NOSKOVCI - Samouki slikar Josip Breberić (72), kojega u Noskovcima svi znaju kao Jožu, mirovinu je zaradio u Njemačkoj radeći kao lakirer.Njega je, upravo kao i mnoge druge Hrvate, nemogućnost da radi i zaradi za normalan život sebe i svoje obitelji nagnala još 1969. godine da sreću potraži u bijelom svijetu, daleko od svojih Noskovaca. I upravo kao što su šezdesetih godina učinili mnogi, i on je otišao na privremeni rad u Njemačku. Boravak se odužio jer uvijek je nešto nedostajalo. Samo da još nešto priskrbi, da još nešto izgradi, da još nešto završi, a godine su prolazile. I ostao je Joža u bijelom svijetu do mirovine. Sada je u mirovini, a zbog obiteljskih prilika još uvijek je tamo. Sve te godine bio je i na neki je način ostao "prepolovljen" čovjek. Svake godine sa suprugom Ivankom dolazi u svoje selo u travnju ili svibnju, ostaje tu do jeseni, a onda se vraća u Njemačku.

Imaju Breberićevi dvije kćeri, ali i njih su životni puti nekako razdvojili. Kćerka Suzana ostala je u Njemačkoj i ima tri sina, jednom je deset, drugom sedam, a treći nema još ni pune tri godine. Nije čudno što je djedu Joži i baki Ivanki teško ostaviti unuke i potpuno se vratiti u "stari kraj". A druga kćerka, Ljiljana, živi u osječkom prigradskom naselju Višnjevac i ima jednu već odraslu 22-godišnju kćerku.

Sada Joža radi na uređenju kuće pa i nema mnogo vremena za "maljanje", a slikarstvom se najviše bavi u jesen i zimu.

- Kuća koju gradim nalazi se na mjestu stare kući moga djeda, u kojoj sam proveo mnoge dane djetinjstva. Moji stričevi su dohranili djeda pa su i naslijedili njegovu kuću, a ja sam je kupio od njih. Ovu kuću gradim i uređujem za suprugu i za sebe, a ostat će našoj djeci i unucima ako budu htjeli doći u Noskovce. Ne zanosim se mišlju da će netko doći živjeti ovdje, ali možda će netko poželjeti doći nakratko, makar samo u vrijeme godišnjih odmora - kaže.

Joža je po zanimanju soboslikar, a to je radio i njegov otac pa misli da je od njega naslijedio smisao za boje i slikanje.

– Maljati sam počeo još u svojoj mladosti, a aktivnije sam se počeo baviti slikarstvom kad sam došao u Njemačku. Tamo sam naslikao mnoge portrete i pejzaže, radio sam po narudžbi, a mnoge sam slike i poklonio. Kako vidim, tako maljam, znači sve su to realistički prikazi - dodaje.

U posljednje vrijeme nekako ga najviše privlače slavonski pejzaži, za koje kaže da su slike njegova kraja. Nezaobilazni motiv na njegovim slikama je poznati noskovački hrast, a slikao je i druge predjele i ljude iz sela.

Joža je imao i jednu izložbu u Novom Ulmu u Njemačkoj, a bilo je to osamdesetih godina, kad je tamo još postojao Jugoslavenski klub. Upravo poslije te izložbe stizale su narudžbe. Slika uglavnom uljem na platnu, kaže da je pokušao i akrilnim bojama, ali ta mu se tehnika nije svidjela pa je ostao vjeran uljanim bojama. Rodbina, susjedi i prijatelji znaju za njegov umjetnički hobi pa su mnogi tražili da im naslika portrete ili neke druge motive. Mnogo je slika poklonio pa danas više i ne zna gdje se sve one nalaze, ali zna da ih ima u Osijeku, u Čađavici, u Njemačkoj… O tim darivanjima osvjedočili smo se u samim Noskovcima, gdje smo naslikane motive iz Noskovaca našli kako krase zidove u kući Mire Valpovac. Uljanim bojama na platnu Josip Breberić ovjekovječio je spomenuti noskovački hrast, zvonik kod kojega su služene svete mise, seosku trgovinu ispred koje su se nekad mnogo više okupljali mještani…

- Bio bih vrlo zadovoljan kad bih za moje slike čulo više ljudi - kaže taj samouki slikar.