Magazin
BRANKA REMENARIĆ

Smanjiti teret indirektnih poreza
Objavljeno 3. kolovoza, 2019.

Potpuno se gubi iz vida temeljna činjenica da je porez nešto što na kraju završava na razini fizičke osobe, jer konačno i iza svake prave osobe na kraju stoje neke fizičke osobe. Potpuno je nelogično onda neka osobna pitanja radnika i njegov socijalni status rješavati kroz sustav oporezivanja poslodavca i na teret poslodavca. I to, kako se voli isticati, kao porezno priznate rashode. Sve, baš sve što bi poslodavac platio radniku za njega i sada predstavlja porezno priznati rashod - kaže dr. sc. Branka Remenarić, sa Zagrebačke škole ekonomije i managementa, te dodaje:

- Drugo je pitanje je li to radniku koji je ostvario određenu korist oporezivi primitak ili ne, hoće li na to morati platiti porez ili ne. Česta je zabluda da taj porez tereti poslodavca. Ne, to je porez radnika, a poslodavac samo odrađuje tehnički dio posla i informira administraciju (Poreznu upravu) koliko je netko ostvario primitka/dohotka i od tog njegovog iznosa, njemu, radniku obustavlja i uplaćuje njegov porez na dohodak.

U tom smislu ovakve reforme još više postaju nelogične. Bolje je odrediti iznos koji poslodavac može isplatiti radniku neoporezivo (bonus, 13. plaća…) nego to dijeliti na tople obroke, smještaj, vrtiće i slično. Tako se samo, na tehničkoj razini, komplicira sustav obračuna, a suštinski nameće radnicima da primjerice moraju jesti hranu po izboru poslodavca ili da im je neoporeziv smještaj samo ako ga organizira poslodavac. Puno bi logičnije bilo omogućiti, primjerice, svima koji nemaju vlastitu nekretninu, nego su u najmu da mogu po godišnjoj poreznoj prijavi kao olakšicu koristiti plaćenu najamninu. Ili ako kupe nekretninu ili ju renoviraju da mogu za taj iznos umanjiti svoju godišnju poreznu osnovicu i platiti manje poreza na dohodak. Drugi pozitivni efekt iz ovoga bio bi smanjenje sive ekonomije. Primjerice, ako danas angažirate majstora za neki popravak, vrlo je vjerojatno da će cijena biti različita "s računom" i "bez računa". Ako nemate motiv imati račun, zapravo lako pristajete na činjenicu da taj porezni obveznik neće obračunati PDV. Da možete umanjiti porez na dohodak za iznos radova, a da to dokazujete računima, smanjila bi se siva ekonomija.

NESELEKTIVNOST
Okvirno, kako biste ocijenili stanje poreznog sustava RH unatrag nekoliko godina, zaključno sa sadašnjim reformama, napose onima do sada provedenima?

- Sve su mjere uglavnom parcijalne. Stalne promjene pojedinih segmenata bez cjelovite slike nisu dobre. Za ilustraciju, u strukturi poreza u Hrvatskoj indirektni porezi (PDV) sudjeluju s 52 %, što je najviše u EU-u. Istovremeno, udjel direktnih poreza (porez na dobit i dohodak) iznosi samo 16,6 %, što je najniže u EU-u. Prosjek EU-a je da indirektni porezi čine 34,7 %, a direktni 34,3 %. Dakle, podjednak udio.

Prema tome, prava reforma bi značila smanjenje indirektnih poreza, a povećanje direktnih. Povećanje direktnih poreza trebalo bi se ponajprije odraziti na porez na dobit, i to ne nužno povećanjem poreznih stopa, nego proširenjem porezne osnovice. Primjerice, izrazito visoke porezno dopustive stope amortizacije omogućavaju znatna smanjenja porezne osnovice, što neke djelatnosti obilno koriste.

S druge strane, potrebno je smanjiti teret indirektnih poreza, ponajprije PDV-a. Za to nije dobro rješenje parcijalnog snižavanja stopa. Puno učinkovitije bilo bi smanjiti opću stopu značajnije, na 20 % ili 21 %, a ukinuti većinu (ili čak sve snižene stope). Zašto? Pa zbog jednostavnog razloga što niži PDV koji se opravdava socijalnim razlozima, na isti niži način zahvaća i bogatije porezne obveznike. To je osnovni nedostatak indirektnih poreza i rezultira njihovim regresivnim učinkom - više opterećuju porezne obveznike s manjim dohotkom. Osim toga, primjena sniženih stopa je neselektivna, što se lako može pokazati. Primjerice, snižena stopa od 5 % primjenjuje se na kinoulaznice. Koji je racionalni razlog za to? Niti imamo važnu filmsku industriju, niti glavnina kina prikazuju svu domaću produkciju, niti je riječ o socijalno relevantnim dobrima.

Smanjenje PDV-a na turizam također nema smisla jer potražnja na stranim tržištima ne pokazuje cjenovnu elastičnost, a sniženjem stopa olakšavamo ino poreznim obveznicima da manje poreza plate u Hrvatskoj. Pri tome se radi o proizvodu za koji nema supstituta. Primjerice, ako netko želi vidjeti Dubrovnik, onda to može isključivo dolaskom u Hrvatsku. Ne može primjerice odmor provesti u Turskoj i vidjeti Dubrovnik. Konačno, nema smisla poticati samo jednu djelatnost, osobito što ta djelatnost ne omogućava ostvarivanje iznosa BDP-a po glavi stanovnika na razini razvijenih država. Za postizanje takve razine BDP-a potrebno je ulagati u inovativne tehnologije i znanje.

POREZ NA DOHODAK
Koliko je zapravo moguće, u nekom izraženijem postotku, daljnje porezno rasterećenje plaća, to ljude najviše zanima...?

- Plaće su daleko najopterećeniji oblik dohotka u RH. Primjerice, na brutoplaću od 10.000 kn za osobu koja nema uzdržavanih članova u Slavonskom Brodu, netoplaća iznosi 6.871 kn, a ukupni trošak za poslodavca iznosi 11.650 kn. To znači da netoplaća čini 59 % ukupnog troška rada. Za bruto plaću od 20.000 kn taj odnos pada na 55 %. Posljednjim intervencijama u Zakon o porezu na dohodak smanjeni su razredi oporezivanja, pa sada imamo dvije stope od 24 % i 36 %. Doista je teško objasniti zašto danas u nas postoji više stopa u porezu na dodanu vrijednost nego u porezu na dohodak. PDV ima izrazito regresivni učinak, no taj regresivni učinak se treba rješavati upravo kroz direktne poreze, kao što je porez na dohodak. Za te potrebe je potrebno u porezu na dohodak uvesti olakšice, odnosno omogućiti smanjenje poreznog opterećenja građana za primjerice iznose plaćene za školovanje, čuvanje djece (vrtiće), najam stana, kupnju stana, medicinske usluge i sl., čime bi se direktno pomoglo mladim obiteljima, što je jedan od strateških ciljeva ove vlade. Sustavom olakšica ga potičemo na ostanak u Hrvatskoj, a ne oslobađanjem poreza po godinama starosti. Jer mladi koji imaju poticaj za obrazovanje, kupnju nekretnina više se vežu uz mjesto i manja je vjerojatnost njihova odlaska. Konačno ovo potiče investiranje u njihovu sposobnost zarađivanja u budućnosti (obrazovanje) i potrošnju u tuzemstvu (vrtići, kupnja nekretnina, najam).

Potrebno je uvesti (vratiti) stopu od 12 % na porez na dohodak za niže razine dohotka.

Od 1. 1. 2019. godine osobni odbitak radnik ne može uvećati za uzdržavane članove bake, djedove te roditelje supružnika. To je dodatan udar na mlade obitelji koje se skrbe za svoje starije članove obitelji s obzirom na izrazito niske mirovine koje ostvaruju umirovljenici, posebice na selu. Dakle, učinjene izmjene poreza na dohodak ne idu u smjeru smanjenja regresivnost PDV-a i redistribuciji dohotka od onih s većim na one s izrazito malim dohotkom, nego se produbljuje jaz između onih s višim dohotkom i onih s manjim dohotkom.

Također, u posljednjim izmjenama poreza na dohodak, porez na dohodak od najma iznosi 12 % i smatra se konačno plaćenim dohotkom, što znači da se ne zbraja s ostalim oblicima dohotka i ne ulazi u progresiju 24 % i 36 %. To je evidentan primjer produbljivanja jaza oporezivanja dohotka od rada i dohotka od imovine.

Porezno rasterećenje turizma - treba li na tome ustrajati ili ne?

- Smatram da su razlozi poreznog rasterećenja turističkog sektora nejasni i nemaju nikakvih pozitivnih efekta ni za građane kao ni za državu. Kao što se moglo vidjeti u nedalekoj prošlosti, a i izjava ugostitelja ovih dana, smanjenje stope PDV-a neće utjecati na smanjenje cijena usluga u turizmu, što znači da se povećavaju prihodi ugostitelja. U tom smislu turistički sektor nije ništa drukčiji od drugih gospodarskih grana, jer svaka zahtijeva nove i konstantne investicije kako bi zadržala konkurentnost, bez obzira na to radi li se o ulaganjima u ljudski kapital ili infrastrukturu.

Sa stajališta građana RH i dugoročnih (strateških) ciljeva RH smanjenje stope PDV-a na turističke usluge je neopravdano. Građani RH plaćaju PDV po stopi od 25 % na, primjerice, učenje stranog jezika ili nabavu računala za edukaciju, a stranac koji dođe na godišnji odmor u RH plaća na usluge koje dominantno koristiti za to vrijeme 13 %.

STRANE INVESTICIJE
Koliko se uspješno održava stabilnost javnih financija RH? Smanjenje javnog duga RH nesporno je jedan od većih uspjeha ove Vlade. Kako to komentirate?

- Smanjenje javnog duga važan je iskorak. To svakako treba priznati i nastaviti u tom smjeru. Međutim, treba imati na umu da je dio toga rezultat nekih vanjskih faktora koji nisu pod kontrolom Vlade. Primjerice, situacija s turizmom i punjenjem proračuna u posljednjih nekoliko godina pridonijela je ovome. Isto tako, povećanje cestarina u ljetnim mjesecima pozitivno se odražava na jave financije.

Pad kamatnih stopa, kroz refinanciranje dugova, također pridonosi ovome. Međutim, očito je da stvarno stanje i nije toliko ružičasto. Rast dugova bolnica (zdravstvenog sustava) i blokade od pojedinih dobavljača radi neplaćanja kazuju da je stvarna razina duga zapravo prikrivena u nepodmirenim tekućim obvezama. Porezna reforma je jedna strana javnih financija. Za njihovu stabilnost potrebno je poduzeti znatne mjere i na drugoj strani - rashodnoj, kroz restrukturiranje javne potrošnje. Jačanjem jedne noge ne možete brže trčati, potrebno je paralelno raditi na obje. Tako i u području javnih financija valja poraditi na rashodnoj strani.

Investicijski rejting RH se popravlja, no ulaganja inozemnih financijera i dalje je premalo. Zašto je tome tako?

- Za to je sigurno puno razloga. Iz porezne perspektive vjerojatno su česte promjene zakonodavstva i trom sustav jedan od ključnih razloga. Nesigurnost u smislu primjene zakonom uređenih rješenja ne ide u prilog motiviranju inozemnih investitora.

Treba biti iskren i shvatiti da za mnoge razvijene države (a iz njih očekujemo investitore) i dalje nas ne doživljavaju kao uređenu državu u kojoj je administracija učinkovita i u kojoj se s velikom vjerojatnošću može predvidjeti kakav će biti primjerice porezni sustav za pet godina. A to je investitorima bitno. Kada odlučuju o investicijama planiraju svoje poslovanje, a jedna od važnih komponenti u tome jesu i porezi. Nadalje, administracija je spora i neučinkovita, a to djeluje odbojno na investicije. To se ne rješava snižavanjem poreznih stopa, za to je potrebno restrukturirati cijeli sustav. (D.J.)

ŽELJKO GARAČA:

Provedba ovisi o politici

Rast BDP-a u prvom kvartalu iznenadio je sve, ali ne bih rekao da se radi o očekivanom, višem postotku rasta. Bolje je rečeno da nam treba viši postotak. Mislim da je ovo bio izuzetak i da se ne može ponoviti, iako su neke prognoze za drugi kvartal bile još optimističnije, ali su i one u međuvremenu korigirane naniže - kaže splitski ekonomist dr. sc. Željko Garača, te dodaje:

MIROVINSKA REFORMA

- Najveći dio objašnjenja tog neočekivanog rasta je u povećanju potrošnje i investicijama, što zbog rasta plaća što zbog Pelješkog mosta, europskih fondova, doznaka iz inozemstva ili privatnih ulaganja u turistički sektor, bojim se često neopreznih. Na primjer, od rasta BDP-a zbog Pelješkog mosta zapravo nemamo nikakve koristi jer je to samo statistička činjenica. Sa stranim novcem rade strani radnici s uvezenim materijalima, a domaće gospodarstvo od toga za sada ima malo koristi.

Cijenim da je i potrošnja kućanstava zbog povećanja plaća isto tako najvećim dijelom posljedica prošlogodišnje rekordne turističke sezone, ali i promjena na tržištu rada. Očekujem smanjenje stopa rasta u idućim kvartalima. Sve ovisi o turističkoj sezoni koja ne obećava ozbiljniji rast, a prema mome sudu rast BDP-a u prethodnim godinama najvećim je dijelom bio potaknut rastom turizma. Pri tome je broj gostiju samo indikativan parametar i sve će ovisiti o inozemnim prihodima u turizmu. Ono što može spasiti sezonu od pada, ali ne i ugrožavanja rasta BDP-a, jest struktura gostiju. Pri tome su najvažniji strani hotelski gosti i gosti u luksuznijem smještaju u sezoni, a na sreću se čini da njihov broj ne opada. Ako bismo pak imali isti prihod od stranih gostiju kao i prošle godine, onda možemo očekivati da u idućim kvartalima rast BDP-a neće biti preko dva posto.

Zašto izostaju brže i efikasnije, sveobuhvatnije reforme, premda se stalno najavljuju. Uloga politike je čini se presudna?

- Provedba reformi ovisi isključivo o politici. Ono što je dvojbeno je zašto politika ne provodi reforme. Nametnuta je teza da su reforme nužno bolne i da bi zbog toga ta politička opcija izgubila vlast na idućim izborima. Mislim da su obje pretpostavke pogrešne. Reforme ne moraju biti bolne, a političari im nisu skloni ne zato što će izgubiti vlast nego zato što će izgubiti moć koju danas vlast nosi. Vjerujem da bi građani honorirali provođenje reformi. Istina, ima i bolnih reformi. To je prije svega reforma lokalne samouprave i njoj slične. No za njih je sada posljednji trenutak jer će biti znatno bolnije kada dođe sljedeća ekonomska kriza, a doći će sigurno, možda i brže nego što mislimo.

S druge strane, jedna reforma koja je provedena i za koju se naširoko tvrdi da je najuspješnija, prema mom sudu, nešto je najštetnije što je zadesilo Hrvatsku. Radi se o mirovinskoj reformi koja je uvela obvezni drugi mirovinski stup. Posljednjih godinu dana često sam pisao o toj temi kako u medijima tako i u znanstvenom radu. Moji argumenti izazivaju nevjericu, ali ih nitko još nije osporio. Bit je u poreznom opterećenju kojim plaćamo tranzicijski trošak mirovinske reforme, a ono je enormno. Prošle godine platili smo devet milijardi kuna poreza kojih ne bi bilo da nema mirovinske reforme, a od njih nikakve koristi. I tako pretprošle godine, tako ove, iduće i još dugi niz godina. Ukidanjem drugog mirovinskog stupa omogućilo bi se drastično porezno rasterećenje gospodarstva.

Porezno rasterećenje u prethodna tri kruga porezne reforme je varljivo. Ono se formalno smanjuje, što je dobro bez obzira na upitnu kvalitetu pojedinih mjera, ali s druge strane udio poreznih prihoda u BDP-u raste. Jedno od objašnjenja je da se PDV naplaćuje na turističku potrošnju, a dio te potrošnje omogućava se većim uvozom. Samo dio te potrošnje je naša bruto dodana vrijednost koja onda raste sporije od BDP-a. Opet ovisimo o turizmu. Ako zataje porezni prihodi od turizma, neće biti ni prostora za snažnije porezno rasterećenje gospodarstva. Propustili smo nekoliko zahvalnih godina koje će se teško nadoknaditi.

Govori se i o potrebi reforme zdravstvenog sustava. I opet se govori o štednji, racionalizaciji, smanjenju troškova i slično. To nisu reforme. To su stvari koje se moraju raditi kontinuirano. Moji prijedlozi pak idu u drugom smjeru od prevladavajućih. Trebamo se zapitati je li možda premalo plaćamo zdravstvo kakvo imamo. Jesmo li spremni platiti više za bolje javno zdravstvo bez listi čekanja i odlaska privatnicima? Zašto trošak zdravstva pada samo na zaposlene?

Treba razmisliti o financiranju zdravstva iz općih poreznih prihoda, prije svega PDV-a i trošarina. Nedavno sam predložio povećanje plaća liječnicima za 50 posto. Pri tome sam pokazao da to za državu u srednjem roku neće biti dodatni trošak već dodatni prihod. Zvuči čudno, ali moje analize tako pokazuju. Nitko me još nije demantirao. Slično vrijedi i za medicinske sestre te još neka zanimanja. Čak i da se ne ostvari očekivani suficit, mislim da će se svi složiti da je najskuplji liječnik onaj kojeg nema.

PRIHODI I RASHODI

Kako komentirate smanjenje javnog duga RH, i što nam to donosi?

- Moramo imati na umu da se prije svega radi o smanjenju udjela javnog duga u BDP-u. Sam dug se bitno ne smanjuje. Ono što je ipak važno je da se smanjuje trošak financiranja tog duga. Dospjele dugove država zamjenjuje novim zaduživanjem po povoljnijim kamatnim stopama, smanjuje neproduktivne rashode proračuna, što direktno povoljno utječe na rast BDP-a. Zasluge za to ne bih pripisao Vladi. Ministar financija, bez obzira na stručnost, prije svega imao je veliku sreću da samo preraspodjeljuje dodatne porezne prihode prema željama političkih ili pojedinih interesnih skupina.

Koliko inozemna ulaganja ovise o investicijskom rejtingu, koji je za RH sve bolji?

- Hrvatska je odavno zaslužila bolji investicijski rejting. On teoretski ovisi isključivo o procjeni sposobnosti države da vrati posuđeni novac. U praksi nitko ne očekuje da će država stvarno smanjiti dug već samo da uredno plaća kamate, a tu smo vrlo uredni. Investicijski rejting pak nije presudan za inozemna ulaganja. Strani investitori se ionako zadužuju u inozemstvu gdje su uvjeti znatno povoljniji, ali mi imamo niz drugih problema koji stvaraju nepovoljnu poslovnu klimu, od pravosuđa do novog fenomena nedostatka radne snage što odbija strane investitore. (D.J.)

DEJAN KOVAČ

Opasnost od recesije

Bitno ja za napomenuti da svaka reforma, porezna ili nekog drugog oblika ima svoj cilj i svoju ciljanu grupu. Isto tako da svaka porezna reforma ima svoje prednosti i nedostatke tj. nije savršena i sveobuhvatna.

- Bez ulaženja u detaljne analize partikularnih mjera, jer su ekstenzivno elaborirane posljednjih dana, iako set mjera pokazuje pozitivno nastojanje da se određeni problemi u društvu riješe, svejedno smatram da su potrebnije puno veće, tektonske promjene. Hrvatska se nalazi na prekretnici. Preko 300 000 građana je odselilo iz Hrvatske i svakim danom gubimo sve više naših građana. Ova demografska katastrofa se prelijeva na sve aspekte ekonomske aktivnosti: smanjena ekonomska aktivnost i potrošnja, smanjenje poreznih prihoda u kratkom i srednjem roku, te smanjenje omjera zaposlenih i umirovljenika u dugom roku. S ovim problemom pogođeni su svi - od onih najmlađih do onih najstarijih. Dalje, kao što sam mnogo puta ranije naglašavao, kad dođe slijedeća ekonomska kriza, bez adekvatnih promjena nama slijedi bankrot. I to se upravo događa, cijela svjetska ekonomija usporava. Italija je u recesiji, Njemačka je usporila rast, a puno je alarmantnije to što su SAD-u smanjenje projekcije ekonomskog rasta. S obzirom da Njemačka i Italija čine gotovo 30-ak% našeg izvoza, neminovno je da će i Hrvatska biti pogođena, samo pitanje u kojem roku.

- Sve dosadašnje politike svih vlada su bila samo redistributivne između različitih stavki proračunskih prihoda i rashoda. Ono što nam je nužno napraviti je smanjiti državnu potrošnju, a prvi korak je kroz alokaciju radne snage iz javnog u privatni sektor. Nešto što nijedna vlada u zadnjih četvrt stoljeća nije uspjela napraviti, naprotiv, kako bi koja garnitura došla tako bi zapošljavala vlastite kadrove u državni sektor bez otpuštanja ikog. Čini se kako prešutni sporazum između HDZ-a i SDP-a u kojem su samo građani gubili. Nijedna politička opcija ne želi velike reforme jer bi značilo gubitak glasova. Ali ono što našim političkim elitama nije jasno, da jednom kad dođe bankrot, neće nitko ostati zaštićen. Najbolji primjer je Grčka, gdje su privatni i javni sektor izgubili veliki postotak zaposlenih, ali i pad plaća u oba sektora. Zanimljivo je da upravo najmanji pad plaća bio u privatnom sektor, u industrijama koje su ovisile isključivo o lokalnom tržištu i izvozno orijentirana poduzeća. Nešto što u Hrvatskoj uvelike manjka, jer su dosta veliki broj privatnih firmi i dalje ovisne o državi kroz javne nabave, poticaje, subvencije i dotacije, npr. svake godine oko 13% BDP čine javne nabave, gdje se novac opet stavlja u ruke politički podobnih, a ne sposobnih građana. Potrebne promjene da izbjegnemo bankrot će se dogoditi jedino ako bude inovacija na političkom spektru tj. ako nove osobe građani prepoznaju kao snagu koja nosi budućnost a ne prošlost.

- I dalje imamo visok postotak duga kao i većina mediteranskih zemalja jer baziramo našu ekonomiju isključivo na jednoj nepredvidivoj grani poput turizma. Nije bitan toliko ni sam postotak od 80-ak% jer druge zemlje poput Italije imaju i preko 100%. Pitanje je naša sposobnost vraćanja duga. Ako građanin RH ne vrati svoj kredit banka će uzeti imovinu, isti princip je i na makroekonomskoj razini, onog trenutka kad ne budemo mogli vratiti dio duga slijedi bankrot. Povijest nas uči na primjeru naše najveće firme - Agrokora, da nije bitno što mi mislimo već da li kreditor misli da li smo u stanju vraćati dug. Cijela inozemna zajednica već 10-ak godina nas upozorava na manjak strukturnih reformi stoga nemojmo se čuditi ako nam jedan dan pokucaju na vrata.

- Poslovna klima ulaganja nam kotira na razini afričkih zemalja. Visoki porezni nameti za poduzetnike, relativno malo tržište za veće ulagače, nesređeni pravni elementi - od dobivanja raznih dozvola po ministarstvima do izgradnje proizvodnih kapaciteta su onemogućeni sa brdom birokracije i nepotrebnih procesa kojih u razvijeni zemljama nema. Potrebna nam je maksimalna digitalizacija javne i državne uprave sa ciljem ubrzavanja procesa i smanjenja ovlasti birokracije koja je naslijeđe još iz doba Jugoslavije. Dok cijeli svijet ide prema naprijed i ubrzava procese, mi nažalost uvodimo nepotrebne zakone i administrativne zabrane.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana