Sjajna Ivana Buljan Legati izvela je monodramu Soba za poglede na tvrđavi Bokar. Nastala prema tekstu Nova haljina Virginije Woolf u režiji Marine Petković Liker, Soba za poglede budi svijest o unutrašnjim nesigurnostima koje se produbljuju pod pritiscima društva.


Festivalska publika imala je priliku uživati u trećoj monodrami ovog ljeta na Bokaru, a 50 minuta ispunjenih hrabrom i emotivnom izvedbom ovog izazovnog komada pokazalo se kao pun pogodak u vrijeme kad su ovakve teme aktualnije no ikad. Istaknuti treba i odličnu glazbenu podlogu koju potpisuju Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, a koja daje na dramatičnosti u ključnim trenucima. Soba za poglede drama je koja dirljivo probija u unutrašnji, nestabilan i gotovo nikomu znan život krhke, društveno (ne)angažirane, plašljive i u osamu povučene jedinke, stanovite Mabel Waring, koja naoko nevažnim događajem odlaska na zabavu u društvo kojemu zapravo ne pripada pokušava razbiti ciklus nesigurnosti, nemira koje osjeća pred drugima i poraditi na svojoj nedruštvenosti. Predstava, nastala u koprodukciji Studija Chekhov i Ivane Buljan Legati, premijerno je prikazana u travnju 2017. u prostorijama platforme StudioChekhov u Zagrebu, a osvojila je i Nagradu žirija na na 6. bečejskom festivalu monodrame Be: femon.

Osim što je protagonistica i producentica, Ivana Buljan Legati potpisuje i dramatizaciju predstave, a autorski tim uz nju i redateljicu Petković Liker, čine i Zdravka Ivandija Kirigin zadužena za kostimografiju i scenografiju te Darije Petković čiji potpis nose fotografije, dizajn i videomaterijali. N.Vek.