ORAHOVICA - Dragutin Drago Knobloch i u poznim godinama je vrhunski majstor izrade tamburaških instrumenata. Godine su prošle, a Dragine ruke rade kao nikad prije. Iako danas puno manje radi, izrada tamburica mu je hobi, rado ih pravi za prijatelje i poznanike, pomogne u popravku ili doradi, kako kaže isključivo iz ljubavi prema tamburi.- Ovaj posao jako volim i kada radim tamburu to mora biti savršeno. Ja nju dotjerujem do zadnjeg tona onako kako ja mislim da je dobro. Mi majstori imamo svako svoju boju tona, svaki od nas u tamburi traži nešto drugo, ja nekako težim savršenstvu cijelog radnog vijeka - kaže Drago koji je prvu tamburu izradio 1991. godine u Njemačkoj, gdje je radio, i nakon razgovora s mnogim tamburašima shvatio što od instrumenta traže.

- Najvažnije je posao raditi s velikom ljubavlju, dati se cijelog u posao. Naravno, možeš ti i dati cijelog sebe, maksimalno se truditi, ali ako ti, ono, baš nije dan, neće ni instrument biti dobar. Ako imaš nekih problema, nešto se ružno dogodi bolje ne raditi jer sve se to prenese u tamburu. Moram istaknuti iznimnu važnost odabira drveta. Najbolje drvo za tamburu je javor rebraš, a kao kvalitetna drva tu su još orah, divlja trešnja i smreka. Materijal mora biti suh, ja imam materijal koji je star 30 godina i s tim sam siguran da će tambura biti dobra. Kod izrade je krucijalno strpljenje, bilo to brušenje, lijepljenje, sastavljanje... Ako lijepite glasnjaču na korpus, mora se ostaviti da se dobro osuši, da se ljepilo dobro prihvati i da se instrument može dalje pravilno obrađivati – nastavlja Drago, koji ima i posebnost u odnosu prema drugim majstorima - svaki alat za izradu pravi sam.

- Budući da sam po struci metalac, sve alate izrađujem sam. Puno je lakše raditi s takvim alatom jer ih prilagodim sam sebi i instrumentu koju izrađujem. Bilo je kod mene mladih majstora na praksi i još dolaze, ja im rado pojasnim kako se radi, no sve to ipak leži samo u ruci. Ne može se nekome pokazati i reći kako će glasnjaču obraditi, a ona je srce tambure i ako ona nije dobro obrađena, taj instrument neće svirati. Možda će dati neku tupi ton, ali neće imati onu zvonkost i dušu tambure – kaže Drago koji se ponosi svojim instrumentima, a jedan mu je posebno drag.

- Ima jedan moj instrument koji još i danas nakon 15 godina svira vođa TS-a Gazde Marko Bujanović, već je sada i dotrajao i nadam se da ćemo se ponovo naći da mu napravim još koji. Ono što još kao majstor radim je isprobavanje tambure. Jako volim svirati pa svaki instrument onako malo zasviram da vidim kakve zvuke pušta, to mi je važno da znam što od njega može biti – zaključuje Drago Knobloch, koji često onako za svoju dušu zasvira tamburu, a još uvijek se ponekad aktivira i pomogne tamburaškom sastavu KUD-a Orahovica, s kojima je godinama svirao. Tamburica mu je oduvijek u srcu, s njom živi i diše i, kako kaže, kada ju stvara s njom i priča, na neki joj način utjelovljuje dušu i zato su njegove tambure toliko posebne.