Prva prvenstvena stanka ove sezone je iza nogometaša Osijeka. Treneri su je jedva dočekali jer su napokon dobili jasnu sliku igračkog kadra s kojim će raspolagati do kraja jesenskog dijela sezone s obzirom na to da je u međuvremenu završio i ljetni prijelazni rok.

Bijelo-plavima je stanka dobro došla bez obzira na to što se na prvi pogled možda čini drugačije ako se gleda iz rezultatskog kuta. Osijek je prije stanke nanizao pet susreta bez poraza, a ta serija uključuje i tri uspješno derbija. U njoj je jedini problem remi u Puli s Istrom 1961, a baš ta utakmica bila je najbolji pokazatelj problema s kojim se suočava osječka momčad. U prvih sedam kola realizacija nije bila “trade mark” Osječana iako igraju s dva klasična napadača.


U sedam kola zabio je Osijek samo osam pogodaka, a dvaput je u tome suparnička mreža ostala netaknuta (Dinamo i Istra 1961). Dakle, u prosjeku tek jedan po utakmici, što je za momčad visokih ambicija poput Osijek jednostavno - premalo. Takva statistika može sugerirati svakakve stvari, ali Osijek nema problem igre već isključivo realizacije ili ako hoćete širine kada je u pitanju završnica akcija. Od tih osam pogodaka pet su postigli napadači Antonio Mance i Mirko Marić, što bi samo po sebi bilo u redu da obojica nisu bila veliki potrošači stvorenih prilika. Bijelo-plavi, naime, u prosjeku na utakmici stvaraju pet-šest čistih prilika i još bar toliko situacija koje ne pripadaju u red čistih “zicera”, ali se iz njih mogu postići pogodci. Dakle, sama fizionomija i kvaliteta igre nisu sporne, ali sve je to uzalud ako se osječka momčad neće popraviti u situacijama ispred suparničkih vrata. Manceu su nerijetko potrebne tri prilike za jedan pogodak, a Marić, koji je u izglednim situacijama i češće od Mancea, sada je upao u “crnu rupu” kada je pogodak u pitanju. Posljednjeg je zabio prije pet kola. Iako su to bapske priče, proizlazi kako se zamjerio lopti zbog onog simuliranja u finišu utakmice protiv Dinama. I to uopće nije ugodna situacija ni za njega, a još manje za momčad jer loša je vijest kad ti prvi strijelac upadne u krizu. Uostalom, zna se kako to ide sa “špicama”. Golovi su im duševna hrana, a kada to stane, nastupa tjeskoba. U takvim bi trenutcima trebao pomoći ostatak momčadi, a kod Osijeka to baš i nije slučaj jer u prvih sedam kola premali je bio doprinos ostalih igrača u realizaciji. Osim “špica”, po jednom su zabijali Bočkaj, Kleinheisler (obojica protiv Inter Zaprešića) i Žaper (u Rijeci). Kad se sve to uzme u obzir, onda nije ni čudno što Osijek doslovce mora “okrvaviti koljena” za svaki pogodak. Nogomet na malo golova uvijek je hodanje po tankom ledu jer ti se obično dogodi “zalutali metak” pa slika u tom slučaju postaje lošija nego što zapravo jest. I definitivno rasteže živce svima. I treneru i navijačima.


Dosad je trener Dino Skender bio strpljiv čekajući da mu momčad proradi na planu realizacije. Međutim, svjestan je kako ga je taj segment u dosadašnjem dijelu sezone koštao bodova s kojima bi Osijek vjerojatno bio vodeća momčad prvenstva. Ne govorimo tu o jednoj ili dvije promašene prilike, već o njih pet-šest.


- Mora i nas krenuti ta realizacija. Stvaramo dosta prilika i to mi daje optimizam kako ćemo jednom proraditi. Stanka će nam dati mogućnost dotjerivanja tih stvari koje u početku sezone nisu bile najbolje - pričao je trener bijelo-plavih nakon remija u Puli koji ni njemu nije najbolje sjeo. Bio je svjestan propuštene prilike.


Uoči stanke dobio je neke nove igračke opcije, jedna od njih je i nigerijski napadač Jerry Mbakogu, međutim ne treba očekivati kako će zbog toga trener bijelo-plavih odmah uskratiti povjerenje dosadašanjem napadačkom tandemu Mance-Marić. Uostalom, Marića treba istrpjeti jer je iznimno važan za igru Osijeka uopće. Realizacija je samo jedan od segmenata u kojemu on daje svoj doprinos, a taj post, koji ga je snašao, sigurno neće prekinuti sjedeći na klupi. U nastavku sezone Osječani će jednostavno morati popraviti taj segment u svojoj igri ako žele nastaviti držati korak s momčadima iz vrha tablice. Jer u tom slučaju im se više neće događati prosipanje bodova u utakmicama protiv suparnika koji su objektivno slabiji od njih.
Iz tog aspekta nedjeljna utakmica protiv Varaždina bit će zanimljiva. U Gradski vrt stiže “fenjeraš” na prvenstvenoj ljestvici, a protiv takvih momčadi u Skenderovoj eri nije bilo problema kada je rezultat u pitanju. Valjda ni ovaj put taj dio neće biti upitan, ali bilo bi iznimno važno da se Osječanima konačno otvori, da odigraju jednu utakmicu u kojoj se nećemo svi morati tresti do posljednje sekunde. Imaju tu realizaciju bijelo-plavi negdje u sebi i valjda je samo pitanje trenutka kada će “spustiti ručnu” na tom planu. Nedjelja bi bila idealan tajming...