Mozaik
“KAS” TAMBURAŠKI SASTAV IZ OSIJEKA

Sviramo istim onim žarom
koji smo imali na početku
Objavljeno 12. rujna, 2019.
Našli su publiku i u malo modernijem stilu, ali oni jesu i dalje tamburaši

Najveće hvala Slatini na odličnoj energiji od početka do kraja svirke. Bila je čast svirati vam - tako su članovi tamburaškog sastava "Kas" u nekoliko riječi saželi svoje viđenje nastupa na glavnom gradskom trgu u Slatini, gdje su na svoj način uveličali proslavu Dana grada i 722. obljetnice prvog spomena imena grada Slatine u povijesnim dokumentima, ali također i obilježavanje pola stoljeća postojanja i neprekidnog rada gradske radiopostaje.

Još jedan lijep doživljaj slavonske i hrvatske pjesme Slatinčanima su omogućili Marko Kovačević na kontri, Dinko Glavaš kao prvi bas-prim i vokal, Nikola Anić na primi, Miloš Grubić na basu, Hrvoje Nemec svirajući saksofon, čelo, harmoniku – prema potrebi, Daniel Kovačević na bas-primu i Jerko Abičić kao bubnjar.

Dinko, Miloš i Hrvoje profesori su glazbe i rade u glazbenim školama, dvojica članova benda imaju osnovno glazbeno obrazovanje, a dvojica se po sluhu, talentu i dugogodišnjem iskustvu ravnopravno nose s "pravim" glazbenicima.

- Svih deset godina djelujemo u ovom sastavu, prije toga svatko je od nas bio u nekom bendu ili KUD-u, što znači da je iza svakoga od nas dvadesetak godina sviranja. Do zajedničke suradnje došlo je spontano. Naime, do 2009. godine, kad smo osnovali "Kas", svatko je imao nekakav svoj bend. U ovom poslu svi mi tamburaši međusobno se poznajemo i često se događa da jedni drugima idemo na neke zamjene, na ispomoć, i tako smo se povezali. Svi smo se u jednom trenutku našli u Osijeku, netko poslom, netko je rođen u Osijeku, netko je došao studirati, i onda smo odlučili, kad smo već svi na jednom mjestu, napraviti svoj bend. Eto, već deset godina smo zajedno, premda nas ima iz Križevaca, Velike Kopanice, Donjeg Miholjca i, naravno, Osijeka, ali svi živimo i radimo u Osijeku - ispričao nam je Marko Kovačević.

"Kas" je osnovan bez bubnjeva, ali kad se dogodila ekspanzija pop-tambure, bend se morao prilagoditi zahtjevima slušatelja i 2014. godine u sastav je došao bubnjar. Stalnoj postavi pridružio se i od tada je s njima i Jerko Abičić.

- Početci našeg autorskog rada vezani su uz Županju, jer smo 2012. godine nastupili na županjskom festivalu "Šokačke pisme" sa svojom pjesmom "Još niz sokak bagrem miriše". Poslije toga nastavili smo nekoliko sljedećih godina dolaziti u Županju, dva puta smo pobijedili i jednom bili drugi pa nas lijepe uspomene vežu uz taj festival. Obišli smo i druge festivale, nastupili smo na festivalu "Aurea Fest" u Požegi, koji se nekad zvao "Zlatne žice Slavonije", na Festivalu pjesme i graševine u Kutjevu, na Pjesmama Podravine i Podravlja u Pitomači, na međunarodnom festivalu "Bisernica Janike Balaža" u Novom Sadu, na CMC festivalu, ukratko, obišli smo sve što je na karti festivala vrijedno spomena, a čekaju nas još neki izazovi. Možda se pojavi prilika za sudjelovanje i na još nekim festivalima.

"Kasovci" su našli svoju publiku u nekom malo modernijem stilu, kažu da oni jesu i dalje tamburaši, ali nešto moderniji, jednako za mlade i nešto starije ljubitelje tamburaške glazbe, i žele širok repertoar, da mogu svirati sve, od Bacha do sevdaha. – Ali za srce i dušu i dalje volimo svirati čiste tambure, lijepe, stare stvari koje diraju dušu, iako to danas, nažalost, slabije prolazi - kaže Dinko.

Ono što će izvoditi na koncertu najviše ovisi o publici. Bend ima veliku širinu repertoara i svira ono što publika najbolje prihvati. I upravo u tome je velika stvar, što se uvijek nastoje prilagoditi i zadovoljiti publiku.

- Objavili smo dva albuma u našoj izdavačkoj kući Croatia Records, u sljedećih šest mjeseci trebali bismo zaokružiti priču oko drugog albuma "Danas smo kraljevi" sa singlovima i spotovima i za približno mjesec dana očekujemo novi spot s novim singlom s tog albuma. Nakon toga vidjet ćemo što ćemo raditi, planova uvijek imamo, ali nikad se ne zna što će se kada ostvariti. Svakodnevno dobivamo pjesme, ali odaberemo ono što nam se najviše sviđa. Mnogo je osoba s nama surađivalo i imamo jednu okvirnu bazu ljudi s kojom radimo, ali uvijek se nešto i promijeni da se i sam zvuk promijeni, da ne bismo upali u određenu kolotečinu. U pregovorima smo s nekim poznatim, autorima, ali o tome kad dođe vrijeme.

Govoreći o stanju tamburaške glazbe kod nas, članovi "Kasa" prisjećaju se vremena prije pet-šest godina, kad se dogodio bum pop-tambure. Tada je bilo doista mnogo tamburaša i klasičnih tamburaških sastava, ali danas njih ima sve manje. – Sve više mladih tamburaša odlučuje se odmah za pop-tamburu, ne prođu onu životnu školu čiste tambure. Ali nekako u posljednje vrijeme i to se vraća. Mislim da ima dovoljno kvalitetnih bendova, što u modernijem izričaju, što u old school stilu, i tu nema bojazni. Može se dogoditi da se kroz neko vrijeme sve to pomalo utiša, ali tambura je prisutna i ostat će uvijek tu.

Od sedam članova benda šest je zaposlenih na drugim poslovima, jer u današnje vrijeme, kažu, lijepa je hrvatska priča da se moraju raditi dva posla. "Ako vjerujemo da nije sve u novcu, onda nam je u srcu lijepo, ali moramo raditi i druge poslove." Ipak, članovi "Kasa" nisu otišli u inozemstvo kao mnogi. Istina, oni svako malo odu u inozemstvo, ali tamo malo sviraju pa se vrate. Triput su bili u Sjedinjenim Američkim Državama, uskoro odlaze i četvrti put, proputovali su Kanadu, a Europa im je, kažu, postala mala jer su svirali u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji...

- Deset godina smo zajedno, netko bi rekao da se u to vrijeme može malo izgubiti volja, a ja mislim da sviramo istim onim žarom koji smo imali na početku, prije deset godina. Kad stanemo na pozornicu, mi pozitivno ‘nismo normalni‘, to držimo i dalje, ljudi nas po tome znaju i prepoznaju, i to je najsvjetlija osobina ovog benda - rekao nam je Dinko Glavaš.

Petar Žarković
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana