Diklić: Nema ljepšeg osjećaja nego kada nakon iscrpljujuće potrage nađemo osobu živu
Najveća snaga Hrvatske gorske službe spašavanja je članstvo visokomotivirano za pomoć unesrećenima, i to je ono što sve te ljude vuče naprijed, da pomažu onima koji se zbog bilo kojeg razloga nađu u životnoj opasnosti.
- Motivacija i zajedništvo pokretači su svake naše akcije. Sve se može naučiti, sve se da i uvježbati, ali ako nema te motivacije za bezuvjetno pružanje pomoći drugima, teško se možete uklopiti i postati dio tima HGSS-a.To imaš ili nemaš u sebi. Za nas je i pojedinac izuzetno važan, no nitko se ne izdvaja iz ekipe, a snažni smo i uspješni toliko koliko smo jaki kao tim - riječi su kojima je dopročelnik osječke stanice HGSS-a Josip Diklić uvodno sažeo što to mora imati svatko tko želi postati član ove, kako se službeno predstavlja, nacionalne, dobrovoljne, stručne, humanitarne službe javnog značaja čiji su osnovni ciljevi sprečavanje nesreća i pružanje prve pomoći u planinama i drugim nepristupačnim područjima i u drugim situacijama kod kojih je potrebno primijeniti posebno stručno znanje i opremu.
Motivacija najvažnija
Zašto su baš te osobine izuzetno važne jasno je ako znamo da je riječ o volonterima spremnima da nesebično i u svakom trenutku ostave svoje obitelji, posao, slobodno vrijeme i uz svoje kolege krenu u pomoć unesrećenima. Nije bitno ni mjesto ni vrijeme, nego je jedini motiv spasiti život ugroženim osobama. Stalni treninzi, pripreme te činjenica da samo godišnje svaki član mora odraditi više od 20 dežurstava dovoljno govore kolika su odricanja tih ljudi kako bi uvijek bili spremni za akciju.
- Nema ljepšeg osjećaja nego kada nakon iscrpljujuće danonoćne potrage nađemo osobu živu. Na nama je da joj pružimo prvu pomoć, imobiliziramo je i dovedemo do mjesta gdje može doći vozilo Hitne pomoći i liječnici. Tada nitko od nas ne osjeća umor, prožeti smo zadovoljstvom jer nas u pravilu takve stvari samo potiču dalje - reći će Josip prisjetivši se prošlogodišnjeg svibnja kada su na Krndiji u blizini mjesta Zoljani nakon cjelonoćne potrage pronašli mlađu ženu živu, ali teško iscrpljenu i na izmaku snaga.
Nažalost, dio potraga ne okonča se uvijek uspješno, i to je onaj turobniji dio ovoga posla. Prije nekoliko dana na Dravi kod Bistrinaca ekipa osječkog HGSS-a sudjelovala je u potrazi za 15-godišnjim dječakom koji je nestao u rijeci. Ronioci specijalne policije pronašli su tijelo dječaka, i to su trenuci koji se urežu u pamćenje svakome od članova potrage.
- Posebno je teško kada su u pitanju djeca. Baš zato i potrage za djecom imaju najveći stupanj bitnosti. U takvim trenucima najvažnije je vrijeme dojave Centru 112, naime svaki je trenutak bitan za bilo kakvo se područje potraga priprema, a posebno kada je to u pitanju voda, rijeka, jezero... Tu je važna svaka minuta, sekunda - pojašnjava Josip napominjući kako nakon dojave o nestanku osobe Centru 112 voditelj potrage u programu digitalne kartografije priprema plan potrage. To je redovan postupak pripreme, rade se zone potrage i statistički krugovi, svaki tim dobije segment zone pretraživanja i GPS uređajem pretražuju zacrtano područje. U bazu se vraćaju s podacima koji se spremaju u kartu digitalne kartografije i stvara se slika događanja od zone do zone. Kako se koja zona pretraži, šire se zone pretrage sve do obilaska cijelog područja ili pronalaska osobe. Potraga se prekida samo u slučaju kada zbog vremenskih uvjeta nije moguće bilo što učiniti, no nastavlja se čim za to bude i najmanja prilika. U posljednje vrijeme u potrage je uključena i moderna tehnologija, bespilotne letjelice. HGSS i Stanica Osijek i u međunardonim je razmjerima priznata jer ima jako dobre rezultate u potragama dronovima.
Broj akcija raste
Iako Slavonija ima polustoljetnu tradiciju gorske službe spašavanja (toliko naime postoji HGSS Stanica Požega) Stanica Osijek je osnovana 2. travnja 2009. godine kada je nakon povećanih aktivnosti ljudi u prirodi Plan razvoja HGSS-a predvidio širenje službe i na područja koja nisu isključivo planinska. Stanica ima danas 35 članova među kojima je i šest žena. Broj akcija neprestano raste, a čak 22 člana stanice nositelji su međunarodne Rescue3 licence - spašavatelj na divljim vodama i poplavama.
- Djelovanju i radu Stanice Osijek nametnula se prije svega potreba za potražnim akcijama spašavanja u neurbanim sredinama na području Osječko-baranjske županije. U tom se smjeru razvijala i specijalistička obuka njezinih članova. Razvojem avanturističkog turizma, tzv. outdoor sportova i aktivnosti, dolazi do povećanja broja intervencija vezanih uz njih. Djelujemo preventivno
, svojom prisutnošću, dežurstvima na sportskim i ostalim događajima u prirodi. Redovito obilazimo osnovne škole i vrtiće na području Županije i educiramo djecu kako se ponašati u prirodi, kako spriječiti to da se izgube negdje u prirodi. Također provodimo i edukacije na planinarskim školama i školama za planinarske vodiče gdje planinare upoznajemo s objektivnim i subjektivnim opasnostima i rizicima odlaska u planinu - podrobno nam objašnjava Josip razloge postojanja HGSS Stanice Osijek.
Postati član HGSS-a s licencom nije nimalo jednostavno jer je to proces koji traje i zahtijeva puno truda i umijeća. Kao što smo već na početku rekli - ako nema motivacije, ne treba ni kretati u tu avanturu, no za nastavak je potrebno i obvezno članstvo u planinarskom društvu te poznavanje neke uže specijalnosti. Za članstvo te mora predložiti bar dvoje HGSS-ovaca, nakon čega prolaziš polugodišnje pokusno razdoblje kako bi se pokazalo uklapaš li se i kako djeluješ u timu. Ako komisija izglasa tvoje primanje, slijede procesi školovanja - tečaj prve pomoći na nepristupačnom terenu, tečaj ljetnih tehnika spašavanja (stijensko spašavanje), tečaj zimskih tehnika spašavanja (na snijegu i ledu) i tečaj speleospašavanja (iz podzemnih objekata). Potom prolaziš minimalno dvije godine dežurstava unutar Stanice te stanične i državne vježbe. Tek kada se sve to uspješno okonča, prijavljuje se ispit za gorskog spašavatelja.
HGSS ima ukupno oko tisuću ljudi koji mogu sudjelovati u potragama i kad god se za to pokaže potreba. Timovi iz svih krajeva šalju se hitno na druga područja. Prema rasporedu ljetnih dežurstava Osječani idu u ispomoć Stanici Zadar, gdje je u turističkoj sezoni povećan broj akcija. Najčešće se tu radi o neznanju stranaca i nepridržavanju uputa i pravila koja im se prije bilo kakvih aktivnosti serviraju. Josip nam govori kako se najčešće u našim planinama gube turisti koji nisu navikli na surovu stvarnost naših planina.
- Turisti koji dolaze izvana imaju u svojim zemljama izrazito razvijenu kulturu odlaženja u prirodu, no njihovo područje čine uglavnom pitomija gorja. Dođu na Jadran i te navike primjenjuju ovdje, ali naši Dinaridi su mnogo suroviji i opasniji ambijent u kojemu se manje vješti lako izgube – kaže Josip.
Na kraju on ponavlja kako je najvažnije što ranije početi potragu za nestalim jer o tome ovisi i kvaliteta, ali najčešće i sami rezultati potrage. HGSS-ovci nisu profesionalci, no tako shvaćaju svoj rad, djeluju i ponašaju se u njemu.
Tomislav Prusina
OPREMA BITNA ZA SIGURNOST I USPJEŠNOST
Tehnička oprema koju HGSS-ovci koriste jako je skupa, kao i njezino održavanje. Užad, pojasevi, karabinjeri i sve drugo što je na njihovu dugom popisu opreme treba neprestano obnavljati jer o tome ovisi i sigurnost samih spašavatelja, ali i uspješnost akcija. Tu su također i redoviti liječnički pregledi za rad na visinama. Sve to košta, a rad Stanice financira se iz sredstava Osječko-baranjske županije, Grada Osijeka te svih ostalih gradova i općina s područja Županije. Službene prostorije Stanice Osijek trenutačno se nalaze u Sportskoj dvorani Gradski vrt, za što Gradu plaćaju i najam. No problem je u tome što taj prostor nije adekvatan za sve njihove potrebe, prvo zbog malih skladišta u kojima se nalazi velika količina opreme, a zatim i zbog njihove potrebe za vježbalištem, odnosno jednim jedinstvenim prostorom u kojemu bi imali sve što im treba. Sada, naime, HGSS-ovci vježbaju na umjetnoj stjeni u belišćanskoj dvorani. S tim zahtjevima upoznali su i osječkog gradonačelnika koji im je obećao naći neko rješenje.
Bo i Max ponos HGSS-a
Svi članovi Stanice Osijek posebno su ponosni na svoje belgijske ovčare Maxa i Bo, brata i sestru, od Komisije za potrage i lavine licencirane potražne pse koji kontinuirano, cijeli svoj radni vijek prolaze stanične i državne obuke, međunarodne vježbe, licence i relicence. Prošle godine Bo i njezin vodič Josip Ivanišić osvojili su drugo mjesto na međunarodnoj vježbi spašavanja iz ruševina u Ljubljani u konkurenciji potražnih timova iz zemalja Europske unije. I Max je koju godinu ranije sa svojim vodičem Hrvojem Domazetovićem također ostvario odličan rezultat.
Poplava u Gunji se ne zaboravlja
Svaka se potraga zbog nekog razloga, dobrog ili lošeg, pamti, no poplave koje su u svibnju 2014. godine opustošile područje Gunje, Rajevog Sela, Bošnjaka, Račinovaca nešto je što ostaje zapamćeno za cijeli život. "Na područje županjske Posavine došli smo prije pucanja nasipa jer smo po vodostajima rijeke Bosne u BiH vidjeli opasnost i za taj kraj i da bi vrlo brzo moglo doći do prelijevanja. Timovi HGSS-a iz cijele Hrvatske organizirali su dežurstva na kritičnim točkama nasipa Gunja, Županja, Bošnjaci, Račinovci. Prvo smo popisali sve stanovništvo i pratili stanje. Dogodilo se da je popustio nasip u Račinovcima i odmah smo krenuli u evakuaciju teško pokretnog stanovništva", prisjeća se Josip dodavši kako ih je proboj nasipa kod Rajeva Sela iznenadio. "Ljude smo doslovce skidali s krovova, i to pod jakom vodenom strujom. Tu smo cijelu noć dežurali, a sve vrijeme slušali smo glasanje nemoćnih životinja koje su u strašnim mukama ugibale u vodenoj kataklizmi. U neko doba noći prebačeni smo u Gunju, gdje je došlo do izlijevanja vode iz korita te smo nastavili izvlačenje ljudi. Drugi smo dan nastavili i izvlačenje domaćih životinja koje smo smještali u vojne amfibije. Na kraju smo izvlačili i lešine kako bismo spriječili kontaminaciju cijelog područja. Tamo smo bili 20 dana potpuno iscrpljeni", zaključuje Josip dodajući kako se unatoč dobro odrađenom poslu i danas zamisli nad patnjama koje su preživjeli ti ljudi, ali i bespomoćne životinje.
proces
POSTATI ČLAN HGSS-a NIJE JEDNOSTAVNO