Magazin
NEOOTOMANIZAM U BIH

Travnički muftija bacio oko na katoličku crkvu u Jajcu
Objavljeno 3. kolovoza, 2019.

Je li Bosna funkcionalna država ili nije, tamni vilajet ili nešto treće, ostavit ćemo političarima, oni ionako žive za takve teme. Naravno da je moglo proći i bez najnovijeg nesporazuma s našim prvim susjedima, ali o tome puno više znaju u uredu izraelskog predsjednika koji je The Jerusalem Postu i plasirao povjerljive pojedinosti razgovora, znajući da će one imati zapaljivi karakter s obzirom na složene odnose u našoj regiji. Od dijela navoda iz svog članka odustala je i izraelska novinarka, ali je to bilo prekasno za buru nezadovoljstva pa i primitivnog vrijeđanja koje smo čuli iz Sarajeva.

ODERAO MU KOŽU
Sve nas je to podsjetilo na poznatu epizodu s curenjem informacija iz američke bolnice “Walter Reed” u kojoj se 1996. liječio tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Neobičnu i krajnje nediplomatsku gestu izraelskog predsjednika koja se nadovezala na neozbiljnu i nedostojnu ponudu o prodaji isluženih izraelskih zrakoplova f-16 barak treba shvatiti kao suptilnu poruku Zagrebu koliko je zapravo nevažan kao nekakav kvazipartner moćnome Izraelu, ali i hrvatskoj predsjednici koju očekuje dramatična i neizvjesna politička utrka za još jedan mandat na Pantovčaku.

No, nas ovdje ne zanima opća ocjena stanja u Bosni i Hercegovini, neka se time bave politički analitičari, geostratezi i stručnjaci za terorizam, nego pitanje jedne jedine katoličke crkve koja je u posljednjih nekoliko stotina godina stigla biti i džamijom, a potom i ruševinom čija utroba gleda u nebo. Riječ je o crkvi sv. Marije i zvoniku sv. Luke u Jajcu sagrađenoj u 12. ili 13. stoljeću u romaničkom stilu s kasnijim elementima gotike u kojoj je pred sami pad bosanske države okrunjen njezin posljednji kralj Stjepan Tomašević. No, kao što je poznato, Turci su Tomaševića zarobili živa odsjekavši mu glavu pred očima nepobjedivog sultana Mehmeda Osvajača. Prema nekim izvorima, Mehmed je taj čin mačem učinio sam, a potom naredio da se s kraljeva trupla oguli koža kako bi je koristio za streličarsku metu. Ako do sada nije, Streličarski savez Bosne i Hercegovine mogao bi nadnevak pogibije posljednjeg bosanskog kralja, 25. svibnja 1463., uzeti za svoj rođendan. Monumentalnu franjevačku baziliku Otomanski Turci su 1528. pretvorili u Sultan-Sulejmanovu džamiju, a njezino muslimansko razdoblje trajalo je do 1832. kada je u požaru izgorjela zajedno s krovom. Od tada pa do danas ostatci nekadašnje crkve (i džamije) smatraju se napuštenima i ničijima, a austrougarske vlasti 1892. objekt proglašavaju spomenikom kulture.

Nije to bio jedini slučaj da muslimanski osvajači kršćanima nasilno oduzimaju crkve i pretvaraju ih u svoje vjerske objekte. Dovoljno je podsjetiti na nekadašnju pravoslavnu katedralu sv. Sofije u Carigradu koja danas služi kao muzej ili pak džamiju Fethiju u Bihaću koja je nastala prisvajanjem nekadašnje franjevačke crkve sv. Antuna Padovanskog, sagrađene daleke 1266. Zbilja je neobično na bihaćkoj džamiji iznad gotičkog portala vidjeti i gotičku rozetu koju se muslimani nisu sjetili zazidati kao što su to učinili u slučaju crkve sv. Marije iz Jajca. Obje džamije nose naziv Fethija što znači da su “osvojene” odnosno bezobzirno i protupravno otete od kršćana.

Sve bi ostalo pukom muzeološkom činjenicom da glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Jajcu Zehrudin Hadžić nije nedavno zatražio povratak bivše franjevačke crkve sv. Marije u posjed Islamske zajednice pozivajući se na navodno vlasništvo nad spomenutom ruševinom. Tome su se usprotivili predstavnici Hrvata u Jajcu i Katoličke Crkve zbog čega je izbio još jedan problem koji opterećuje odnose Hrvata i Bošnjaka, ali i katolika i muslimana u toj zemlji što nikako nije dobro.

Ono što je nemoguće razumjeti nekome tko ne živi u Bosni i sve to promatra sa strane jest sav taj mentalni napor koji ulažu predstavnici Islamske zajednice kako bi svim silama dokazali kako je crkva sv. Marije zapravo džamija, a zvonik sv. Luke njihov minaret. Za takve umove vrijeme turskog zuluma nije nikada završilo. Uđeš nasilno u tuđe, otmeš, oskvrneš i preimenuješ te očekuješ da potomci pokradenih i deklasiranih i u 21. stoljeću pokorno šute i odobravaju tvoje nasilništvo!

Pokušavajući zamagliti činjenično stanje, Muftijstvo travničko u svome javnom očitovanju pokušava plasirati tvrdnju kako nije poznato je li spomenuta crkva uistinu bila objekt Katoličke Crkve ili je pak pripadala Crkvi bosanskoj (krstjani, ranije neprecizno nazivani bogumilima). Nedvojbeno je poznato da je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u toj istoj crkvi 1461. okrunjen krunom koju mu je poslao papa Pio II. s kojim se često dopisivao tražeći pomoć u borbi s Turcima. To je i jedan od razloga neootomanskog juriša Islamske zajednice na krunidbenu crkvu kralja Stjepana Tomaševića. Treba uništiti svaki spomen i svaki trag koji ukazuje na predotomanski kršćanski identitet kako se ne bi netko sjetio bosanske muslimane nazvati poturicama.

O stanju svijesti travničkog muftije govori i ova njegova rečenica: “Odlukom osmanskih vlasti 1528. godine, zbog određenih razloga (o kojima nećemo ovom prilikom) taj objekat je pretvoren u Sultan Sulejmanovu džamiju…”. Dakle, otomanska (i muslimanska) otimačina katoličke crkve sv. Marije i zvonika sv. Luke na kojoj i danas inzistira Islamska zajednica tajanstveno se prikriva terminom “određenih razloga” o kojima trenutno nije zgodno razglabati. Naravno da nije zgodno kada je riječ o lopovluku! Tužna je ovo priča iz Bosne koja vrlo rječito govori kakvom stranputicom ide ta zemlja i kakvim se idejama zanosi dio njezine vjerske i političke elite. Ne može se graditi budućnost na otimačini tuđega niti kao takav kucati na vrata Europe. Nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva nad nekretninom. Mogu se u Sarajevu, Travniku i Jajcu ljutiti i vrijeđati koliko hoće, ali u suvremenoj Europi nitko ne može inzistirati na obnovi otomanskog nasilja.

ALAHOVO OBEĆANJE
U vrijeme najvećih rasprava oko toga čija je crkva sv. Marije jedan bosanski portal objavio je tekst stanovitog Abdusameda Nasufa Bušatlića u kome se veličaju povijesna muslimanska osvajanja u Europi, hrabreći muslimane da ustraju na svome putu i raduju se Alahovom obećanju kada je riječ o pobjedi i renesansi ummeta (arapski pojam koji označava zajednicu svih muslimanskih vjernika). Nije bilo teško otkriti o kojem se Alahovom obećanju radi. Naime, poznato je da islamska vjera stavlja pred svoje vjernike ne samo duhovne ciljeve nego i neke svjetovne. Ovladavanje cijelim svijetom, odnosno širenjem islama na cijeli globus jedno je od ključnih obećanja o kojima govore Kur’an i hadisi. Teološki termin temkin koji se ovdje koristi označava podvrgavanje nekoga volji drugoga, dakako u ime islama. Drugim riječima, islam u svom maksimalističkom obliku kakav propovijedaju radikali raznih vrsta, uključujući selefije i vehabije koji u velikom broju žive upravo u susjednoj Bosni i Hercegovini, ima ozbiljnu namjeru podvrgnuti ostatak svijeta svojim pravilima. Naravno kada za to dođe vrijeme. Netko bi mogao reći kako je ovdje riječ o svojevrsnoj evangelizaciji na muslimanski način, drugima pak ovakve zamisli zvuče kao posljednje zvono za uzbunu. Ubrzana islamizacija Europe samo je korak u tome smjeru. Houellebecq je bio u pravu.

Piše: Draško CELING
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana