Magazin
FRANE STANIČIĆ

Zadiranje u pravo slobode vjeroispovijesti izaziva sukobe
Objavljeno 3. kolovoza, 2019.
KATEDRA ZA UPRAVNO PRAVO PRAVNOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Prije tri mjeseca dokument o vjerskim slobodama donijela je i Međunarodna teološka komisija, a za pravno tumačenje i utemeljenje vjerskih sloboda zamolili smo prof. dr. Franu Staničića (37) s Katedre za upravno pravo Pravnoga fakulteta u Zagrebu, čije je područje znanstvenoga rada i pitanje pravnoga položaja vjerskih zajednica.

Neki zazivaju to da vjerska sloboda ne bi trebala biti klasificirana kao ljudsko pravo. Treba li tu razinu dosegnutih prava snižavati? Što bi donijelo eventualno ograničavanje toga prava?

- Unatoč činjenici koja je već spomenuta, da je pravo na slobodu vjeroispovijesti ušlo u temeljne pravne dokumente, međunarodne i domaće (ustave država) kao temeljno ljudsko pravo, relativno se često javljaju teze koje ističu ugledni pravni teoretičari (Dworkin, Leiter, Himma, Chiassoni i drugi) da pravo na slobodu vjeroispovijesti ne bi trebalo biti zasebno temeljno ljudsko pravo. Ističu više razloga za to, od kojih su najrelevantniji da se na taj način krši spomenuto načelo neutralnosti države i da je pravo na slobodu vjeroispovijesti izvedeno pravo, kako je već spomenuto. Mišljenja sam da njihovi argumenti nisu validni i da pravo na slobodu vjeroispovijesti jest i treba ostati temeljno ljudsko pravo. Razlozi za to su da bi upravo inzistiranje na neutralnosti države proizvelo upravo suprotan učinak od onoga koji se želi postići, odnosno proizvelo bi dodatno antagoniziranje religioznoga i sekularnoga dijela društva, da sloboda vjeroispovijesti nije izvedeno pravo, odnosno ne može ga se zaštititi kroz druga nesporna ljudska prava zbog činjenice da su često u međusobnom sukobu te zbog činjenice da zadiranje u pravo slobode vjeroispovijesti nužno izaziva sukobe u društvu.

Kako u pravnom smislu u hrvatskom društvu pomiriti sekularni svjetonazor i vjersko viđenje društva?

- Sekularni svjetonazor i vjersko viđenje društva često će nužno biti u raskoraku. To je nemoguće izbjeći, ali treba prihvatiti pluralizam u društvu i legitimnost jednoga i drugoga gledišta na svijet i odnose u društvu. Zadana je datost da su vjerske zajednice prisutne u društvu, što se ne može ignorirati. Jednako tako, treba istaknuti da je stvarni odnos Crkve i države rijetko kada u povijesti, a tako je i danas, potpuno zadovoljio obje strane. Trebamo prihvatiti i kao činjenicu da je moderna država svjetonazorski pluralistička, a taj pluralizam mora uključiti i religijsku raznolikost i toleranciju. Također, država i Crkve moraju korigirati svoje stavove i međusobno stupiti u dijalog za dobrobit svih građana te Crkve moraju biti prihvaćene kao ravnopravni sudionici u javnom diskursu, bez ikakvih obveza da se njihovi stavovi moraju uvažiti. (Ivan Tašev/Glas Koncila/D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana