Treba priznati da su Vladi premijera Plenkovića na naplatu došli svi grijesi iz prošlosti prethodnika koji su se za nečinjenje uvijek pozivali na krizu. Za razliku od Hrvatske, druge zemlje, a s kojima se možemo uspoređivati, iskoristile su svjetsku krizu prije deset godina da provedu ključne reforme i sada im gledamo u leđa. Kad jednom potrošite vrijeme teško ga je nadoknaditi - kaže Krešimir Macan te dodaje:

- Za razliku od prethodnika Plenković se sa svim problemima uhvatio u koštac i rezultati su u principu jako dobri, ako gledamo ekonomske pokazatelje. Osim što nam cijelo vrijeme raste ekonomija, iako manje nego što bi trebala da stignemo konkurente, taj rast zrcali se i na građane čiji standard sigurno raste. Prosječna plaća u Hrvatskoj u travnju ove godine bila je 6434 kn, a prije tri godine u listopadu 2016. - 5642 kn. Ok, reći će Slavonci, to je samo statistika, no pogledajmo medijalnu plaću - onu srednju, pola zaposlenih prima iznose ispod te plaće, a druga polovina iznad, i ona je nekakav realniji pokazatelj kako žive građani. Od listopada 2016. s 4756 kn narasla je na 5551 kn što je fini rast, čemu je mislim najviše pridonio rast minimalne plaće, veći nego godinama ranije. No dok ne dosegnemo 80 % EU prosjeka u gospodarstvu, imat ćemo pritisak na iseljavanje koje je upravo u ovom mandatu dosegnulo vrhunac. I zato je bitno da brže rastemo. Tu se stvari dobro kreću, jer se zaposlenost povećala za čak 116 tisuća novozaposlenih od prvog tromjesečja 2017. do prvog tromjesečja 2019., i danas se traži dobar radnik na tržištu.

Je li spašavanje Agrokora najveći uspjeh ove Vlade?

- Agrokor, kao i Uljanik, bili su pravi, veliki izazovi pred Vladom, jer nakon njih više ništa nije isto. U trgovini se uredno plaća, cijenu stečaja Agrokora nisu platili mali poljoprivredni proizvođači, sve je u rukama vjerovnika, a ne države. Što se Uljanika tiče, proizvoditi brodove s gubitkom nema smisla i to je ova Vlada prekinula. Mnoge dosad se nisu usudile. No, izostale su veće reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava, za koje se izdvaja najviše novca poreznih obveznika, i taj troškovni dio proračuna se konačno mora krenuti rezati. Prihodovni je dosta sređen, ali zahvaljujući većem poreznom opterećenju svih, prije svega poduzetnika. I zato treba početi smanjivati troškove, kako bi se počeli smanjivati i porezi.

Nažalost, svi dobri rezultati su ostali u sjeni percepcije građana, da političari prije rade za svoje osobne interese nego u interesu građana, zbog afera koje su se stalno otvarale uz pojedine ministre sa sumnjom na pogodovanje. I to čini nezadovoljnim dobar dio javnosti koja živi u Hrvatskoj. Oni koji to nisu željeli trpjeti, odselili su iz Hrvatske. To je jedan izazov pred Vladom koji će vjerujem pokušati riješiti kroz rekonstrukciju.

Evidentno srozavanje snage oporbe, poglavito SDP-a, umnogome je olakšavalo situaciju HDZ-u i koalicijskim partnerima u Vladi, iako je i takva slaba oporba u proteklom razdoblju Vladu konstantno napadala, pokušavajući srušiti čak tri ministra i dvije ministrice. Vaš komentar?

- SDP se do EU izbora prije svega bavio samim sobom, pa je Vladi i HDZ-u bilo donekle lakše se nositi s takvom oporbom. No sve se to promijenilo nakon EU izbora i nešto lošijeg rezultata HDZ-a od očekivanog i sad imamo dojam da je pred HDZ-om dosta izazova, kako vanjskih tako i unutarnjih, a da je opozicija preuzela inicijativu. Na malo više smo od godinu dana do parlamentarnih izbora, pa se to nekako i očekuje.

U kriznim situacijama uvijek je bitno kako ćete na njih reagirati, a ova velika rekonstrukcija je dobar, iako možda malo iznuđen potez. Prilika je to postaviti neke nove vrijednosti za kraj mandata i s novim licima ući u zadnju godinu mandata. Zamijeniti sedam ministara je hrabar potez, vjerujem da će ga birači nagraditi. Inače je koalicija znatno stabilnija nego što to izgleda, jer su brakovi iz interesa uvijek trajniji od onih iz ljubavi. Ne zaboravite da bi mnogo sadašnjih saborskih zastupnika ostalo bez mjesta u Saboru u slučaju prijevremenih izbora te im odgovara da mandat odrade do kraja.

Činjenica je da su neki ministri otišli pod pritiskom javnosti, prije svega medija, sada daje krila opoziciji, makar prethodno nisu bili tako uspješni. Tu je Plenković mogao brže reagirati, jer dio javnosti možda ima dojam da on takve nepravilnosti podržava, a istina je da mu je osobno to posve strano i neprihvatljivo. I konačno je pokazao taj dio svog karaktera i samom odlukom i nastupima u javnosti nakon rekonstrukcije - kako sam kaže želi i najmanju sumnju na takva postupanja maknuti od Vlade kojom predsjeda.

Kako stoji s unutarstranačkim odnosima unutar HDZ-a? Za neke probleme znamo iz medija, no za neke druge još ništa, a vjerojatno ih ima. Kakvo bi bilo Vaše mišljenje o tome, budući da ste i sami jedno vrijeme bili insajder u Plenkovićevom stožeru?

- Sabor HDZ-a se prema Statutu stranke mora dogoditi na proljeće 2020., nekoliko mjeseci pred parlamentarne izbore, i jasno je da će na mjesto predsjednika pretendirati nekoliko kandidata - Stier, Kovač, Milošević, možda Karamarko, i naravno Plenković. Čim je ovoliko kandidata teško će biti do većine i tu je aktualni predsjednik ponešto u prednosti. Pravo pitanje je kakav HDZ žele? HDZ kakvog smo nekad poznavali i koji je kupio sve od centra na desno danas teško više možete imati, jer se razvojem društva fragmentira i politički spektar. To se sve već dogodilo diljem Europe i dolazi kod nas. Za očekivati je da bi se HDZ mogao profilirati kao klasična demokršćanska stranka, kao i druge europske stranke pučana, a koji bi okupljao desni centar, dok bi se na krajnjem desnom spektru mogla pojaviti neka stabilnija krajnje desna opcija. To je jedan scenarij. Ako pitate Stiera, on vidi HDZ kao širu platformu koja bi kao nekada okupljala sve na desnici. No sa svim pitanjima koja su pred Europom i s pokretima koji se zalažu za znatno oštrije stavove recimo o pobačaju ili imigrantima, mislim da je jako teško ponovno uspostaviti tako široku platformu, tim više ako zazivate da se prekine s bilo kakvim klijentelizmom. S ovom rekonstrukcijom Plenković se jasno stavio na stranu onih koji su protiv klijentelizma. Jesu li u ovi medijski pritisci za smjene ministara potpomognuti igračima iznutra, vidjet ćemo, ima razloga za vjerovati da neki misle da će se ovako oslabiti Plenkovića unutar stranke. Mnogo je tu izazova. Budimo svjesni da danas HDZ i SDP dobivaju zajedno jedva 50 % glasova - svaki drugi birač glasa za nekog drugog, i to će se teško promijeniti jer su izgubili mlade koji već godinama ne glasaju poput svojih roditelja. Ako uopće iziđu na izbore. Tako da se prije svega moraju boriti da im išta ostane od stranaka, da se za to moraju boriti. Ne mogu očekivati nekakvu bianco podršku birača.

Uz konstantni ekonomski rast (BDP), i neke uspješno provedene reforme, koliko-toliko povećanja životnog standarda građana, na diplomatskom planu RH može se pohvaliti izborom Pejčinović Burić za novu glavnu tajnicu Vijeća Europe? Koliko je time, a i svim drugim aktivnostima, u EU-u do sada porastao ugled Hrvatske?

- Hrvatska stoji odlično prema van i izbor Pejčinović Burić veliko je priznanje i njoj osobno, pa i Hrvatskoj. Pitanja EU-a postala su pitanja naše domaće politike i trebamo se tome privikavati. Imamo ravnopravni glas, kao i preostale članice i odlučujemo zajedno o našoj budućnosti. Tome dodatno pridonose i napori za uvođenje Eura i dizanje standarda kako bi ušli u Schengen. Ali treba zapamtiti da vas birači ocjenjuju prije svega prema potezima koje vučete na domaćem terenu. Koliko god taj status bio bolji od recimo 1. srpnja 2013., kada je Angela Merkel odbila doći na svečanost ulaska Hrvatske u EU.

Koliko su izgledni prijevremeni parlamentarni izbori?

- Sve je moguće, ali kao što sam ranije rekao, čini se da će Vlada odraditi mandat do kraja ako se usvoji proračun krajem godine. To će biti prije kraja predsjedničke kampanje, pa će eventualni rezultat predsjedničkih izbora prije svega utjecati na unutarstranačke izbore u HDZ-u na proljeće 2020. godine. No, tu su i predsjednički izbori, koji mogu otići na razne strane. Bit će zanimljivo pratiti...(D.J.)