Prvi put će 43-godišnji osječki umjetnik Robert Fišer u studenom vidjeti Pariz, i to zahvaljujući rezidencijalnom programu Cité internationale des arts. Očima umjetnika glavni će grad Francuske gledati jer su kolege iz zagrebačkoga HDLU-a odlučili pružiti priliku i članovima ostalih hrvatskih HDLU-ova, pa tako i osječkog, da se na program prijave. Robert nije dvojio početkom ove godine treba li to učiniti. Sad mu još predstoji samo pakiranje kofera, jer ideju za rad već ima u glavi, kaže zadovoljno.

- Zagrebački HDLU organizira prilično takvih rezidencija za svoje članove - Leipzig. Sttutgart, Aveiro... - no ovaj put učinili su izuzetak i pozvali i ostale umjetnike da se prijave. Sretan sam što sam prošao i što idem - kaže Robert, čija je eventualna zamjena u slučaju da ne ode, još jedan Osječanin, Mario Matoković, koji se nedavno vratio s jednog rezidencijalnog programa nedaleko od New Yorka, a o čemu smo u Glasu Slavonije pisali. Ipak, jubilarni, 20. odlazak na ovu parišku rezidenciju u jednomjesečnom, a ne dvomjesečnom, koliko inače traje, obavit će Robert Fišer, vrlo aktivan osječki umjetnik koji često izlaže i u svom rodnom gradu, ali i diljem Hrvatske, član Umjetničkog savjeta Galerije Kazamat, koji je prošle godine rad Crvotočina izlagao u sklopu THT izložbe u MSU u Zagrebu.


Suradnja osječkog (koji je udruga) i zagrebačkog HDLU-a (koji je institucija), osječkim umjetnicima donosi brojne prednosti, između ostalih i ovu. Prijave za ovu parišku rezidenciju za 2020. upravo su u tijeku.


- U Parizu mi je plaćen smještaj u apartmanu u kojem je i radni prostor, atelje, kao i materijal, jer je umjetnik obvezan unaprijed organizatorima javiti što će raditi kako bi ga sve spremno dočekalo. Naravno, nakon završetka programa, obveza je umjetnika predstaviti rad koji je nastao tijekom boravka na rezidenciji - pojašnjava nam Fišer, kojega uz mogućnost neometanoga rada u svevremenoj meki umjetnika, veseli i obilazak ostalih dijelova Pariza, galerija, muzeja (koje u šali naziva grobljima umjetnosti)... S nestrpljenjem čeka iskusiti Pariz iz prve ruke.


- S obzirom na to da se bavim suvremenom umjetnošću, na rezidenciju sam se prijavio jer sam htio provjeriti postoje li sličnosti/razlike u našem razmišljanju u Hrvatskoj i na Zapadu, ima li nekog jaza ili nema - ističe Robert. Do početka rezidencije ostalo je još dosta vremena, pa detalje boravka još ne zna, no nada se da će imati priliku upoznati se, družiti i izmijeniti iskustva s nekim tamošnjim umjetnicima. Iz razgovora s prijašnjim sudionicima doznao je da je program odlično organiziran, pa se stoga, priznaje kroz smijeh, potpuno opustio glede tehničkih pojedinosti. Bilo mu je jedino bitno imati koncept onoga što će u Parizu raditi, a to je marljivo i na vrijeme odradio, pa će spreman ukrcati se na zrakoplov u Zagrebu kad za to dođe vrijeme.


- Mislim da je naša scena u neku ruku postala suhoparna, jer se umjetnici, ali ne samo oni, još uvijek mnogo bave poviješću, partizanima, ustašama i četnicima..., sve nas to još dosta pati, gledamo unatrag, pa me zanima vidimo li naprijed - glasno razmišlja Robert Fišer. Brine ga što se prošlošću, primjerice Domovinskim ratom, bave i oni koji s tim razdobljem nemaju zapravo nikakve veze.


Na pitanje je li ta mentalna skučenost rezultat toga što, konkretno umjetnici, nemaju prilike (ni želje!?) maknuti se iz svog dvorišta, a o programima kakav Fišera upravo čeka, mnogi ne mogu niti sanjati ili umjetnost koja ne pretresa neku bolnu (ratnu) temu nije kod nas još uvijek atraktivna - Robert odgovara da ne generalizira cijelu hrvatsku umjetničku scenu, no veliki dio još je uvijek fokusiran na to. U modi su kod nas, kaže, i intimistički radovi.


- Kod nas na sceni postoje određeni zadani trendovi. Ja im ne podliježem i ‘na žalost‘, ali ne svoju, ne smatram se trendiranim umjetnikom u tom smislu - dodaje Robert. U Parizu će nastaviti raditi na konceptu kojim se bavi već gotovo dvije godine, otkriva nam. Spoj je to znanosti i umjetnosti.


- Bavim se rekonstrukcijom nekih kvantnih teorija fizike vezano uz prirodu, svemir... Jedan veći i obuhvatniji rad planiram napraviti u Parizu. No što ću s radom, iskreno - još ne znam. U sklopu programa mogu raditi što želim. Napravim li rad velikih dimenzija, ne znam kako ću ga dopremiti u Osijek. Možda rad ostaje u fundusu rezidencije - vragolasto nam se nasmijao Fišer, priznajući da je u detalje neupućen, što ga ne opterećuje previše, sve će saznati na licu mjesta. Dijelom je to stoga što si još uvijek nije u potpunosti ni posvijestio da ide tamo.


Zanimalo nas je što očekuje od grada, sebe, rezidencije. Svakako želi razgledati grad, spoznati razlike i u svakodnevnom životu, ali i u umjetničkom i stvaralačkom.
Francuski mu slabo ide, ali planira bar pokoju riječ usvojiti, obećao nam je. Obećao nam je i javiti se nakon povratka iz Pariza te prije svoje samostalne zagrebačke izložbe u Galeriji događanja sljedeće godine. Iako samozatajan, osječkoj publici ne promakne da je izlagao skupno i samostalno u Dubrovniku, Splitu, Labinu, Koprivnici, pa i Srbiji...