Kada vam se računi za vodu u posljednjih pola godine kontinuirano povećavaju, a u vašim se životnim navikama ništa posebno ne mijenja, očekivano je da vam se uključi alarm. Slučaj je to nekih od suvlasnika jedne dvanaesterokatnice na Sjenjaku, kojima su računi za vodu u proteklih desetak godina, za primjerice četveročlanu obitelj, iznosili oko 280 kuna, plus/minus deset posto, a od početka ove godine se malo-pomalo (u prosjeku 20-ak kuna mjesečno) povećavali, da bi račun za lipanj dosegnuo šokantan iznos od 363 kune. U kubicima vode to bi povećanje iznosilo s 20 na 26,3 kubna metra prirodne pitke vode. U zgradi koja ima više od stotinu stanova i stanovnika poput sela srednje veličine, više od 350 mještana, sve je više nezadovoljnih. Treba, međutim, napomenuti da nisu svi nezadovoljni, već su osjećaji podijeljeni na one koji imaju vodomjere i one koji su smatrali da im taj dodatan trošak neće vratiti ulaganje ni za deset godina. Ovi drugi nisu, naime, računali da će računi šokantno rasti i navesti ih da mijenjaju razmišljanje o uvođenju vodomjera. No nešto je tu čudno, a nerazmjer računa kod potrošača s vodomjerom i onima bez njega je toliko velik da izaziva sumnju s početka ovog teksta.

Predstavnica suvlasnika stanara te zgrade osječkom Vodovodu dostavlja popis stanara, a oni, od ukupno potrošene vode koja preko ulaznog vodomjera dolazi do zgrade, odbiju iznose koje pročitaju na vodomjerima stanara, a ostatak kubika jednako dijele na preostali broj stanova odnosno broj članova obitelji. "Oštećeni" suvlasnici, oni bez vodomjera, pitaju se što je s vodom koja ode za zajedničke potrebe, za pranje zgrade koja kvadraturom sigurno nije mala. Dok "vodomjerci" (nazovimo bez uvrede kolokvijalno one s vodomjerima) plaćaju samo ono što proteče kroz njihov stan, drugi plaćaju sve ostalo. Vjerojatno za kaznu što i oni nisu učinili taj iskorak iako ih zakon na to ne obvezuje za razliku od razdjelnika koje je država propisala zakonom, a za ništ‘ koristi su. Ovi drugi se pitaju tko bi plaćao zajedničku potrošnju kada bi svi uveli vodomjere i plaćali isključivo ono potrošeno.

Iz Vodovoda su potvrdili kontinuirani rast računa suvlasnika bez vodomjera, no s obzirom na to da se radi o većoj količini vode, smatraju da tu nije riječ o vodi koja se troši za održavanje čistoće zgrade. Prema njihovim iskustvima, na zajedničku potrošnju mjesečno kod tako velikih zgrada odnosi se dva do tri kubika vode, a kao rješenje i toga vide u eventualnoj ugradnji vodomjera na slavini u podrumu zgrade odakle se voda za te potrebe i uzima. I oni smatraju da je potrošnja izazvana ili curenjem vode ili pak povećanim brojem neprijavljenih stanara.

Kada su suvlasnici na tu činjenicu ili mogućnost upozorili predstavnicu stanara, njezin je odgovor bio da ona nije policajka i ne može ulaziti u tuđe stanove i provjeravati tko u njima živi. Proizlazi tako da su suvlasnici bez vodomjera u istoj zgradi u podređenom položaju, premda ih zakon ne obvezuje na taj dodatni trošak. Računi za vodu znatno su im veći i od računa za struju. Stanari u šali tvrde da su im računi toliki kao da im kroz slavine teče mineralna voda s okusom limete, a ne najobičniji vodikov oksid ili prirodna voda bez koje je, istina, život na zemlji nezamisliv. Predsjednica Udruge stanara grada Osijeka Vlasta Auguštin iznenađena je iznosom potrošenih kubika vode suvlasnika bez vodomjera.

- U našoj zgradi dva stanara troše sedam kubika vode mjesečno što znači da bi četiri člana potrošila 14 ili možda 15 do 16 kubika, ali 26 kubika je enormno previše. To je suvlasnička zajednica, ona mora funkcionirati tako da svaki od tih članova žudi za smanjenjem troškova, da nema problema i sukoba... To su sve stvari koje izazivaju sporove i nesnošljivost, a to nije potrebno. Predstavnik suvlasnika dužan je napraviti najbolje što može. Kada naiđe na prepreku, onda se može javiti ili upravitelju ili nama u udruzi- poručuje Auguštin. Teško je u jednoj tako velikoj zajednici, gdje se većinom i najbliži susjedi poznaju samo površno, zadovoljiti svačiji ukus, no kada bi to država učinila propisanim zakonom i obvezom, kao što je to uostalom učinila s razdjelnicima, svima bi bilo puno jednostavnije. Ovako ostaje prostor za manipulaciju i nastavak razdora među suvlasnicima.