Objavljeno 7. rujna, 2019.
Mi koji pamtimo vremena jednoumlja, znamo kako smo iz udžbenika mogli iščitavati kako je čovjek pravi div kojemu ništa nije nemoguće. Jer, eto, učili su nas, osvojili smo morske dubine, gorske vrhove, stigli smo u svemir, reguliramo rijeke, gradimo brane, iskorištavamo zemljina bogatstva. Ljudskom umu ništa nije nemoguće otkriti. Zato je "religija tek opijum za narod".
A danas znamo da nismo svemoćni, znamo da svako otkriće donosi deset novih nepoznanica i da su neiscrpne tajne prirode i cijeloga svemira. Naša je zemlja doslovno zrno pijeska na beskrajnom žalu i kap vode u nepreglednom oceanu. Ta je mudrost bila prisutna još u drevnim biblijskim vremenima. Tako veli Knjiga mudrosti: "Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti?" Pravi su znanstvenici zato ponizni, znaju da malo toga znaju. Pravi znanstvenici uvijek iznova zastanu i dive se svijetu, svemiru i njihovim čudesnim zakonima.
Navedeni biblijski pisac ide korak dalje. Veli, ako ne razaznajemo i ne razumijemo ono što je u našim rukama, kako ćemo razumjeti tajne svemira, a osobito kako bismo mogli znati što je za nas dobro, što je moralno, što je mudro za čovjekov život? Za njega je jasno: čovjek je sretan ako spozna onu mudrost koja je od Boga, jer on je Tvorac svega: "Tko bi doznao tvoju volju da nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga Svetoga. Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji". Za kršćane je Isus Krist sâma Božja mudrost. On čovjeku pokazuje ispravan moralni put da bi se ostvario kao istinski čovjek.
Evo. U jednoumlju su nas uvjeravali kako poznajemo tajne prirode i kako smo gospodari svijeta i svemira. Nisu bili u pravu. Danas nas - rekao bih - pokušavaju uvjeriti kako smo mi gospodari moralnih zakona, kako svaki čovjek može i smije odlučiti što je za njega dobro. Čovjek postaje mjerilo onoga što je dobro. Pa se onda može dogoditi - a u određenoj mjeri već se događa! - da je moralno sve ono što je znanstveno moguće. Pa ćemo možda - nadajmo se ipak da do toga neće nikada doći! - smatrati normalnim da se začinju i rađaju ljudska bića koja bi onda služila samo kao izvorište organa za presađivanje...
Kršćani vjeruju da je Bog Stvoritelj svega svemira. Jednako tako vjeruju da je Bog onaj koji određuje ono što je moralno - za naše dobro. Ako to ne budemo prihvaćali, potpast ćemo pod onu prvu đavolsku napast na početku Knjige postanka: "Bit ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo!" Biblija nam govori da to nije dobro završilo. Tko ima uši, eka čuje...
Piše: Zvonko PAŽIN