NK Osijek bi u novoj natjecateljskoj sezoni trebao pokazati jedno posve novo lice. Novi plan igre koji je osmislio trener Dino Skender i igračka pojačanja koja su dosad stigla u svlačionicu bijelo-plavih trebali bi garantirati uzbudljivu sezonu.

Nakon što su prošle sezone osvajanjem trećeg mjesta izjednačili svoj najbolji plasman u povijesti HNL-a, Osječani žele novi rezultatski iskorak, odnosno napad na drugo mjesto u prvenstvu. Ne samo kako bi ispisali povijest, jer nikada dosad nisu uspjeli biti tako visoko plasirani, nego i zbog činjenice što u sljedećoj sezoni ta pozicija donosi i sudjelovanje u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Osim toga, ne treba ni zaboraviti na činjenicu da se sljedećeg ljeta planira i preseljenje na novi stadion koji će niknuti na Pampasu, pa bi doista idealan scenarij bio da se na njegovu službenom otvorenju odigra utakmica kvalifikacija za Ligu prvaka. Baš zbog toga su u osječkom prvoligašu ovog ljeta planski slagali i pojačavali momčad. Već s ovim što je dosad napravljeno usuđujemo se reći kako će Osijek imati najjaču momčad u posljednjih 20-ak godina. Posljednji put takvu snagu u igračkom kadru imala je ona sjajna generacija iz sezone 2000./01. koja je predvođena Nenadom Bjelicom, Almirom Turkovićem, Ivicom Beljanom, Ivom Ergovićem i drugima bila jesenski prvak Hrvatske.

Osijek u ovom trenutku ima odlično balansiranu momčad koja gotovo da nema nijednu slabu točku. Naravno, uvijek postoje pozicije koje se mogu ojačati, ali Osijeku to sada nije "o glavu". Jasno, taj zaključak vrijedi ako će trenutačni igrački kadar ostati na okupu i nakon završetka prijelaznog roka. Trener Dino Skender je modeliranje momčadi počeo još proljetos u jeku velike bitke za plasman u Europu, a odmah nakon sezone počelo je stvaranje prostora unutar rostera za nove igrače. Pojačanja su dovođena planski i zasad se s pojednim igračem popunila svaka linija momčadi. Ante Majstorović učvrstio je defenzivnu liniju. S njim su u njoj još dva rutinera, Mile Škorić i Brazilac Guti, pa taj posljednji obrambeni zid sada doista ulijeva povjerenje. Ipak, najvažnije je bilo stvaranje snažne vezne linije. Ona je u prijašnjim sezonama znala biti veliki problem koji se krenulo rješavati još zimus, kada je doveden mađarski reprezentativac Laszlo Kleinheisler, a onda je pomalo neočekivano iskočio Mihael Žaper, kojeg je trener Dino Skender povukao iz B momčadi i dao mu veliko povjerenje koje je taj mladi veznjak posve opravdao. Rekonstrukcija veznog reda zaključena je ovog ljeta, kada je nakon šest godina u Gradski vrt vraćen Vedran Jugović. Nije trebalo proći puno vremena kako bismo se uvjerili koliko je to bio dobar potez. Jugović se vrlo brzo pokazao kao jedan od ključnih ljudi u zamislima koje ima Skender. Vezni red je "srce i duša" svake momčadi, a ta trojka koja drži Osijekovu središnjicu moćna je po svim kriterijima. Tehničkim, trkačkim i taktičkim. Među vezne igrače možemo ubrojiti i igrače koji ordiniraju uz aut-linije. Na desnoj strani to je Tomislav Šorša, a na toj poziciji bi se konkurencija željela pojačati. Na drugoj je strani Petar Bočkaj, koji je u ove pripreme ušao s velikim motivom za dokazivanje. I igra odlično, istina, znaju mu se dogoditi poneki defenzivni propusti, ali njih mu se može progledati kroz prste jer prema naprijed igri bijelo-plavih doista daje drukčiju, kvalitetniju dimenziju. Sve što će veznjaci i krilni bekovi ili krila pripremati u pogotke bi trebao pretvarati novi napadački tandem Marić-Mance. Marić se potvrdio prošle sezone kada je s 18 pogodaka bio drugi strijelac prvenstva, a sada je u Antoniju Manceu konačno dobio i pravog partnera koji će dio pozornosti suparničkih braniča skrenuti na sebe. Njih dvojica trebala bi se kvalitetno dopunjavati jer riječ je o različitom tipu igrača. Marić se voli šuljati između suparničkih linija, te vrata ugrožavati iz drugog plana. Uz to Marić ima sposobnost biti i paker, a to bi za Mancea, koji je okomitiji i brži, trebala biti prava blagodat. Dojam je kako već jako dugo NK Osijek nije imao tako kvalitetan napadački tandem.

Prva momčad bijelo-plavih doista izgleda dobro, ali ništa manje važni nisu ni oni igrači koji su trenutačno u statusu pričuva. Trener Dino Skender podosta pozornosti pridaje i njima jer bi mogli odigrati važnu ulogu u nekim razdobljima sezone. Uvijek se mora računati na mogućnost ozljeda i kartona, a posebno bi bitni ti igrači iz pričuve mogli biti na samom početku sezone ako Osijek bude duže živio u Europi. U tom slučaju Skender će sigurno pribjegavati rotacijama kako bi spriječio zamor materijala. Širinu je dobio uvođenjem nekolicine mlađih igrača iz B momčadi, a s posudbi su se vratili Andrej Šimunec i Benedik Mioč. Skender se nada kako će oživjeti i Dmitra Lopu, a možda se tijekom sezone pojavi poneko novo ime u fokusu. Tome su najbliži Makedonci Todor Todoroski i Mile Todorov koji su formalno još članovi B momčadi, ali ako se pokaže potreba, vrlo brzo će postati prvotimci. Svjestan kako bi mu kvantiteta igračkog kadra mogla biti jednako važna kao kvaliteta, Skender je od prvog dana priprema usporedno stvarao dvije momčadi. Zbog toga će, ako bude potrebno, rotacije biti bezbolnije jer igrači koji budu ulazili u prvu momčad točno će znati zahtjeve u igri. Neće biti lutanja i improvizacija. Upravo zbog želje za što kvalitetnijom širinom igračkog kadra osječki klub još nije zaključio aktivnost u prijelaznom roku. Naravno, uvijek postoji mogućnost i odlaska nekog od prvotimca, ali čini se kako su oni isključivo vezani uz progres na europskoj sceni. Što bijelo-plavi duže na njoj budu živjeli, vjerojatnost da će neki od ključnih igrača napustiti Gradski vrt bit će manja.

Uglavnom, na papiru izgleda kako je NK Osijek složio uzbudljivu momčad, a sada to ona treba pokazati i na djelu.