Osječki dizajner, ilustrator i tipograf Marko Jovanovac u kavani Gradski vrt u Osijeku održao je predavanje "Od priče do slikovnice". Održano u povodu izdavanja dječje slikovnice "Zašto ne volim proljeće",‘ nastale u suradnji s autorom teksta Zoranom Maljkovićem i Mozaik knjigom, bilo je to drugo u nizu događaja u organizaciji Dizajnerske inicijative Osijek (DIO).

Partner i kreativni direktor u osječkoj agenciji za grafički i digitalni dizajn te digitalni marketing Symbol u ilustriranje slikovnica krenuo je iz hobija, koji je nakon nekoliko godina paralelnog rada s dizajnom postao integralni dizajnersko-ilustrativni izričaj. Okupljenima u kavani Gradski vrt, iz vlastitog iskustva, približio je proces opremanja slikovnice od prvog čitanja njezina teksta pa sve do otisnutog primjerka u rukama.

- Dizajn i ilustracija mogu se dodirivati, ali u pravilu se ne preklapaju. Zahvaljujem DIO-u na organizaciji ovog predavanja, koje malo izlazi iz domene dizajna, i nadam se da ću prisutnima, a vidim da su ovdje i neki studenti s Akademije za umjetnost i kulturu, dati novi uvid u ono čime se još dizajneri mogu baviti uz svoje zanimanje i da će predavanje shvatiti inspirativno. Oni danas mogu naučiti kako se stvara slikovnica, odnosno o samom crtanju, razvoju likova i teme, punjenju kadra, kompoziciji, ritmu, pozadinskim motivima, prijelomu teksta... - prije predavanja rekao nam je Jovanovac, koji je studij dizajna završio pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a od ove godine u studiju Symbol radi za klijente u području kulture, sporta, izdavaštva te EU projektne domene.

Jovanovac je rekao kako slikovnice opremane za hrvatsko tržište nemaju puno teksta, nego su namijenjene mlađim dobnim skupinama. "Uglavnom to bude do jedne kartice teksta. Prvi moj korak je proći kroz tekst i rasporediti sve na način da svaka stranica ima lijep omjer količine teksta i slika, da se oni upotpunjuju. Zatim treba pronaći dobre reference prema kojima se određuje stil koji će se koristiti. Prema tim referencama formiraju se likovi, scene, pozadina...‘‘ rekao je Jovanovac.

Nastavio je da nakon toga slijedi crtanje likova i skiciranje dvolista i kako on likove najčešće radi tako da ih crta olovkom na papiru, u više situacija. "Sjede, stoje, trče, voze se u autu... crtam ih kako bih dobio neki osjećaj, shvatio kako žive, imaju li debele ili mršave, kratke ili dugačke noge i slično. Zatim idu planovi i ritam, odnosno kako izgledaju prostori i kako odrediti ritam koji će zadobiti pozornost čitatelja. Djeca se vole identificirati s nečim - mali plavi automobil ili pak veliki zeleni... Stoga je bitno da osim bazične radnje u slikovnici bude i određena razina sekundarnih informacija o kojima će se djeca raspitivati i koje će poslužiti u edukativne svrhe. Zapravo, svi funkcioniramo na način da se identificiramo s nečim", objašnjava Osječanin.

Jovanovac je također istaknuo važno i pomalo škakljivo pitanje ciljne skupine. “Zvuči banalno, ali stvar je u tome da mi moramo raditi slikovnice koje će kupiti roditelji, a čitat će ih djeca. Klinci se za neke slikovnice zakače, a za neke jednostavno ne. Meni neke slikovnice, kad ih kupujem, izgledaju odlično i imam osjećaj da će djeca poludjeti za njima, a to uopće ne bude tako, nego im se svidi neka za koju to nikad ne bih rekao”, pričao je u sklopu predavanja Jovanovac te je dodao kako izdavačke kuće u pravilu angažiraju autora teksta te posebno ilustratora i dizajnera. “Ja pokrivam dvije funkcije, pa dok crtam, već razmišljam o dizajnu i lomim u glavi. U fazi dizajna potrebno je paziti na vrstu papira, pisma, čitljivost, vidljivost. Postoji studija o tome koji oblik slova djeca bolje vide, što je također važno uzeti obzir”, zaključio je Jovanovac.