Ekipa dugo očekivanog filma Dane Budisavljević, "Dnevnik Diane Budisavljević", predstavila se u Puli na konferenciji za novinare uoči projekcije u Areni u sklopu 66. Pulskog filmskog festivala.

Kako je istaknula Dana Budisavljević, iako ona i Diana imaju gotovo isto, nisu u srodstvu, a Dianin dnevnik nađen je tek nakon njezine smrti i tada se doznalo sve o onome što je radila. Naime, s nekolicinom prijatelja pokrenula je riskantnu akciju kojom iz logora Nezavisne države Hrvatske spašava više od deset tisuća djece.

"Austrijsko podrijetlo u jednom joj je trenutku išlo u prilog, no u povijesnim previranjima ono postaje teretom zbog kojeg je jedna od najvećih humanitarnih priča Drugog svjetskog rata dosad ostala neispričana", istaknula je Dana Budisavljević dodavši kako je deset godina radila na filmu. "Tek 2004. godine nađen je Dianin dnevnik koji je otkrio što je ona radila, a za to nisu znali čak ni njezini bližnji", ustvrdila je Budisavljević, koja je te povijesne događaje počela dublje istraživati 2010. godine, a na filmu je o događajima htjela progovoriti kroz spašenu djecu.

Povjesničar Silvestar Mileta, istražujući za film, intervjuirao je više od stotinu ljudi, uglavnom spašenu djecu, koju je pronašao na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. "Mnogi od njih i ne sjećaju se logora ni kako su bili spašeni iz njega s obzirom na to da su tada bili djeca i nisu ni shvaćali što se događa", rekao je Mileta napomenuvši da je kontaktirao 25 arhivskih institucija u zemlji i izvan nje te da je koristio i detektivske, novinarske te mnoge druge metode istraživanja, sve u pokušaju da ispričaju priču.

Glumica Urša Raukar, koja igra jednu od sporednih uloga, naglasila je da joj je bila čast raditi na filmu ustvrdivši kako se radi o izuzetno važnom djelu. "Moramo se boriti protiv mržnje, isključivosti i imati snage biti ljudi, dati ruku slabijima", istaknula je između ostalog Raukar uputivši apel da Dnevnik Diane Budisavljević uđe u lektiru. Vilim Matula u filmu igra njemačkog časnika te je na konferenciji za novinare ustvrdio kako je već "puno puta igrao takve uloge, ali nikad nije bio toliko siguran u to da ono što radi ima toliko smisla". "Ovaj film i priča o Diani Budisavljević bude nadu da ima još ljudi na ovom svijetu koji nisu otkriveni, a čine divne stvari", zaključio je Matula.

Film manjinske hrvatske koprodukcije, "Šavovi" već je nagrađivan i jako dobro prihvaćen kod publike, a čeka ga i bogat festivalski put. Kako je na konferenciji za medije u Puli ispričao redatelj Miroslav Terzić, priča je nadahnuta stvarnim događajima. "U Srbiji ima više od 500 slučajeva otmice beba u rodilištima o čemu sam saznao prije 18 godina. O sudbini majki koje su vjerovale da su im djeca živa iako im je rečeno da su u rodilištu nenadano umrla, čitao sam u novinama i zainteresiravši se za temu, počeo sam skupljati materijale, istraživati arhivu…“, ispričao je Terzić. Tako je došao do Drinke Radonjić prema čijoj se priči temelji film koji je djelom i fikcija. Godine 2015. su počeli skupljati novac za film, a 2017. godine je film sniman. Terzić je od početka znao da će glavni lik igrati Snežana Bogdanović koja je napomenula kako ih je Drinka Radonjić sve inspirirala. "Igram Anu, vrlo emotivan lik i priču sam prvenstveno gledala kao majka, ne glumica", kazala je Bogdanović. Lik je gradila iz Drinkinog ugla, ne svog osobnog, istaknuvši kako je upravo ta snažna žena zaslužna za njenu kreaciju. Ispričala je i kako je s njom provela mnogo vremena i potpuno ušla u njen svijet.

Producent Uliks Fehmiu izjavio je kako je bilo uzbudljivo biti dio projekta te da su ga relativno lako uspjeli financirati i to u relativno kratkom vremenskom periodu. Riječ je o koprodukciji Srbije, Hrvatske, BiH i Slovenije, a s hrvatske strane u filmu igra Ksenija Marinković, dok je Gabi Novak o otpjevala naslovnu pjesmu. Film je od strane Europa Cinemas proglašen najboljim filmom u Panorama sekciji na Berlinu, nakon Pule putuje na festivale u Motovun, Herceg Novi, Atenu pa za Njemačku, Tursku, Nizozemsku, Francusku i Kanadu, a već je prodan u Brazil, Argentinu, Kinu i Slovačku.

Film "Moj dida je pao s Marsa" zatvara hrvatski natjecateljski program ovogodišnjeg Festivala, a dosad je polučio velik uspjeh i interes publike. Redatelji su Marina Andree Škop i Dražen Žarković, a kako je na konferenciji za medije rekla Andree Škop, film je do sad prikazan u kinima i na festivalima, a nema ljepšeg mjesta od Pule i Arene za kraj njegova prikazivanja u Hrvatskoj.

Lana Hranjec ima glavnu ulogu na filmu za koju je rekla da joj je bila posebno lijepo iskustvo s obzirom na to da je igrala s robotom pa je to bilo nešto malo drugačije od onog što je do sad radila. Enea Kulenović Gudan bila je savjetnica za film za mlade sa svojih tada svega osam godina. "Čitala sam scenarij i to mi je bilo jako zanimljivo. Ako što ne bih razumjela ili bih željela promijeniti, to bih rekla redateljima", ispričala je.

Pavlica Bajsić Brazzoduro radila je scenarij i ispričala je da su unatoč velikom broju koproducenata radili u velikom zajedništvu. "Iako je ovo bio jedan veliki iskorak s obzirom na to da se radi o SF-u, to je u suštini priča o različitosti i prijateljstvu", naglasila je.

Direktor fotografije, Sven Pepeonik, ispričao je da je proces rada na filmu bio zahtjevan, ali uspješan te da je riječ o timskom radu čitave ekipe. "S obzirom na tematiku filma, potrebno je bilo predvidjeti ono što će se dogoditi na snimanju i pripremiti se za ono što će tek biti. Dokazali smo da znamo i možemo", izjavio je Pepeonik.

HRT-ova urednica filma, Maja Gregl, najavila je skorašnju TV premijeru uz napomenu da je riječ o pravom malom remek djelu.

Za zahtjevne vizualne efekte na filmu je bio zadužen Krsto Jaram. "Bilo je fenomenalno, imao sam zadatak oživjeti Dodu koji je pola animirani, pola pravi lik i to je bilo najteže dobiti. S obzirom da ga ima u čak 350 kadrova, bilo je vrlo zahtjevno snimati ga".

Producentica Darija Kulenović Gudan rekla je da nije imala lak posao, ali da je bilo lijepo te da je film do sad prikazan na čak 20 festivala. Izdan je i priručnik za gledanje uz pomoć Hrvatskog filmskog saveza i HAVC-a, kojeg su škole dobro prihvatile.

Deset godina su se okupljali koproducenti za film, a na njemu, uz hrvatske producente iz Studija Dim, sudjeluju i producenti iz Luksemburga, Norveške, Češke, Slovačke, Slovenije i BiH.