NAŠICE

Nakon 11 dana osvajanja najvišeg vrha Europe, izgubljenih rukavica, suza i radosti u Našice se vratio Hrvoje Tržić, prvi Našičanin koji se popeo na Elbrus.

Dugotrajna priprema za ovu ekspediciju isplatila se jer Tržić se vratio bez ikakvih zdravstvenih problema, pun priča o čarobnom, snježnom i hladnom Elbrusu. Ova ekspedicija krenula je iz Našica jer je bračni par Čajka, njegovi suputnici, došao po Hrvoja, odakle su krenuli preko Budimpešte, Moskve, Mineralnih voda do Terskola. Već u Mineralnim vodama brigu o njima preuzeo je ruski vodič Andrej, koji je, ističe Tržić bio vrlo srdačan i profesionalan. Terskol je maleno naselje bez stalnog stanovništva, koje se nalazi u samom podnožju Elbrusa, odnosno na samom rubu Gruzije i Rusije. Zbog svog položaja Terskol je postao turističko naselje, i to vrlo skupo. Nakon dolaska i smještaja, ekipa penjača imala je dan odmora kada su isprobali tradicijsku kuhinju, ali i razmijenili iskustva s drugim penjačima. Njihova ekspedicija, od najavljenih 30 Rusa, bila je formirana od samo njih devet, dvoje Kanađana, dvoje Amerikanaca, dvoje Iraca i njih troje Hrvata. Nakon odmora krenuli su s aklimatizacijama, prilagodbom tijela na nisku razinu kisika na tim visinama. Penjali su se na 3100 metara nadmorske visine, pa na 3800 te na 4100 metara. Uskoro su se smjestili u bazni logor koji se nalazi na 3800 metara nadmorske visine. Tamo su bili smješteni u planinarsku kuću, a logor je vrvio ljudima.

- Ne biste vjerovali kad dođete ispod vrha Elbrusa kako se vrh čini blizu - dodao je Tržić. Nakon posljednje aklimatizacije, trebao je slijediti dan odmora, no vodič je predložio, s obzirom na najavljeno loše vrijeme, da krenu istog dana iza ponoći. Svi su to odmah prihvatili jer samo nekoliko dana prije pod istim uvjetima poginula su dva Irca izgubivši se u magli.

- Samo smo sišli s posljednje aklimatizacije, večerali, odspavali pet sati i krenuli - rekao je Tržić. Deset sati trajao je uspon, a pet sati spust. Iako su se penjali za sunčana vremena, bilo je hladno te je puhao jak i neugodan vjetar. Taj vjetar bio je poguban za Tržićeve rukavice, jednu je izgubio negdje na početku uspona, a jednu pri samom vrhu. Ni sam kaže, nije svjestan kako su samo nestale. Pa se posljednjih 300 metara penjao bez rukavica. No, bez obzira na to, nije dobio smrzotine, a bilo je onih kojima su prsti već postajali plavi. Prije samog glavnog uspona stali su na prijevoj, na sunčanoj strani, da se zagriju i krenu do cilja. Tamo su popili čaj, a neki od njih počeli su osjećati simptome visinske bolesti. I Tržić je bio jedan od njih. No spasile su ga datulje jer u isto vrijeme s vrha se spuštao jedan Rus koji mu ih je ponudio, taj izvor šećera brzo mu je dao snagu. Posljednjih 300 metara penjali su se oko tri sata, bio je to najteži dio, i najzahtjevniji. Jer cijeli je Elbrus prekriven snijegom i ledom.

- Kao da gledate s mjeseca neki drugi svijet - bila je prva pomisao ovog prvog Našičana koji je stigao na vrh Elbrusa. Suze i radost, emocije su koje su preplavile Hrvoja Tržića, Silviju i Ratimira Čajka, no samo na kratko. Jer na vrhu su bili nekih 10 minuta, dovoljno da upiju sve ljepote i naprave nekoliko fotografija.

- Nakon Mont Blanca, ovo je još jedan velik uspjeh u samo godinu dana - ponosno sada govori Hrvoje koji kaže da prema Mont Blancu ima određeni respekt, on je tehnički zahtjevniji, dok je uspon na Elbrus dugotrajniji. Bez obzira na vrijeme i promjene u planovima, Tržić je ostao pozitivan, kao i njegovi kolege Čajke, i jedni su druge bodrili. Nakon ostvarenog sna, Tržić svima poručuje - trudite se i budite marljivi u onom što želite, i rezultati će doći. Nakon povratka, članovi Planinarskog društva Krndija, kojemu je i predsjednik, organizirali su mali doček uz transparente i balone.

- Hvala im na dočeku. Hvala i svim pojedincima, udrugama, institucijama, obitelji, prijateljima, sponzorima i Gradu Našicama na potpori, financijskoj i emocionalnoj - zaključuje naš razgovor Hrvoje uz najavu još jedne ekspedicije. No ona bi se mogla ostvariti tek za neke dvije-tri godine jer je puno zahtjevnija i financijski i kondicijski, a traje 21 dan. Osvajanje je to Lenjinov vrha na 7134 metara nadmorske visine.

Ovo bi bilo nešto nedostignuto u smislu planinarstva i alpinizma u Našicama.