TvObzor
INTERVJU: SRNA BIJUK

Najljepši je dio posla upoznavanje novih ljudi i prilika za čuti njihove priče
Objavljeno 13. rujna, 2019.
Budući da posao zna biti stresan, u slobodno vrijeme najviše se volim opuštati uz dobar film ili seriju, otići van s društvom, na neki izlet...

Iza mlade novinarke Srne Bijuk već je niz godina profesionalnog iskustva, zbog čega ova Virovitičanka postaje sve prepoznatljivije lice informativnog programa Nove TV. Svoje prve novinarske korake napravila je na fakultetu, na kojem je bila među studentima prve generacije koja je radila na Televiziji Student. Ističe kako je zanimaju razne teme - od politike do problema malog čovjeka.

Kroz sljedeće retke Srna se i sama predstavila našim čitateljima otkrivši, između ostaloga, kad je uopće postala sigurna da će se jednoga dana baviti novinarstvom.

Poseban osjećaj
Nemalo je danas poznatih novinara stasalo na Televiziji Student, ali ne mogu se baš svi pohvaliti da su bili od samog početka projekta kao vi. Po čemu ćete pamtiti te dane?

- Najbolje i najpoučnije iskustvo na faksu. Uvijek je poseban osjećaj kad možeš biti dio nečega od samog početka, a pogotovo kad to možeš sa super ekipom s kojom ti nije problem provesti cijeli dan u podrumu fakulteta gdje se nalazio naš televizijski studio. Naravno, pamtit ću i profesoricu zbog koje je sve to bilo moguće, Tenu Perišin, ali i Igora Mirkovića. Bili su naši mentori i pomogli nam da učinimo svoje prve korake u televizijskom novinarstvu.

Kome ste i na čemu najviše zahvalni što ste naučili sve što danas primjenjujete u ovom poslu?

- Teško je izdvojiti samo jednu osobu, mislim da sam učila svakim savjetom od starijih kolega, pa čak i samo gledajući one koji su tu duže od mene kako rade ovaj posao. I još uvijek mnogo učim, a najviše iz iskustva, tako zapravo postaješ sve bolji i bolji.

Kad ste i kako znali da ćete postati novinarka? Jeste li još prije faksa znali da će medij koji ćete odabrati biti televizija?

- Upisati novinarstvo sam odlučila u srednjoj školi, činilo mi se kao logičan izbor. Ali da sam ispravno odlučila sam bila sigurna tek na drugoj godini fakulteta i to upravo zbog televizije, kad sam shvatila da na fakultetu imamo priliku snimati i montirati svoje priče. Sjećam se da je broj mjesta na praktičnoj nastavi bio ograničen i mislila sam da neću upasti, što mi se tada činilo kao smak svijeta. Srećom, upala sam i to je bilo to, više nije bilo povratka.

Dinamičan posao
Možete li se prisjetiti kakav je osjećaj bio dobiti priliku za studentsku praksu na najgledanijoj televiziji u Hrvatskoj? Od koga ste sve učili i što su vam najkorisnije savjetovali?

- Sada kad kažete studentska praksa na najgledanijoj televiziji, to zvuči strašnije nego što sam to tada doživjela. Bila sam znatiželjna kako stvari funkcioniraju na pravoj televiziji, a na Novoj TV sam se vrlo brzo počela osjećati kao doma. Doista su me svi prihvatili, uskakali kad je trebalo i već nakon prvog tjedna prakse znala sam da želim ondje ostati raditi. Mislim da je najkorisnije bilo kad su me urednici, Ivana Ivančić, Branimir Felger i tada još Ksenija Kardum, jednostavno ‘bacili u vatru‘. Još uvijek pamtim te prve terene i razmišljam kako sam se čak i dobro snašla.

Sada ste već pet godina na Novoj TV, a osim za Dnevnik, radili ste i za istraživački magazin Provjereno. Koje su neke od najdražih priča koje ste donijeli svojim gledateljima?

- Teško je izdvojiti jednu priču, jer ovo je toliko dinamičan posao da se zna dogoditi da si jedan dan u Saboru i pratiš politiku, a već drugi dan si na terenu među ljudima – i sve to ima svoje čari. Pada mi na pamet priča kad je snijeg napadao iznad koljena, a moj je zadatak bio pokazati život na selu gdje je uglavnom starije stanovništvo. Tih dana ih je obilazio i Crveni križ, jer oni zbog snijega nisu mogli nikamo. No svi na koje smo naišli bili su toliko dobre volje, spremno nas primili u svoje domove i pokazali kako žive. Obišli smo i područne škole gdje više gotovo da i nema učenika, nad čime se uvijek zamisliš. Raditi za Provjereno je isto bilo veliko iskustvo, a najviše pamtim Muju iz Pule koji hrani golubove, i koji je zahvaljujući djevojci Marini i njenom trudu dobio bolje uvjete za život, ali i priču o neobičnim kućnim ljubimcima, svinjama Đuri i Nelly, jer je to baš bilo zabavno snimanje.

Upoznavanje ljudi
Koje vas teme najviše zanimaju, što najradije obrađujete?

- Iskreno, jedna od stvari koje mi se najviše sviđaju kod rada u dnevnoj informativnoj emisiji je to što ne znate uvijek što ćete raditi sljedeće. Tako upoznajete brojne ljude, imate priliku čuti različite priče, obrađujete različite teme i otkrivate nešto novo.

Radili ste i na projektu Zemlja znanja u sklopu Dnevnika Nove TV, i to s kolegicom Martinom Bolšec Oblak, koja je također alumni Fakulteta političkih znanosti. Pretpostavljam da se poznajete otprije, družite li se i privatno?

- Otprije smo znale jedna za drugu, a počele smo se tek družiti na Novoj TV. I od nje sam mnogo naučila, posebice kroz taj projekt kad smo obilazile hrvatske škole i pitale same učenike što misle o našem obrazovnom sustavu. Budući da sam ju poznavala, na početku mi je bilo najugodnije i najjednostavnije nju povući za rukav i pitati za savjet, a njoj (valjda) to nije smetalo. Kasnije smo postale i prijateljice, a ja ju i dalje vučem za rukav i pitam za savjet, sada i za privatne stvari.

Što volite raditi u slobodno vrijeme?

- Budući da posao zna biti stresan, u slobodno vrijeme najviše se volim opuštati. Što god to značilo taj dan – pogledati dobar film ili seriju, otići van s društvom, na neki izlet. Duže slobodno razdoblje iskoristim za odlazak u rodnu Viroviticu i druženje s obitelji.

Imate li, kao novinarka, privilegij isključiti mobitel na tjedan, ili dva, za vrijeme godišnjeg odmora, ili bar ignorirati pozive i mailove?

- Imam privilegij otići na godišnji odmor te se zaista i odmoriti, ali mobitel ne isključujem, niti mi je problem odgovoriti na mail ili javiti se ako zove netko s posla.

Razgovarao: Adrian ANDREJEK
Najkorisnije je bilo kad su me urednici jednostavno ‘bacili u vatru’, još uvijek pamtim te prve terene i razmišljam kako sam se čak i dobro snašla
MALI GRAD
Recite nam nešto o svom odrastanju u Virovitici.

- Odrastanje u malom gradu ima svojih čari, svi smo se znali i gotovo svake večeri nas gomila djece bezbrižno se igrala na ulici. A opet, Virovitica je dovoljno velika, pa nismo osjećali da nam nešto pretjerano nedostaje. Imala sam jako lijepo djetinjstvo, a to najviše, naravno, mogu zahvaliti svojoj obitelji - mami, tati, bakama i djedovima te starijoj sestri Lani, uz koju je odrastanje bilo zabavnije.
Možda ste propustili...

POČELO SNIMANJE NOVOGA FILMA ZRINKA OGRESTE

ljudi ne mogu letjeti

HRT: DRUGA SEZONA "NAJVEĆIH SVJETSKIH FEŠTI" 

Urnebesni serijal osebujnog Roberta Knjaza

DRUGA SEZONA ZABAVNOG SHOWA “ŽENIM SINA” NA NOVOJ TV

Ivan, Josip, Bruno i Matej spremni za avanturu života