Objavljeno 13. kolovoza, 2019.
Karavana šarenih spačeka iz cijelog svijeta posjetila je Osijek, pruživši gradu na Dravi događaj koji mu je dao pravi europski štih
Nakon sudjelovanja na 23. svjetskom susretu vozača Citrënovog modela 2CV, na ovim prostorima poznati kao spaček, koji se od 30. srpnja do 4. kolovoza održavao u Samoboru, 50-ak poklonika ovog kultnog automobila zaputilo se u Slavoniju.
Bilo je fenomenalno
Iako je prvotna ideja bila da put kontinentalnom Hrvatskom završe u Đakovu, zahvaljujući osječkim članovima 2CV kluba Sandri Kovačević i Zvonimiru Lendvayu, dugogodišnjim zaljubljenicima u Citroenove legendarne automobile, karavana šarenih spačeka iz cijelog svijeta posjetila je i Osijek, pruživši tako gradu na Dravi jedinstven događaj koji mu je dao pravi europski štih.
Među desecima spačeka koji su pristizali na prostor kod katakombi na lijevoj obali Drave najviše je bilo onih s registracijskim oznakama Austrije i Njemačke, no našlo se tu i Nizozemaca, Francuza, pa čak i jedan spaček bračnog para iz daleke Engleske.
- Ovo je nastavak, a istovremeno i kraj našeg druženja koje je počelo prije nešto više od tjedan dana u Samoboru. Ovdje nas je pristigao samo mali dio, no ne sumnjam da ćemo se dobro zabaviti. U Samoboru nas vrijeme nije poslužilo, imali smo tri olujna nevremena, no to nas nije spriječilo da zasviramo gitare i zezamo se. Sve u svemu, organizacija je bila na zavidnoj razini, svi smo zadovoljni, bilo je fenomenalno - rekao nam je Osječanin Zvonimir Lendvay, strastveni ljubitelj spačeka.
Na samoborskom druženju pojavilo se više od 3000 primjeraka tog vjerojatno najpopularnijeg francuskog automobila svih vremena, proizvedenog u više od pet milijuna primjeraka, i oko 12.000 njegovih obožavatelja.
Woodstock
- To je Woodstock, posvuda šereni spačeki, grbavi, hrđavi, ulickani, atmosfera odlična, ma prava fešta za ljubitelje spačeka bez i jednog incidenta. Normalo je na ovakvim susretima da se organizira ‘pijaca‘ na kojoj se prodaju, kupuju ili razmjenjuju dijelovi spačeka, bilo je cjenkanja, jedna opuštena atmosfera - opisuje susrete vozača spačeka Lendvay.
On i suputnica mu Suzana na susrete putuju plavo-bijelim spačekom, u bojama Osijeka, jer je jedino on trenutačno, od desetak automobila koje imaju, registriran.
- Kada smo odlučili staviti ga na cestu bio je potpuno rastavljen, a onda smo ga mjesecima pomno, nabavljajući potrebne dijelove, sklapali. I zadovoljni smo učinjenim, jer se sada spačekom možemo uputiti u bilo koji kraj Europe. Proizveden je 1987., tako da ga možemo smatrati dječarcem, za razliku od većine onih koji su se pojavili u Samoboru. Strast prema ovom automobilu pojavila se vrlo rano, još dok je bio dječak. Kao i svi ostali ljubitelji ovog automobila ističe njegov poseban izgled, kao i vrlo jednostavno održavanje.
- Simpatičan automobil, jer zapravo izgleda kao velika igračka, privukao me na prvu. Ima neku duhovnost i tu socijalnu notu koja nas povezuje. Ni jedna marka automobila ne pruža ono što pruža spaček. Što se tiče tehničkih stvari, i tu je fantastičan, s njim nema nikakvih problema. Odmah se primjećuje meki ovjes, čuje se zvuk motora kako kuca ispod nogu, vjetar u kosi, otvoreni prozori. Naravno, nema tu jurnjave, jer spaček ne traži brzinu nego uživanje u vožnji. I potrošnja je super - oko pet litara na otvorenoj cesti. Nema nekog velikog održavanja, nema se ni što pokvariti, to je zrakom hlađen boxer motor, nema vode, suvišnog remenja, tako da je zaista jednostavan za održavanje i jako, jako pouzdan - kaže ovaj ponosni vlasnik bijelo-plavog primjerka spačeka koji je s 32 godine bio jedan od mlađih sudionika samoborskog i osječkog susreta. Među prvim pristiglim spačekovcima kod katakombi bili su Klaus i Anita, stariji bračni par iz Mannheima u Njemačkoj, a koji ovakva druženja ne propuštaju. Obišli su, kažu, cijelu Europu, i to nekoliko puta. Komoditet im pruža i posebna mala retroprikolica, idealna za ovakva putovanja.
- 2CV je moj prvi i jedini automobil, vozim ga od 18. godine, a ovo je, više ni sam ne znam, vjerojatno 10. ili 11. primjerak. Volim ga jer mi pruža slobodu koju je teško opisati, naročito kad ga vozim otvorenog krova. Tako smo ove godine već obišli Portugal, Španjolsku, Nizozemsku, Poljsku... - rekao nam je ovaj simpatični Nijemac.
Ivan Alilović
LJUBAV KOJA SE PRENOSI GENERACIJAMA
Neke od najznačajnijih činjenica vezanih uz ovaj automobil jesu da je kroz četiri desetljeća proizvodnje ipak zadržao svoj prvobitni oblik karoserije, uz minimalne preinake. Specifičnost spačeka jesu platneni pomični krov, zrakom hlađen boxer motor, neovisni ovjes na kotačima, a iznad svega prepoznatljiv dizajn zaobljenih linija koji ovaj automobil čini jedinstvenim. Spaček je oduvijek bio automobil za sve. U njegovim kvalitetama uživali su i pekari, poljoprivrednici, mehaničari, ali i umjetnici, liječnici i svećenici. Za sve njih zajedničko je sigurno bilo jedno, a to je da su ljubav prema spačeku prenijeli i budućim naraštajima. Ovu činjenicu dokazuju današnje generacije koje se okupljaju diljem svijeta na susretima i druženjima organiziranim u čast ovom malom velikanu. Inače, zadnji spaček s tvorničkih je traka sišao 27. srpnja 1990. godine, u Portugalu.
BIO JE ZAMJENA ZA KOLA I KONJE
Kada je spaček predstavljen posjetiteljima pariškog salona 1948. godine, izazvao je smijeh i nevjericu te je podrugljivo nazvan ‘konzerva na kotačima’. Međutim, ovaj mali automobil, prije svega namijenjen poljoprivrednicima i lišen svakog luksuza, od strane tadašnjeg šefa kompanije Pierrea Boulangera zamišljen je kao zamjena za zaprežna kola i konje, i kao takav postat će jedan od najznačajnijih Citroenovih vozila u povijesti. U nešto više od četiri desetljeća proizvodnje, Citroenovoj kompaniji spaček je ostvario prodaju više od pet milijuna različitih primjeraka diljem svijeta.