Oko 15 sati ušli su u hrvatski zračni prostor praćeni "Krilima oluje". Sudionicima "hrvatske nogometne oluje Rusija 2018." prvi su čestitali članovi Hrvatske kontrole zračne plovidbe. U 15 sati i 22 minute zrakoplov sa svjetskim doprvacima sletio je na pistu u zračnu luku "Dr. Franjo Tuđman".

Obično u to vrijeme u Glasu imamo popodnevni urednički kolegij. U uredu kod glavnoga urednika pratili smo slijetanje i silazak pobjednika. Svi smo tada počeli "mrljati" po očima, skidati naočale, vaditi maramice. Ponos je opet skrivao suze. One su nezaustavljivo slijedile mnogo sati kasnije. Na kraju najdužeg dana i najdužeg putovanja. Započet mjesec i više dana ranije u Rusiji. Krenuo je otvoreni autobus iz "Franje Tuđmana" prema "Banu Josipu Jelačiću". Obično tu udaljenost prođe se za nešto više od pola sata. S obzirom na veliku gužvu koju su stvarali navijači već na velikogoričkoj cesti bilo je jasno kako će se društvo na Trgu Bana Jelačića prilično načekati kako bi vidjeli heroje nacije. Pratili smo u redakciji početak toga dugačkog puta. Čekali s nestrpljenjem dolazak na središnji zagrebački trg gdje su Zaprešić boysi i Grdović već ne zagrijali nego i pregrijali sve okupljene. Dolazile su slike, statusi na društvenim mrežama sa zagrebačkih ulica i iz otvorenog autobusa gdje se Vatrenima pridružio i Marko Perković Thompson. I to je izazvalo prvu negativu valjda nakon mjesec dana koje smo živjeli u sreći i veselju, kao neka djeca cvijeća. Samo ljubav i sloga. Oko 18 sati odlučio sam završiti svoj "neobičan dan u uredu". Pitam se hoću li stići kući. "Vatreni autobus" je u to vrijeme prošao hipodrom gdje su mnogi od nas 1998. (koje li simbolike nap.a), svjedočili vjerojatno najvećem glazbenom događaju u životu. Te "vatrene" ‘98. u Hrvatskoj su svirali Rolling Stonesi. U međuvremenu prijatelji i rodbina s "terena" javljaju kako su ulice prema Trgu zakrčene i da nema šanse da stignu na Trg još bar sat vremena. Stižu i brojke. Na ulicama je 550 tisuća ljudi. Nitko u hrvatskoj povijesti nije uspio sakupiti toliko ljudi odjednom. U 20.45 sati, nakon više od pet sati vožnje, autobus s Vatrenima je na Trgu bana Josipa Jelačića. Igrači su u potpunoj euforiji, a stotine baklji osvijetlile su cijeli centar grada. S pozornice iz razglasa Zaprešić boysi pjevaju "Srce mi gori". Srca su nam gorjela. I suze su nezadrživo krenule. Pratile su jedna drugu. Kod izlaska i predstavljanja igrača na pozornici. Vida kada je s Mandžukićem i Olićem zapjevao praćen stotinama tisuća ljudi "Inati se, Slavonijo". Prvi put u povijesti HRT nije emitirao središnji Dnevnik. U sada već legendarnoj posljednjoj Zabivaki Joško Jeličić također ne skriva suze. Upućuje poruku:


- Ljudi, pogledajte tu našu mladost, našu djecu, našu ljepotu, te lijepe crte lica. Pogledajte te naše momke koji su nemoguće pretvorili u moguće. Ljudi, pravite djecu! Ovo je primjer kakvi svi možemo biti.
Uslijedili su potom dočeci za Vatrene po cijeloj Hrvatskoj. U Zadru, Splitu, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Karlovcu, Donjem Miholjcu, Imotskom, Omišu... Bili su to dani sreće i zajedništva. Ponovilo se!