Gotovo da nema teškog zločina u Hrvatskoj u kojem nije korišteno ilegalno oružje kakvim je i Andrija Drežnjak ubio socijalnu radnicu u đakovačkom Centru za socijalnu skrb Blaženku Poplašen, i teško ranio pravnika Ivana Pavića.

Kriminalist Željko Cvrtila kaže da će se Hrvatska teško riješiti ilegalnog oružja. Dobar dio oružja koje prolazi kroz Hrvatsku dolazi s Kosova, iz Bosne i Hercegovine i Srbije, gdje je crno tržište njime vrlo živo.

- Oružja je ostalo poslije rata, bilo ga je i prije rata, a imaju ga i zemlje koje nisu imale rat, jer se ono nabavlja i proizvodi, traženo je na crnom tržištu i u kriminalnim aktivnostima, a novije i u terorističkim napadima. Kao i na klasičnom tržištu - što imate veću potražnju to ćete neku robu više i proizvoditi i plasirati. Još kada je i zabranjena teže ju je nabaviti pa je i skuplja, a onda je i prihod mnogo veći - kaže Cvrtila te upozorava na propuste koji se događaju u Hrvatskoj kada je o ilegalnom oružju riječ.

- U Hrvatskoj se baziramo na legalno oružje i donosimo određene zakone koji ne dopuštaju ljudima da imaju legalno oružje misleći da će se na taj način riješiti taj problem. Taj problem se ne rješava tako da se ljudi razoružavaju. U zakonu postoje tri provjere da bi netko dobio oružje. Jedna je da čovjek nije kriminalno evidentiran, druga da nije psihički bolestan. Međutim, treća kategorija je da moraš dokazati razlog zbog čega bi ti trebalo oružje, a to je nedokazivo. Zašto bi netko dokazivao razlog ako se naprosto hoće braniti ako bude u poziciji da ga netko napadne, a prema zakonu svatko ima pravo na obranu. Zakonodavci misle da će s time spriječiti ubojstva, a svi pokazatelji idu u smjeru da nije ključni problem legalno nego ilegalno oružje. Čak i oni koji imaju legalno oružje, a misle napraviti ilegalan posao, posežu za ilegalnim oružjem. Umjesto da nam bacaju prašinu u oči s donošenjem strožih propisa tamo gdje je sve legalno, MUP bi trebao svoje operativne snage usmjeriti u otkrivanje i sprječavanje trgovine ilegalnog oružja - smatra Željko Cvrtila.

Navodi kako smatra da oružje iz Domovinskog rata nije toliki problem, jer je ono negdje skriveno ili zakopano.

- Problem je ono oružje koje se prodaje na ilegalnom tržištu i dolazi u ruke kriminalcima, ljudima koji su bolesni i onima koji ubijaju ljude. To je ključni problem. Kako se bave sprječavanjem ilegalne prodaje narkotika, cigareta, nafte, zlata i svega ostaloga, tako bi se trebali pozabaviti i suzbijanjem ilegalne prodaje oružja, jer je to sve organizirani kriminal. Tu MUP treba staviti naglasak. Kad god ne znaju što bi država napravila, kažu "pooštrit ćemo neki zakon", ili "sad će socijalne radnice postati službene osobe, pa će ih se manje ubijati". I policajci su službene osobe pa ih se stalno napada. Treba poraditi na neposrednoj sigurnosti građana, a zaštitar u đakovačkom Centru za socijalnu skrb mogao je biti samo mrtav, jer MUP u Zakonu o privatnoj zaštiti ne dopušta da se takvi objekti čuvaju s oružjem. To su sve stvari kojima se treba pozabaviti - kaže kriminalist Željko Cvrtila.

U posljednje dvije godine otkriveno je više skupina koje su se bavile krijumčarenjem i preprodajom oružja, a kupaca je bilo, kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu. Većina njih bavila se švercom starog oružja, no splitsko-zagrebačka ekipa uhićena krajem prošle godine dosjetila se nabaviti nešto novije. Naručivali su putem interneta oružje iz Amerike, a onda su dijelove sklapali u Hrvatskoj. Kod jednog od uhićenih pronađeno je 45 pištolja i revolvera različitih marki, 28 pušaka različitih marki, dvije strojnice, pet automatskih pušaka različitih marki, jedna poluautomatska puška, 11 prigušivača, 162 komada različitih sastavnih ili rezervnih dijelova vatrenog oružja, 18.199 komada puščanog i pištoljskog streljiva, 1017 inicijalnih kapisli za streljivo i pet kilograma baruta, kao i velika količina novca.

Ivan Plivelić, stalni sudski vještak za balistiku i vatreno oružje, kaže da se na tjednoj bazi u Hrvatskoj hvataju grupice koje oružje preprodaju.

- Uglavnom je riječ o starom oružju mađarske, sovjetske, ili jugoslavenske proizvodnje koje mijenja vlasnike. Toga ima mnogo i time se trguje. Od većih slučajeva je onaj splitski gdje su nabavljali dijelove iz Amerike, moderno oružje zapadne proizvodnje. Kad analizirate čime su počinjena kaznena djela u Hrvatskoj, uglavnom su to komadi zaostali iz Domovinskog rata koji mijenjaju vlasnike. Ne radi se o velikim iznosima novca, ovisi kome i za što ga treba. Pametnom čovjeku može nešto vrijediti 50 eura, a budali 5000 eura. Ima mnogo slučajeva hrvatskih branitelja koji su si ostavili nešto "za svaki slučaj", ili kao suvenir, a danas već i njihova djeca imaju djecu, pa sad nastaju problemi. Međutim, ljudi nisu skloni vraćati nešto što su platili. Kad bi država i platila oružje, to bi bilo jako malo, jer su realne procjene vrlo niske. Kruži priličan broj legalnog oružja koje je relativno jeftino. Kad je bila saborska rasprava prije usvajanja zakona izrečen je podatak da je oko 1,5 posto kaznenih djela napravljeno s ilegalnim oružjem. Balkan je izvor relativno mladog oružja, iako i ovo što se tu prodaje je u principu tehnički smeće i neispravno. Može puknuti, ali može imati posljedice i za onog tko puca i tko je upucan - kaže Ivan Plivelić.

U prosincu 2016. osječka policija objavila je rezultate akcije u kojoj je otkriven šverc oružja koji je trajao pet mjeseci. Glavni među krijumčarim bio je Osječanin stariji od 60 godina. U pretragama u ovom slučaju pronađeno je 12 pušaka, četiri pištolja, četiri pištolja ručne izrade i više od deset optika za puške i drugo. Osječanin je oružje nabavljao isključivo radi daljnje preprodaje u Hrvatskoj, a osobe koje su ga kupile znale su da je riječ o zabranjenoj robi.