Suze i nevjerica obuzeli su Nevenku i Josipa Kalića kad su u ponedjeljak u zoru došli na svoju njivu uz cestu između Tenje i Silaša gdje već punih 25 godina uzgajaju lubenice i dinje. Šok zbog potučenih jutara zemlje s lubenicama i dinjama upravo spremnih za prodaju, kako nam kaže Josip, umalo su mu izazvali drugi moždani udar. Omiljeni prodavači tako ove godine neće doći na glavnu osječku tržnicu, prvi put nakon četvrt stoljeća, koliko su ondje sezonski zakupci i gdje dnevno prodaju i do 800 kilograma lubenica i 150 kilograma dinja.

- Što da vam kažem, srce mi puca! Jednom sam u Hrtkovcima, odakle dolazim i gdje sam opljačkan pa protjeran, ostao bez svega, a sad se osjećam gotovo jednako tako. Tada sam krenuo od nule, a čini se da će tako biti i sada - kroz suze govori 68-godišnji Josip kojega smo zatekli sa suprugom Nevenkom u kući u Kirovoj ulici, kako je sam prokomentirao, potpuno besposlene.

Zabrinuli su se već i njihovi stalni kupci s tržnice koji ih zovu i pitaju zašto ih nema. A upravo su, kaže Josip, za oko pet dana trebali početi ovosezonsku prodaju domaćih lubenica i dinja, koje sade u četiri etape kako bi ih uvijek mogli svježe ponuditi kupcima. Lani su počeli s prodajom 20. lipnja, a ove godne, povjerva nam Josip, prvi im je rasad propao zbog hladnoga travnja, sitan im je led uništio drugi, a nakon treće, uspješne sadnje, završili su i četvrtu.

- Da smo bar čekali još dva dana, imali bismo tih tisuću rasada koji su nam sad propali. Sad ne znamo što ćemo - kaže Josip koji sa suprugom živi isključivo od prodaje lubenica i dinja. Supruga bi mu iduće godine trebala u mirovinu. Ona, kaže nam, nije u OPG-u, nego je na Zavodu za zapošljavanje godinama. Sada će, kaže, vrijeme bez posla iskoristiti da posjete troje od ukupno četvero djece (jedna kći živi s njima, nap.a.).

- Moja Nevenka i ja upoznali smo se kad sam išao u Njemačku kupiti kamion. Zavoljeli smo se i zajedno odgojili njezino dvoje i moje dvoje djece. Lubenice i dinje iškolovale su nam djecu, pa kako ne bih plakao kad vidim ovaj jad - govori nam Josip koji nas je odveo na silaško polje, gdje nas je zatekao prizor koji ostavlja bez riječi.

Sad imaju oko 20 tisuća eura štete i nadaju se da će bar Općina Šodolovci proglasiti elementarnu nepogodu, pa će moći dobiti koju kunu odštete. Naime, nisu samo njihova polja nastradala u nedjelju u tuči. Vidio je Josip razbijene crjepove, polupane automobile, potopljena i tučom "ubijena" polja soje, kukuruza, suncokreta... Ipak, Kalići se ne predaju. Čekaju polovinu ožujka kad će staviti rasadu u plastenik u dvorištu i grijati je dok ne nikne. Potom je sredinom travnja sele na polje gdje se stavlja na foliju, rasađuje, ponovno prekrije folijom..., i onda čekaju urod. Do tada će, kažu, očistiti uništeno polje, spaliti ono što je ostalo od uroda, zaorati i pripremiti teren za sljedeću sezonu. Učiniti će još nešto što su, priznaju, propustili svih ovih godina.

- Dogodine ćemo se svakako osigurati. Poljoprivrednici se moraju osigurati, čak i ako imaju zadnju kunu u novčaniku. Sigurno je da smo pogriješili i da smo trebali misliti na to. Prije nekoliko godina rekla sam Josipu da bi bilo dobro osigurati se, no odštete su bile tada male, a premije visoke. Nakon njegova moždanog udara sve je nekako palo u drugi plan, a sad nam je žao što se nismo osigurali, pa da nam nadoknade bar dio - kaže Nevenka. Dodaje kako se ona i suprug neće predati dok god ih zdravlje služi. Djeca su, kaže, neovisna o njima, a za sebe će se već nekako pobrinuti. Planirana će obnova kuće sada malo pričekati, a pokušat će zaraditi prodajom željeznog otpada. Osmijeh će im na lica, bez sumnje, vratiti unuci kojima se vesele i koji, kažu Nevenka i Josip, jedini mogu odagnati tugu zbog nepogode koja im je oduzela jedini izvor prihoda.