Idealno je vrijeme za boravak u prirodi gdje se uvijek nešto zanimljivo događa i gdje se uvijek može nešto zanimljivo vidjeti i naučiti. Iskoristili su to i slatinski izviđači "Lisice".

Njihov voditelj Denis Cukor kaže da se taj mali odred do sada u svašta upuštao, svaki put tražeći nove izazove i pustolovine, a posljednje mjesto „radnje“ bila je Đedovica. To izletište Cukor opisuje kao malu livadu skrivenu među vrhovima Papuka nadomak Zvečeva, na najvišem i najosamljenijem dijelu Parka prirode Papuk. „Mali lovački dom i kućica za odmor Hrvatskih šuma, lijepo uređen okoliš s malim umjetnim jezerom u koje utječe potok po kojemu je ovaj biser nazvan, odavali su da neki ljudi ipak dobro znaju za ovo mjesto. To su većinom lovci, putnici namjernici koji ovamo dolaze po vrhunske lovačke priče i na još bolji odmor od svakodnevice.“


Smjestili su se slatinski izviđači na prikladnom mjestu uz potok, u hladu visokih starih stabala, da im ne bude prevruće i da im voda uvijek bude pri ruci.


– Ovaj logor bio je predviđen kao pravi izviđački, na kojemu će naglasak biti na vještinama, znanju i davno zaboravljenim igrama, a kao finale, polagat će se obećanje za maramu dvoje zaslužnih i proslaviti to jednim šumskim partyjem – opisao nam je voditelj Cukor.


„Tako je i bilo, nakon više od 25 godina čak šest ‘lisica‘ odlučilo je pokušati položiti prestižnu i jednu od najtežih izviđačkih vještina, onu za izviđačkog kurira. Trebalo je izdržati 24-satno gladovanje, isto toliko dugu šutnju, ili pak provesti 12 sati samoće u pravoj papučkoj šumi, a bili su to samo neki od izazova koje su hrabre ‘lisice‘ svladale. Četiri lisice uspješno su odradile sve zadatke, što je veliki uspjeh. Bilo je tu i domaćina i bolničara, a turnir u streljaštvu samo je začinio sveukupni dojam. Neke igre, poput pinceka i palice, nisu baš bile popularne, ali druge, kao pikulanje, imale su brojnu publiku i iznenađujuće voljne sudionike.


Osim standardnih igara i držanja straže, i šahisti su došli na svoje. Među popularnim aktivnostima kojima su se izviđači bavili bio je badminton, preskakivanje užeta, ekipni lov na maramu, vezanje čvorova, a nije izostalo ni brčkanje u potoku u kojem su vrijedni izviđači očistili od mulja preljevne bazene i prilaz kako bi imali čistu vodu za pranje i praćakanje. Novost je bila i noćno dizanje logora koje se radi kao sigurnosna vježba spremnosti u slučaju potrebe. Sve je obavljeno malo sporije od očekivanog, ali ipak uspješno. „No, zato smo tu da učimo i vježbamo“, bili su komentari.


– Da, imali smo malo problema s vodom, i malo problema s kišom, i malo problema sa svime i svačim, no ništa što jedan odred ne može prožvakati, i sve to za bolje sutra. A lisice, one prave, bile su nam svakodnevni posjetitelji, čuli smo i pravu riku jelena koji se u ovo doba godine natječu u svojim vještinama. Uz sve doživljeno, uspjeli smo bez problema osvojiti i Točak, jedan od najviših vrhova Papuka. Polako nam ovdje, na domaćem terenu, ponestaje vrhova koje još trebamo osvojiti, ali nekako ćemo preživjeti, jer neke vrijedi posjetiti mnogo puta.


Hvaleći mjesto, Cukor kaže da ga svakako preporučuje posjetiti. Ekipa iz Hrvatskih šuma omogućit će posjetiteljima da dožive pravu ljepotu Papuka na lijepo uređenom i sigurnom mjestu na kojemu vladaju mir i tišina.
– A mi želimo zahvaliti Hrvatskim šumama što su nam omogućili posjet svome skrivenom biseru lovnog turizma, DVD-u Voćin na cisterni, Crvenom križu Slatina na prijevozu, Gradu Slatini na prepoznavanju projekta i Mesopreradi na mesnim delicijama kojima nas redovito opskrbi i, naravno, svim donatorima pekmeza, sokova, voća i povrća. Bilo je nezaboravno i nadahnjujuće za dalje, više i bolje…