Popularnu glumicu Bojanu Gregorić Vejzović naša publika imala je priliku gledati u mnogim TV serijama: proslavila se ulogom dermatologinje Lili Štriga u humorističnoj seriji "Naša mala klinika", a glumila je i u "Ljubavi u zaleđu", "Dobrim namjerama", "Ponosu Ratkajevih", "Dolini sunca", "Stelli", "Pogrešnom čovjeku"...

Iako Bojana već godinama intenzivno glumi u kazališnim predstavama, njena prva ljubav ipak nije bila gluma, nego klasični balet, koji je i diplomirala. Tek kad je plešući "Labuđe jezero" ozlijedila kuk, Bojana je odlučila napustiti balet i posvetiti se glumi. Čini se da je donijela dobru životnu odluku. Danas je Bojana majka dvoje djece, dječaka Raula i kćeri Zoe i u skladnom je braku već 13 godina s glumcem Enesom Vejzovićem. Kako kaže, njezinu djecu još uvijek ne zanima gluma, nego samo igra i zabava.

Rijetki znaju da ste, prije nego što ste završili Akademiju dramske umjetnosti, diplomirali klavir i klasični balet. Koliko danas njegujete ljubav prema klaviru i baletu?

- Otišavši iz baleta nikada se nisam poželjela vratiti plesu, iako mi on uvelike pomaže u mnogim predstavama. Igrala sam u mjuziklu "Chicago" Velmu Kelly i tu sam sjedinila ples, glazbu i glumu. Obožavala sam tu predstavu koju sam odigrala 150 puta. Zatim mi je poznavanje baleta poslužilo u seriji "Stella" gdje tumačim bivšu baletanku. A klavir vrlo često sviram na sceni kad me to redatelji mole; svirala sam u "Ledi", "Nori", "Nevidljivima", iako kao djevojčica nisam voljela taj predmet u baletnoj školi.

Vaša majka je poznata glumica Božidarka Frajt, a otac producent Boris Gregorić. Što ste od roditelja još naročito naslijedili, izuzev ljubavi prema umjetnosti?

- Moji roditelji su sjajni požrtvovni ljudi, koji bi sve čega bi se prihvatili radili punim srcem i uvjerenjem. I ja pokušavam pronaći u svemu što radim veselje i pouku, pa i kad mi se neki projekti ne svide u potpunosti, jer ipak redatelj ima zadnju riječ.

Trinaest ste godina u skladnom braku s glumcem Enesom Vejzovićem. Koliko je danas teško sačuvati brak i oduprijeti se svim izazovima koje život nosi?

- Najveći izazov je ostati s jednom osobom cijeli život, i u trenucima kad nije lako znati se prisjetiti kvaliteta osobe s kojom ste se vezali i odlučili stvoriti obitelj. Kad se ljubav dogodi, treba je nadograđivati kako bi opstala. Ljubav ne postoji bez podrške, razumijevanja, ponekad suza, ali ipak najviše osmijeha.

Kad nastupi kriza, što je u zajednici dvoje ljudi najbolje činiti?

- Joj, kad bih imala recept, rado bih ga podijelila sa svima. Mislim da bi planet bio zdraviji kad bi po njemu hodali samo sretni i zaljubljeni ljudi. Ne znam, najvažnije je da partneri znaju saslušati jedno drugo i da budu iskreni do kraja jedan prema drugome. Znate onu priču o vinogradu? Ljubav je kao vinograd - treba mnogo truda, znoja, obrađivanja, jer kukolj sam od sebe raste.

Kruna vaše ljubavi su djeca, Raul i Zoe. Imaju li oni talenta za glumu, s obzirom na to da ste i vi svoju prvu ulogu odigrali još kao djevojčica?

- Naša djeca bit će što god oni požele, a mi kao roditelji ćemo im biti podrška na tom putu ostvarivanja snova. Mislim da je prerano govoriti o bilo kakvim smjernicama, ali zasad ni gluma ni balet nisu na njihovoj listi prioriteta.

U kakve biste ljude voljeli da izrastu vaša djeca?

- U ljude koji će se znati boriti za svoje snove i ustrajati unatoč životu i preprekama koje ponekad znaju biti obeshrabrujuće. Nadam se da će vjerovati u sebe i svoje kvalitete, jer to je najvažnije.

Posao glumca jako je zahtjevan. Koliko najduže možete i pristajete biti odvojeni od obitelji?

– Dosad sam uvijek uspijevala raditi na projektima koji nisu tražili preveliku žrtvu, u smislu odvajanja od njih. Najduže smo bili odvojeni dok sam radila "Glembajeve", i to je trajalo deset dana, ali ne zato što nisu mogli biti sa mnom, nego zato sto im je Dubrovnik dosadan (smijeh). Željeli su biti na Pelješcu, gdje imamo kuću uz more. Tu je njihovo društvo koje broji više od 14 prijatelja i prijateljica. To vam je carstvo klinaca koji u maloj uvali imaju potpunu slobodu igre.

Kako izgleda bračna svakodnevica dvoje glumaca?

– Kako kada. Ima tjedana kad Enes ima više predstava ili snimanja pa ja preuzimam sve oko kuće i djece, i obrnuto kad mene zapadne više obaveza pa Enes preuzima. Mogu reći da dosta dobro balansiramo, pa je onda lakše i raditi.

U jednom ste intervjuu rekli kako jako volite putovanja te da putujete čim imate priliku. Od svih gradova koje ste posjetili, koji vas je najviše oduševio?

- Različitosti su bogatstvo koje oplemenjuje naš život, tako da me je Pariz očarao na svoj način, Tunis na svoj osebujan način. Držim da je novac potrošen na putovanja najbolje potrošen novac.

Žena ste koja ima 47, a izgledate u najmanju ruku kao da imate petnaest godina manje. Koja je tajna vašeg dobrog izgleda?

- U ovom poslu žena nauči kako će stati pred fotoaparat, a da prikrije nedostatke i da istakne kvalitete. Imam sreću dobrih gena, svi su moji Gregorići cijeli život bili vitki, tako da nisam baš često u teretani. Uglavnom je to pred ljeto da malo zategnem mišiće. Imam drugih stvari koje me s godinama ne maze, ali važno je znati se snaći i biti svjestan da je prolaznost dio života sretnika koji dožive starost i unuke, dok neki nisu te sreće.

Znači li to da privatno ne nanosite previše šminke?

- Tako je. Ponekad stavim malo sjajila na usne, koža mi je suha i osjetljiva, pa je pokušavam odmarati od šminke kad god mogu. Kuperoza i teški make-up na predstavama natjerali su me da posvetim pažnju koži u smislu tretmana detaljnog čišćenja, kemijskog pilinga povremeno i spasila me obnavljajuća kozmetika koja mi je vratila elastičnost.

Vrijedi li za make-up pravilo da je manje ponekad više?

- Uvijek sam se vodila tim pravilom manje je više. Volim kako se nose britanske glumice, s decentnim make up-om, čak i za svečane prilike. Šminka ponekad može dodati godine i zato je najvažniji dobar ten, a s malo maskare, mrvicu rumenila i decentnim ružem, svaka žena može izgledati kraljevski.