Istog dana nakon što smo objavili članak o 34-godišnjoj M. M., žrtvi obiteljskog nasilja kojoj je Grad izvan Liste kandidata za dodjelu stanova u najam dodijelio kuću u Ružinoj 151, telefoni u Glasu Slavonije nisu prestali zvoniti. Svi su željeli napuniti doslovno praznu kuću u kojoj je naša ekipa zatekla samo kuhinjske elemente, krevet i luster. Još jednom Osječani su pokazali svoje veliko srce, što je oduševilo i ovu majku koja je užurbano tražila krov nad glavom, a što je bio uvjet socijalnih službi da joj se vrate njezina djeca.

- Ne mogu vjerovati da mi ni deset dana nakon što ste me posjetili nedostaje samo posteljina, tepisi i odjeća za djecu! U samo nekoliko dana dobila sam namještaj za kompletan dnevni boravak, sobu za djecu, spavaću sobu, stolove i stolice, regal, duboki i obični zamrzivač, posuđa i još puno nužnih stvari. Kad ste proslijedili moj telefon, doslovno sam se javljala svakih nekoliko minuta. Ne mogu ni opisati koliko sam zahvalna vama i naravno svima koji su se odazvali mom apelu - poručila je M. M., utišavajući žamor svojih triju djevojčice u dobi od četiri, sedam i 11 godina.

Najstarija među njima ovih dana krenut će u OŠ Vladimira Becića, a sedmogodišnjakinja će za upis u školu pričekati još jednu godinu. Ne čudi, jer pakao kroz koji su prošle zajedno s majkom ostavilo je traga. Zahvaljujući osječkom Centru za socijalnu skrb, a potom i Gradu, koji je dao kuću u najam, a naposljetku i svima koji su prepoznali apel ove mlade majke, za njih idu bolji dani.

- Još čekam sudsku odluku za ostale dvije kćeri koje su deset i 15 godina i koje idu u školu u Vukovar, jer su još uvijek kod oca - rekla je M. M., žena koja nije čekala da joj novac "padne s neba", nego nekoliko proteklih mjeseci radi u jednom servisu za čišćenje. Kako bi osigurala skrb za svoju djecu, kaže kako je pronašla djevojku koja će ih čuvati. U danima koji slijede očekuje ju još uređenje zidova u manjem dijelu kuće te košnja trave, ali i jedan lijep zadatak – odlazak u humanitarnu udrugu "Rijeka ljubavi".

- Od silnih obveza nisam se stigla javiti, ali i ta gospođa (Štefica Čučak, nap.a.) ponudila mi je pomoć u hrani i potrepštinama, čujem i u nekom namještaju. Ovo je puno više od onoga što sam očekivala kad sam otvorila vrata prazne kuće, iako sam i na tome zahvalna. Sad ću moći imati uza se ono što najviše trebam, a to su moje princeze - poručila je M. M., koja ovih dana žurno uređuje kuću kako bi što prije sa svojom djecom započela, kaže, normalan život. No za to joj, kaže, nedostaje još vrlo malo, pa dobre ljude i dalje moli za pomoć:

- Budući da dolazi zima, ono što mi je nužno su tepisi, posteljina, odnosno deke te odjeća i obuća za djevojčice od četiri, sedam i 11 godina. I nešto igračaka razveselilo bi ih - kaže M. M., koja zbog opravdanih razloga ne daje javno svoj broj mobitela. Stoga onaj tko želi pomoći, može odnijeti stvari u Ružinu 151.