Iako do početka nove sezone ima još desetak dana, povratkom iz Austrije pripreme nogometaša Osijeka u najvećem su dijelu gotove. Trener Dino Skender u tom je razdoblju uspio udariti vrlo jasan pečat na igru bijelo-plavih. Način na koji Osijek igra ima prepoznatljivost i potrebne automatizme, iako još uvijek, kako će naglasiti i sam trener, još uvijek nije sve sjelo na svoje mjesto.

Imaju bijelo-plavi još nešto što je ranije nerijetko znalo stvarati zebnju. Napadači su tijekom dvotjednog treninga u Austriji bili vrlo raspucani i na pravi su način obavljali svoj posao. Osijek je suparničke mreže u šest utakmica tresao 12 puta, a u deset navrata suparničke su mreže pogađali - napadači.

Naravno, na prvu bi se odmah moglo zaključiti - logično što je tako. No, u prošlosti su takve pojave, da napadači već na pripremama pokažu zavidnu razinu efikasnosti, bile "rijetki petci". Skender je oformio dva slična i vrlo zanimljiva tandema napadača. Udarni čine Mirko Marić i Antonio Mance. Njih dvojica još se nisu do kraja "upucali", ali već je sada vidljivo kako će funkcionirati na pravi način. Mirko Marić je i u Austriji potvrdio status najboljeg strijelca Osijeka i nema dvojbe kako će bijelo-plavi živjeti i dalje od njegovih pogodaka sve dok i Mance ne dođe u pravu pucačku formu. U pozadini njih dvojice formirao se sličan tandem Špoljarić-Dugandžić. Koliko mogu oni biti gadni za suparnika demonstrirali su u susretu protiv Zorje gdje su kreirali, ili zabili prva tri od četiri pogotka. I zapravo bi Marko Dugandžić mogao biti najveći dobitnik ovih priprema. Krenuo je iz četvrtog reda s ne baš obećavajućim statusom, ali se kroz pripreme to iz korijena promijenilo. Zabio je četiri puta i podsjetio zašto smo ga prije pet-šest godina smatrali novim golgeterskim čudom koje je dala osječka Škola nogometa. Nažalost, u posljednje vrijeme sudbina mu nije bila sklona, jer su mu karijeru "sasjekle" ozljede, ali baš bi ove pripreme mogle označiti njegov povratak na veliku scenu. Njegovo buđenje donijelo je smiješak i na lice trenera Dine Skendera, jer uvijek je nekakvu novu opciju lijepo pronaći unutar postojećeg igračkog kadra negoli je tražiti po svijetu. Taj odličan učinak napadača može se gledati i kroz drugačije naočale kako se ostatak momčadi nije baš iskazao u realizaciji, ali nema brige. Osijek ima potencijal i iz pozadine. Uostalom, zar treba sumnjati kako će Pero Bočkaj, koji izgleda odlično, prestati zabijati iz slobodnjaka, ili da će izostati doprinos Kleinheislera, Žapera i Jugovića na tom planu. Naravno, i od stopera se očekuje poneka realizacija iz prekida, ali dok napadači "trpaju" nema potrebe razglabati o tome.

Kada su u pitanju primljeni pogoci, Osijek je tek u posljednjem, najtežem testu, protiv Kopenhagena sačuvao svoju mrežu netaknutom. No, defenziva je sasvim u redu, bez obzira na brojke, jer neki pogoci koje je primao Osijek bili su samo plod inzistiranja na nekim zahtjevima u igri, što u natjecateljskim utakmicama neće biti tako.

- Pobijedili smo i mrežu sačuvali u najtežem testu na pripremama i to me čini vrlo zadovoljnim, iako niti ranije nisam bio zabrinut. Svaka nova utakmica koju smo igrali pokazala nam je kako smo na pravom putu, a pobjeda nad Dancima baš je bila prava točka na "i" ovih priprema. Kopenhagen je top-momčad koja je spremna u svakom trenutku kazniti svaku pogrešku suparnika, a mi smo protiv tako jakog suparnika odigrali većinu utakmice defenzivno, vrlo odgovorno i koncentrirano. To je ono što me posebno razveselilo, jer iz toga smo stvarali i ofenzivne prijetnje i na kraju zabili dva pogotka. Dobro je znati kako se možemo nositi i s momčadima koje igraju u Ligi prvaka. Dobro, imali smo razdoblja kada je bilo problema, ali to je nakon 14 dana priprema sasvim normalno i očekivano. Mislim da je igra koju smo prikazali protiv Danaca ohrabrujuća. Sada ćemo se malo odmoriti, pa osvježiti u danima koji su pred nama i vjerujem u sezonu ući na željeni način - rekao je Dino Skender, trener nogometaša Osijeka.

I još tu ima rezerve, jer Kleinheisler još hvata pravu formu, kao i Mance. Oni su se kasnije priključili, pa to i nije čudno, ali vremena je još sasvim dovoljno. Zato je kapetan Mile Škorić protiv Danaca pružio partiju zbog kojih je došao pod povećalo izbornika Zlatka Dalića, a kako izgleda Petar Bočkaj posebna je priča. Opet podsjeća na onog Peru koji se s igračima PSV-a zabavljao kao da su balavci. Usredotočen je na momčad i svoju igru, a kad je takav onda će se njegov neupitni talent moći razmahati do kraja.

Ima trener Dino Skender stvarno dosta razloga zbog kojih može zadovoljno trljati ruke nakon austrijskih priprema. Dečki su “ubrali” ono što se od njih traži u igri, stoga nije čudno što je Osijek iz susreta u susret izgledao sve kompaktnije i bolje na terenu. Zasad je to i više nego dovoljno. Samo treba ostati na zemlji i ne razbacivati se velikim najavama, jer već na samom početku sezone snaga bijelo-plavih bit će na pravim iskušenjima.