Šestom samostalnom izložbom mlade osječke akademske kiparice i doktorice umjetnosti Vlatke Škoro (1987.) - Životinja - pod budnim će okom kustosa Ivana Rotha u četvrtak, 19. rujna, u 19 sati započeti jesenski izložbeni ciklus u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku.

O ovoj su autorici u MLU-u već dugo razmišljali, ističe Ivan Roth, iz više razloga. Prvi je što je vrlo zanimljiva i kvalitetna autorica, a drugi što je Osječanka. Izlagala je i prošle godine u sklopu obilježavanja 20. obljetnice Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, koju je i sama pohađala. Predstavila se tada skulpturom Gimnastičar, zapravo ljenjivca, jedne od sedam koliko će sljedeći tjedan biti postavljeno u MLU-u. Četiri skulpture bile su u travnju ove godine predstavljene u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, a tri su posve nove, premijerno rađene baš za osječku izložbu.


- U svom radu Vlatka koristi suvremene metode i prakse i virtualnu stvarnost. Tema je to na kojoj je i doktorirala. Na našoj izložbi nema tih suvremenih metoda, osim materijala, a to je poliester. Svakako suvremena jest njezina svijest o životinjskim bićima. Cijelu izložbu treba promatrati kroz priču o jedinstvu čovjeka i prirode, čovjekovoj neodvojivosti od prirode. Cijela premisa leži u činjenici da je i čovjek zapravo životinja. Načelo osvješćivanje vlastite okoline prilično je suvremeno, posebice jer ove Vlatkine životinje nemaju apsolutno nikakvu antropomorfnu ili alegorijsku težinu, nisu prikaz čovjeka, ili ljudske emocije. Autorica je pripadnica teriomorfje umjetničke struje koja se bavi životinjskim svijetom. Vlatka nema huškačkih pretenzija, ne izražava borbu za prava životinja ili sl. Njezina je ideja cijelog ciklusa utemeljena na ideji prirodnog jedinstva - pojašnjava kustos Ivan Roth.


Sve su životinje u naravnoj veličini i svaka je odabrana s namjerom. Ponekad je razlog vrlo bizaran, poput stila života i bioloških karakteristika ljenjivca ili mravojeda, čija je anatomija specifična zbog njegovih hranidbenih preferencija. Kod njih su je privukle njihove plastičke strukture, kako izgledaju kao skulptura.


- Kako sama kaže, bila je to za nju savršena prilika za učenje nečega novog i nepoznatog. Po tom je ključu birala motive. Postoji još jedan ključ temeljen na emocionalnoj razini. Pavle je Geoffroyev majmun pauk, jedina vrsta majmuna koji iz evolucijskih razloga nemaju palac, pa stoga ne prakticiraju uobičajeno timarenje, nego međusobnu privrženost izražavaju grljenjem. Božidar je druga vrsta majmuna, nosati, vrlo miroljubiva vrsta koja jako rijetko iskazuje agresivnost. Autorica ga je prikazala baš u trenutku ljutnje - dodaje Roth.


Sudeći prema činjenici da je na prošloj izložila četiri skulpture, a na ovoj ih je već sedam, ciklus je to koji raste. Osječani će vidjeti sve do sada nastale, no Ivan Roth (ne) otkriva da Vlatka Škoro već ima i neke nove ideje, bilo da će razraditi postojeće, ili oblikovati posve nove.

- Heterogena skupina Vlatkinih životinja, koje se u prirodnim staništima teško mogu naći na jednom mjestu, produkt je, dakle, autoričina sentimenta, njezina osobnog pogleda na (životinjski) svijet koji je zasnovan na poštivanju okoline i svih njezinih dijelova, ali i njezina profesionalnog kiparskog pogleda kojim opaža, potom i prenosi, u naturalističkom duhu, oblikovne karakteristike ovih životinja. Tako koza Nensi ima tupi sumnjičavi pogled pun osude, a njezin je averzivan stav potenciran okretom glave, zaustavljenoga pokreta u trenutku animoziteta. S druge strane Ero ne posjeduje tu emociju, nego ju izaziva. Prema autoričinu svjedočenju skulptura je bila dovršena onoga trenutka kada je u njoj samoj izazvala gađenje. Zanimljivo, Ero je pripadnik ljudske vrste. Ali one životinjske ljudske vrste, primitivnih svjetonazora i ideja koja ne posjeduje moć prepoznavanja općeprihvaćenih moralnih uzusa. Njegov životinjski karakter dodatno je istaknut korpulencijom, predimenzioniranom mišićnom masom i drugih fizičkih obilježja (šake, stopala) te izraza lica s upečatljivim tupim, ali samouvjerenim pogledom. Alfa pripada porodici afričkih divljih pasa, jedinoj vrsti psa koju je nemoguće pripitomiti. Autoričina koncentracija na životinje može se tumačiti kao rezultat manjkavosti ljudske interakcije u suvremenom dobu, pa ono izgubljeno u ljudima pronalazi u životinjama kojima je takvo ponašanje upisano u genetski kod. Ističe simpatične ili neobične, ljudima (odnosno sebi) privlačne karakteristike, one bivaju razlogom odabira motiva čime ove skulpture posjeduju i spomenički karakter (spomenici vrlina) - zapisao je Ivan Roth u katalogu.


Pred MLU-om je vrlo skorašnja gradnja Umjetničkog paviljona, za koji je konačno ishodovana i valjana građevinska dozvola, pa bi i gradnja mogla uskoro početi. To za kustoski tim znači i promišljanje stalnog postava. Razmišljali su i o otkupu nekog rada Vlatke Škoro, no ljetos je ova umjetnica u MLU održala radionicu, nakon koje je Muzeju darovala jednu svoju skulpturu, no ne iz ovoga ciklusa.
Risarska škola, čiji je kustos Ivan Roth, a koja je trebala biti sada otvorena, bit će predstavljena u svibnju 2020.