Novi saziv EU parlamenta odraz je unutarnjih i vanjskih kriza i problema s kojima se Europa suočavala u proteklih pet godina. Među najznačajnijima su svakako migrantska kriza, ukrajinska kriza i Brexit - kaže dr. sc. Branimir Vidmarović, ekspert za međunarodne odnose, te dodaje:

- U probleme pripadaju i posljedice ekonomske recesije 2008., kriza nacionalnog (političkog i biračkog) nepovjerenja prema EU-u i njegovim institucijama, neravnomjernost ekonomskog razvoja, neravnomjernost predstavništva i utjecaja na donošenje odluka, neusklađenost nacionalnih ideologija i politika, manjak političke i pravne uniformiranosti (npr. Schengen, euro, različit pristup prema simbolima EU-a, itd.). Rezultat izbora nije toliko nova Europa koliko izraz želje za novim smjerom, za promjenom dominantne ideologije i načinom razmišljanja. Novi EU parlament je fragmentiran i u tom smislu odražava stanje i u društvima zemalja članica, i u njihovim odnosima, i općenito stanje u svijetu.

Iako su dvije vodeće koalicije, pučani i socijaldemokrati i dalje dominantne, dosta su izgubile i sada više ne mogu formirati većinu. Znatno je ojačala proeuropska koalicija liberala Obnova Europe, nekoć znana kao Alde. Snažno su povećali broj mandata Zeleni. Bitno je ojačala desna i antiimigrantska koalicija Identitet i demokracija. I za kraj, povećao se broj nesvrstanih stranka koje nisu ušle ni u jednu od postojećih koalicija. Ta je grupa vrlo zanimljiva jer okuplja zapravo teško spojive stranke i ideologije: Živi zid, mađarski Jobbik, talijanski 5 zvijezda, Komunističku stranku Grčke i Brexit stranku Nigela Faragea.

Sve upozorava na to da stanovnici žele promjene. Ne radikalne ili antieuropske, kako se nagađalo, ali ipak dovoljno snažne da pokrenu raspravu o Europi. U tom smislu, ovakva Europa trebala bi se više posvetiti rješavanju svojih unutarnjih problema i pitanja.

Ovakav parlament znači da parlamentarce i EU Komisiju, koja predlaže zakone u parlament čeka teži proces razgovora i nagodbi. Veliki će blokovi morati sada uzimati u obzir stavove manjih stranaka.

Već sada to vidimo na primjeru izbora Junckerova nasljednika. Nakon neuspjelih pokušaja instalacije Webera i Timmermansa, nova opcija Ursula von der Leyen je pod paljbom: ništa bez manjih blokova. Svaka koalicija ju "rešetari" i pokušava dobiti politička obećanja.

Proces promjena tu ne staje. Europa će se još mijenjati, vjerujem da je ovo "tranzicijski" Parlament i da će sljedeći izbori pokazati realniju sliku toga u kojem smjeru ide Europska unija.

Kad se analiziraju protekli EU izbori, možemo li govoriti o pobjednicima i gubitnicima? Merkel je progurala prijedlog da njemačka ministrica obrane von der Leyen bude nova predsjednica Europske komisije, koju još treba potvrditi Parlament. Ako prođe, znači li to da opstaje i "merkelizam"?

- Čini se da su svi podjednako gubitnici na razini ideja i očekivanja. Ideja da je stara, pučansko-socijaldemokratska Europa nepokolebljiva doživjela je blagi poraz. Ideja da se svima sve sviđa i da Europa govori jednim političkim glasom je isto doživjela poraz. Ali i očekivanja da će ovi izbori pokazati veliko nezadovoljstvo i rezultirati velikim euroskeptičnim i antisistemskim blokom također se nisu opravdala. Štoviše, najutjecajnije konzervativno-desne stranke, Orbanov Fidesz, Nacionalna fronta Marine Le Pen, poljska Pravo i pravda, njemački AfD i druge su se priključile raznim koalicijama i time pokazale da je široka ujedinjena fronta nacionalističkih stranaka isključivo na temi migracija, terorizma ili nepovjerenja prema Bruxellesu u praksi teško ostvariva.

Macronov poraz više je odraz domaćeg nezadovoljstva njegovom politikom nego nekog europskog konteksta, ali taj je poraz - od Le Pen - indikativan. Angela Merkel ne može izgubiti dok je živ duh njezine politike, "merkelizma". Mislim da joj je to važnije od osobnog preživljavanja - da se nastavi provoditi umjerena centristička politika pod budnim okom Njemačke. Ako se potvrdi izbor njezine štićenice Ursule von der Leyen na poziciju predsjednice Europske komisije, bit će to mali zalog opstanka "merkelizma".

Koji su prioriteti kojima se Europska unija mora baviti u idućem petogodišnjem razdoblju. Problema je puno, Brexit, migracije, odnosi sa Rusijom, Amerikom...?

- Kako stvari stoje, Europa bi se trebala u iduće vrijeme baviti svojim unutarnjim pitanjima i reformama. Uostalom, to zabrinjava i birače koji su dali glas svojim strankama. Na dnevnom redu su dakako imigracija, terorizam, ekonomija i problem klimatskih promjena. Zanimljivo istraživanje koje je provelo Europsko vijeće za vanjske poslove pokazalo je da antiestablišmentski i proeuropski birači podjednako snažno (74 i 88 posto) podupiru borbu protiv klimatskih promjena bez obzira na cijenu. Također, postoji snažna želja za štićenjem suvereniteta, tradicija, identiteta i demokracije. Dio izabranih zastupnika zagovara reformu eurozone, uvođenje jedinstvenog europskog digitalnog oporezivanja, kako bi se najkrupnije kompanije prisilile na pošteno plaćanje poreza te uvođenje europske minimalne plaće.

Bit će jako zanimljivo. No morat će se razgovarati i o sigurnosti unutarnjoj i vanjskoj. Osobno me zanima hoće li se potaknuti diskusija o reformiranju OESS-a, organizacije za sigurnosti koja je niknula u specifičnom povijesnom vremenu, a koja danas pomalo gubi značenje, smisao i utjecaj. Nemojmo zaboraviti ni strategiju proširenja EU-a na države zapadnog Balkana. S novim sazivom taj bi proces mogao biti teži, upravo zbog imigrantskih, ekonomskih i sigurnosnih aspekata.

Americi i Rusiji bez daljnjega treba snažna, centralizirana Europa. Fragmentiranost posebno ne odgovara Rusiji, koja je naviknula na odlučujući njemački glas. Njezini ekonomski i energetski ciljevi zahtijevaju jedinstven europski pristup. Što se tiče sankcija, novi Parlament ne bi trebao biti ništa "lakši" od staroga. Pogrešno je smatrati da su populisti, desničari, nacionalisti ili antisustavne stranke nekako automatski na strani Putinove vladavine. No svi zajedno bi trebali biti na strani reguliranja konflikta na Donbasu.

Trumpovu SAD-u fragmentiranost odgovara isključivo zbog zasebnih bilateralnih dogovora s pojedinim državama. No i Washington bi radije razgovarao s liderom koji predstavlja jedinstvenu poziciju o svim važnim međunarodnim i bilateralnim pitanjima. Stoga će i Moskva i Washington aktivno tražiti te lidere, utjecajne ljude s kojima mogu uspostaviti kontakt.

Koliko je nakon svega, uključujući i izbor Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe, kao i aktivnosti Plenkovića, porastao ugled RH u Europskoj uniji?

- Ne vjerujem da je ugled Hrvatske porastao. Pejčinović Burić je izabrana zbog životopisa, kompetencija i lobiranja Plenkovića, koji se očito nadao da i sam može zauzeti kakvu važnu poziciju. No, kako stvari stoje, daleko je Hrvatska od toga da igra neku važnu ulogu. Za to postoje objektivna ekonomska i politička ograničenja. Međutim, ako se kojim čudom hrvatsko predsjedništvo EU-om pokaže kvalitetnim… Zašto čudom? Jer hrvatski političari i dužnosnici nemaju vizije, ne umiju razmišljati apstraktno, raditi hrabre poteze, biti fleksibilni. Najgore je ako Vlada i MVEP kane tiho "odraditi" mandat bez "talasanja" i isticanja. Onda je sve uzalud. A Hrvatsku će sigurno dočekati teška pitanja na kojima bi se moglo pokušati briljirati. Teško je reći hoće li tu biti Brexit, ali, ponovimo, monopol dvaju najvećih blokova je oslabljen i to je prilika za inovativne razgovore i teme.

Valja razgovarati o sigurnosti naših granica, o proširenju EU-a, o našem ulasku u Schengen i OECD, lobirati i pokazivati da smo u odlukama i politikama odlučni i zreli. Valja se zauzimati za dijalog između Ukrajine i Rusije. Hrabro analizirati temu Sjevernog toka i budućnosti europske energetike. Ovo je dobro vrijeme da se Hrvatska pokaže, pitanje je hoće li se prilika iskoristiti.(D.J.)