Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, poznatiji kao "zakon o zviždačima", stupio je na snagu 1. srpnja, a donesen je radi jačanja svijesti i poticanja građana na prijavljivanje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova u tijelima javne vlasti, državnim tvrtkama i kod privatnih poslodavaca. Do tada je zaštita onih koji prijavljuju nepravilnosti bila dijelom regulirana nekim drugim zakonima, a sada se to pokušalo sistematizirati i detaljno urediti te zaštititi prijavitelje od eventualnih sankcija poslodavaca.

Zakon detaljno uređuje zaštitu osoba koje prijavljuju korupciju, ali je proširen i na ostale nepravilnosti i kršenje zakona, povezano s nesavjesnim upravljanjem javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima EU-a. Predviđeno je i pravo na sudsku zaštitu, naknadu štete, zaštitu identiteta i povjerljivosti, a to je prošireno i na osobe s kojima su prijavitelji nepravilnosti povezani. Sve tvrtke koje zapošljavaju više od 50 radnika od 1. srpnja morale su krenuti s uspostavljanjem sustava unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti – korupcije ili nesavjesnog poslovanja - izradom pravilnika za prijavu nepravilnosti, kao i imenovati povjerljivu osobu i njezina zamjenika, zaduženih za provedbu pravilnika. Njihova osnovna dužnost je da zaprimaju i istraže svaku prijavu u roku od 30 dana, potom informiraju zviždača o svome radu i omoguće mu uvid u svu dokumentaciju. Interni istražitelj morat će čuvati identitet zviždača, a ako se tvrtka, tj. poslodavac, ogluši na prijavu i ne dopusti istragu, omogućena je i prijava pučkom pravobranitelju.


Zakon omogućava prijavu nepravilnosti i onima koji nisu u stalnom radnom odnosu, a odnosi se i na širi krug osoba, poput volontera. Kod ukazivanja na nepravilnosti propisana su tri načina prijavljivanja - unutarnje, vanjsko (prema nadležnom tijelu) ili pak razotkrivanje prema javnosti. Da je riječ o složenom pitanju, svjedoči i to što su neke primjedbe imali i poslodavci, ali i neki od poznatih zviždača.


Kako nam je rekao stručnjak za radno pravo, koji je želio ostati anoniman, to je u svakom slučaju nešto dobrodošlo. Smatra da dodatno štiti osobe koje upućuju na različite nepravilnosti, a otvara i neka pitanja novih proceduralnih pristupa tome.


- Za zemlju, za koju je opća percepcija da postoji visoka stopa korupcije, to je sigurno dobra stvar. Mislim da je taj Zakon onima koji bi posezali za nekim nedozvoljenim postupcima određena prepreka. I da će ubuduće svi biti prisiljeni više paziti kada budu primjenjivali prakse koje kao takve sugeriraju da je moguće riječ o ponašanju koje je pravno ili etički neprihvatljivo. Tu se traži i da se glede toga urede određene procedure, postupci i pravilnici - kaže naš sugovornik.


Prema njegovim riječima, druga opasnost koja tu može postojati jest da sam taj institut kao takav ne bude zlouporabljen, tj. da ga netko koristi tendenciozno, a da tu zapravo nema nešto konkretno. Naime, dodaje, mi smo nažalost kultura koja je sklona tom stalnom prijavljivanju, tjeranju kaprica itd., a ne preventivnim, mirnim modalitetima rješavanjima konflikata.


- Tako se nažalost događalo i da ima ljudi koji zlouporabljuju sustav, što naravno nije i ne može biti opravdanje da se taj prostor ne uredi, ističe. Iz udruga zviždača moglo se čuti da odredbama zakona ipak nisu dovoljno zaštićeni od progona i da je on preopćenit te da su izostavljene mjere kojima bi im se omogućio bezuvjetan pristup postojećem sustavu besplatne pravne pomoći. "Povjerljivu osobu", kojoj se sporne radnje prijavljuju, imenuje poslodavac, tj. oni koje se najčešće prijavljuje, što je također propitivano, kao i navodna nedostatnost povećanja sredstava Uredu pučke pravobraniteljice za tu namjenu.


Kada je riječ o primjedbi na to što poslodavac imenuje osobe kojima se zviždači mogu obratiti, istina, na prijedlog najmanje 20 posto radnika zaposlenih kod poslodavca, pa se postavlja pitanje koliko je to doista "povjerljiva osoba", naš sugovornik kaže da one postoje i u drugim sustavima.

- Tu uvijek morate imati određeni kontrolni mehanizam koji će biti stanovit "filtar". Jer ako to stavite izvan sustava poslodavca, može se dogoditi da to tijelo bude do te mjere zatrpano prijavama, što bi se u Hrvatskoj vrlo vjerojatno dogodilo, da morate zaposliti jedan ured od nekoliko desetaka ljudi koji bi samo odgovarali i istraživali sve i svašta. Ovo je nekakav prvi korak u rješavanju tog pitanja. Naravno da nakon toga postoje i službena tijela za sve to, ali ovo je korak kod samog poslodavca koji se u tom smislu sada treba brinuti. Mislim da je to dobra psihološka barijera. Poslodavac, istina, imenuje tu "povjerljivu osobu", no svako eventualno ignoriranje takvih stvari, kada su one ozbiljne, samo je odgoda nečega što će se prije ili poslije dogoditi, preko nekih drugih tijela. Osoba koja je odlučila nešto prijaviti, i uvjerena je u to, neće sigurno stati na tome, i ako se na toj razini ništa ne poduzme, otići će negdje dalje - anonimnom prijavom policiji ili DORH-u, koji će postupati prema službenoj dužnosti - ističe.


Kada je riječ o nepostojanju mjera kojima bi se zviždačima omogućio bezuvjetan pristup besplatnoj pravnoj pomoći, naš sugovornik ističe kako je taj zakon višeslojan, tj. ne odnosi se nužno samo na zaposlenike. To je onda, kaže, naravno pitanje državnih financija, ali i drugog zakona, jer imamo Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći.


- To bi podrazumijevalo horizontalno usklađivanje ta dva propisa. A Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći vezan je uz imovinski cenzus, pa bi se time onda odstupilo od tog načela, koje je zapravo fundament toga zakona. To nije lako riješiti jer bi se mogao otvoriti cijeli niz postupaka koji bi podrazumijevali da ih netko mora preispitivati. Nije nemoguće, ali bi usklađivanje moralo biti jako pažljivo - zaključuje.
Predviđene su i novčane kazne za kršenje ovog zakona. Najvišima, od 30.000 do 50.000 kuna, kaznit će se pravna osoba, a od 3000 do 30.000 kuna i odgovorna osoba u toj pravnoj osobi i poslodavac fizička osoba ako spriječi prijavu nepravilnosti, pokuša otkriti ili otkrije identitet prijavitelja, kao i ne zaštiti ga od štetne radnje ili ne poduzme mjere radi njihova zaustavljanja i otklanjanja posljedica te na bilo koji način pokuša utjecati na postupanje povjerljive osobe i/ili zamjenika kod zaštite prijavitelja. Kazne od 10.000 do 30.000 kuna za poslodavca, a od 1000 do 10.000 kuna za odgovorne osobe predviđene su ako ne donesu pravilnik u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, ne učine ga dostupnim svima, ne imenuju u roku od devet mjeseci povjerljivu osobu i zamjenika za zaprimanje prijava i vođenje postupka, ne ispitaju prijavu i ne poduzmu radnje potrebne za zaštitu prijavitelja, odnosno ne obavijeste ga na njegov zahtjev o tijeku postupka ili pak stave u nepovoljan položaj povjerljivu osobu (zamjenika) zbog zaštite prijavitelja. Od 3000 do 30.000 kuna predviđena je kazna pak za osobu koja zlouporabi pravo na prijavljivanje nepravilnosti, a od 3000 do 30.0000 kuna za povjerljivu osobu (zamjenika) koja zlouporabi svoje ovlasti na štetu prijavitelja.