Lekić: Osim priznavanja tradicijskih elemenata, turizam mora promicati identitet, kulturu i interese lokalne zajednice!
Vezani članci
INTERVJU: ALJOŠA VITASOVIĆ
HRVATSKI TURIZAM: GODINA VELIKIH IZAZOVA (I.)
Na Bernaysu ste voditeljica studija turizma. S obzirom na vaše višegodišnje iskustvo, uključivo i ono u kreativnom destinacijskom menadžmentu, kako je po tom pitanju stanje u RH i općenito kad se radi o turizmu i vezano uz turistički menadžment?
- Iako u posljednje vrijeme ima velikih i značajnih promjena u sagledavanju turizma kao isključivo ekonomske djelatnosti, gdje za primjere možemo uzeti novi upravo završeni projekt Instituta za turizam o transturizmu, osnivanje odjela za turizam pri HAZU, skupinu predsjednice RH za brendiranje Hrvatske gdje je turizam u fokusu, razne skupove i konferencije, nove projekte i manifestacije, na turizam se još uvijek ne gleda u punom smislu kao na fenomen i interdisciplinarno područje. Fenomen putovanja i turizma podrazumijeva ciklično kretanje koje nas vraća na mjesto odakle smo pošli - zatvaramo puni krug. Mjesto odakle smo krenuli na putovanje isto je ono mjesto u koje se vraćamo promijenjeni za jedno ili više novih iskustava. U prirodi turizma i destinacijskog menadžmenta, koji treba održivo upravljati turizmom, jest da integrira prirodnu, kulturnu i ljudsku okolinu. Osim priznavanja tradicijskih elemenata, turizam mora promicati identitet, kulturu i interese lokalne zajednice - to bi pitanje trebalo biti u središtu pozornosti razvoja turističke destinacije odnosno destinacijskog menadžmenta. Nažalost, postoje primjeri i slučajevi gdje privatni interesi u turizmu nisu i interesi lokalne zajednice pa ni interesi većine. Postoji slučaj u Španjolskoj koji bi nama u Hrvatskoj trebao biti opomena i upozorenje. U toj zemlji procvat i rast turizma godinama se smatrao pozitivnim trendom da bi u međuvremenu mnogi stanovnici Barcelone zbog buke, naglog poskupljenja nekretnina i nezakonitog iznajmljivanja stanova ipak odlučili nešto poduzeti. Tako su gradski dužnosnici zbog oglašavanja stanova za najam bez potrebnih dozvola odredili za Airbnbu i HomeAway novčanu kaznu od 30 tisuća eura, što je u tom trenutku bio najveći mogući iznos.
U Airbnb-ju koji ima svoje interese smatraju da je njihova usluga korisna jer pomaže posjetiteljima da pronađu cjenovno dostupan smještaj dok vlasnicima stanova pruža mogućnost za dodatne prihode. Pritom su već izazvali nezadovoljstvo u brojnim gradovima diljem svijeta jer ne podliježu pravnim i poreznim ograničenjima kao ostale kompanije. Airbnb posluje u više od 190 zemalja, a kako bi otklonili prigovore, poduzeli su određene korake, uključujući naplatu boravišnih pristojbi korisnicima usluge noćenja u pojedinim zemljama. Gradske vlasti Barcelone objavile su da će američkim proizvođačima aplikacija za posredovanje u uslugama smještaja Airbnb i HomeAway srezati još veće novčane kazne od po 600 tisuća eura zbog oglašavanja kapaciteta bez dozvola za smještaj turista. Neprihvatljivo je da se tisuće stanova iznajmljuju ilegalno, bez potrebne dozvole i plaćanja poreza, i da takva praksa izaziva probleme lokalnom stanovništvu i smanjuje kvalitetu njihova života. Ovo je ilustrativan primjer kako se može uspostaviti kontrola i red u destinaciji, a to je i jedan od zadataka destinacijskog menadžmenta da ne dopusti da se u destinaciji događaju slučajevi kao što je primjer overturizma i zlouporabe u Barceloni.
EKONOMIJA DOŽIVLJAJA
Bavite se i konceptom tzv. doživljajnog turizma, o čemu se tu radi?
- Ovaj primjer naveden je kao uvod da bi se upozorilo kako treba napraviti razliku između rasta i razvoja. Naime, kada govorimo o doživljajnom turizmu, veliku važnost imaju resursi, prije svega kulturni resursi koji postaju turističke atrakcije planiranim oblikovanjem, dok procesom interpretacije koji uključuje selekciju i oblikovanje te pakiranje postaju proizvodom. To pakiranje nije jednostavno kozmetičko opremanje koje pomaže unaprjeđivanju ili pojednostavljivanju, već je ta interpretacija zapravo osnovni sadržaj proizvoda koji se prodaje. Ako se turizam tretira jedino kao ekonomska grana, tada se ovaj fenomen svodi isključivo na područje tržišta ponude i potražnje i gubi se ona prava esencija gostoprimstva i humana nota zbog koje se i pokrenuo fenomen putovanja kroz povijest - uz otkriće "drugih i drugačijih", to je i otkrivanje sebe u nekoj novoj ulozi i transformacija kroz doživljeno iskustvo. Upravo to iskustvo koje je toliko duboko da transformira gosta je temelj u doživljajnom turizmu. U svijetu postoji već duže vrijeme, pogotovo nakon knjige Pine i Gilmora "Ekonomija doživljaja" objavljene prvi put 1999. godine, trend tzv. doživljajnog turizma s individualnim pristupom potaknut potpuno novom vrstom putnika kreativaca koji traže autentično iskustvo i žele "uroniti" u destinaciju i istinski komunicirati s lokalnom zajednicom, povezati se na jedan drugačiji način što masovni turizam ne omogućava. Tako se pojavila nova skupina turista pod zajedničkim imenom LOHAS, to je ime za sve one koji vode zdrav i održiv životni stil, to su nam novi poželjni klijenti, izvrsno educirani, zdravstveno osviješteni, fokusirani na osobno zdravlje, rekreaciju, održivost kulturne zajednice i okoliša, osobni razvoj, održiv životni stil, dobrostojeći, iskusni putnici. Za ilustraciju, 1/3 građana SAD‐a i svaki četvrti Nijemac ulazi u spektar LOHAS‐a.
Twichell James, autor knjige "Brendirana nacija", rekao je da jedno od najvažnijih otkrića modernog doba leži u činjenici da se ljudska bića s pomoću priča mogu vezati za proizvode. Zbog toga je naša svakodnevica stalno protkana pričama. Kreativnost je nositeljica ekonomije doživljaja i danas je za prodaju turističkih destinacija u Hrvatskoj i njezinu kompetitivnost na globalnom tržištu, a u javnom prostoru zasićenom informacijama, gotovo svaku potrebno predstavljati u obliku priče kako bi turistička ponuda stigla do svoje ciljane grupe. Imidž turističke destinacije više se ne može prepustiti slučaju, već tako postaje objekt narativne konstrukcije.
Svaka osobna uspomena turista, svaka crta karaktera, svako iskustvo postaje atom koherentnog narativa koji se zrcali u brendu turističke destinacije. U tom kontekstu destinacijski menadžment i dionici u destinaciji trebaju kroz kvalitetno planiranje i komunikaciju i partnerske odnose, kao što su primjerice javno-privatno partnerstvo, privatno-privatno partnerstvo, obiteljsko poduzetništvo itd., dogovorno odlučiti kakav turizam žele. Ako je to održivi turizam u različitim oblicima kao što je npr. kulturni turizam, onda baština u turizmu često postaje sredstvo, strategija za kolektivno nesvjesno u kojemu se kao u zrcalu kroz ponudu turističke destinacije sastavljaju rasuti narativni elementi. Kako bi baština postigla željeni status brenda, više nije dovoljno zapljusnuti pasivne gledatelje reklamama, treba ponuditi neponovljivo iskustvo jer reklame se gledaju, brendovi se žive. Na taj način turistička destinacija postaje istodobno stilist, redatelj i pripovjedač same sebe i tu destinacijski menadžment ima veliku i značajnu ulogu.
Stavljajući npr. koncept baštine u kontekst turističke destinacije, to znači puno više od "imati" priču jer se već od početka kroz strategiju destinacijskog menadžmenta i marketinga izgrađuju posebne fabule i daje se identitet - zrcalo u kojemu će se prepoznati različite grupe turista koje su u potrazi za dodanom vrijednošću i emotivnim iskustvima. Kao što smo naveli već LOHAS turiste.
NOVA STRATEGIJA
Prije šest godina Hrvatski sabor usvojio je Strategiju razvoj hrvatskog turizma do 2020. godine. Je li vrijeme za novu moderniju i održiviju strategiju?
- Još uvijek važeća Strategija razvoj turizma prepoznala je da priča omogućuje fokus i svijest o odnosu između mjesta i teme te iskustvo "priče" može biti žarišna točka razvoja mjesta i produžetka sezone, pa i cjelogodišnjeg turizma. To imamo priliku vidjeti u Zagrebu koji je postao eventfull city i stvorio od svojih manifestacija i Adventa poželjnu turističku destinaciju za cjelogodišnji turizam, a u tim manifestacijama uživa i receptivna zajednica - to je ključ uspjeha! U tom smislu predložen je razvoj posebnih proizvoda odnosno oblika turizma, izdvojeno je 10 glavnih oblika turizma na kome je odmorišni turizam logično na prvom mjestu, ali se jasno naglasilo da su to i kulturni turizam, avanturistički turizam, nautički turizam, sportski turizam i ostali posebni oblici turizma. Uskoro se kreće na izradu nove strategije koja će, nadajmo se, uključiti uz nove trendove i smjernice k održivom turizmu u kojemu će lokalna zajednica i kreativne industrije biti u fokusu i posebno apostrofirati u kojem smjeru turizam treba ići i opasnosti s kojima se susrećemo. Zanemareni npr. geneološki turizam i traženje korijena treći je hobi na svijetu, naša dijaspora i iseljena Hrvatska kroz razvoj ovog oblika turizma dobiva novu dimenziju i mi u Hrvatskoj priliku za cjelogodišnji turizam. Uključivanje nacionalnih manjina i kreiranje s njima srodnih oblika turizma i pripadajućih proizvoda može privući potpuno nova tržišta i odmaknuti fokus sa sunca i mora i ljetnih mjeseci. Nažalost, bez obzira na jasnu odrednicu prečesto se "poruka" smješta u prvi plan namjeravanog razvoja i komunikacije u turističkoj destinaciji, a zanemaruje se razvoj turističkih atrakcija kao ključnih sadržaja koji se treba temeljiti na metodologiji gdje se potencijalni resursi pretvaraju u turističke atrakcije i dovode do turističke upotrebljivosti i onda se povezuju s motivima i posebnim oblicima turizama i njima srodnim proizvodima. Nadajmo se da će nova strategija slijediti i tu metodologiju i uputiti na takav pristup razvoju turističkih proizvoda.
Npr. arheološko nalazište koje ima dobru priču a nije interpretirano, sigurnosno opremljeno za turistički posjet, informatički i prostorno povezano s destinacijom samo je potencijalni resurs, ali ne i realna turistička atrakcija.. "Priča" je znatno više od pukog pristupa informaciji, to je omogućavanje posjetiteljima da se identificiraju s mjestom i pričom koja im se samo na tome mjestu nudi tako priča ima svoju svrhu ili cilj i nije sama sebi svrhom. Konkretno to znači mobiliziranje kreativnosti destinacije na način da priča bude prisutna i offline i online, da postoje i educirani animatori i vodiči. Nadalje, poželjno je da su priče u destinaciji arhitektonski povezane kao vremenska lenta, što je pogodno za turističku upotrebu jer se tako mogu ponuditi kao poludnevne, jednodnevne i višednevne ture, a moguće je kroz iste ili slične teme odnosno priče povezati i više destinacija i regija. To je jedan od ciljeva razvoja EU kulturnih ruta i projekata.
TURIZAM JE MOBILNOST
S obzirom na okolnosti u okruženju (migranti, granice), konkurenciju drugih zemalja, kao i proljetni podbačaj zbog lošeg vremena, hoće li 2019. biti najizazovnija godina za RH turizam do sada?
- Na vrijeme i na neke političke događaje i previranja u okruženju ne možemo utjecati, ali zato možemo biti spremni i znati kako se nositi s postojećim izazovima. Prepletanje kreativnosti i povijesnog sjećanja temelj su očuvanja identiteta i poveznica u turističkim destinacijama u Hrvatskoj. U kontekstu kreativnog turizma, i sama turistička destinacija postaje kreativna na taj način, jer očuvanje i suvremeno stvaranje u suradnji s upotrebljivošću i estetikom oblikuju različitost, posebnost, karakterističnost i prepoznatljivost. Biti drugačiji i nuditi ono što naša konkurencija ne nudi trebala bi biti jedna od mogućnosti. Ne možemo vratiti prošlost, ali možemo izgraditi pravilan odnos prema prošlosti, to je bitno jer iz nje učimo i ponekad i inspiriramo, npr. tako se mogu razviti novi oblici kreativnog turizma kao književni turizam, arheološki turizam, etnoturizam, vinski turizam itd. jer se tako otvaraju novi izazovi, nove mogućnosti. Stoga je zadatak destinacijskog menadžmenta postavljati nove oblike turizma kao otvoreni sustav koji se može nadopunjavati, mijenjati i dalje kreirati dinamikom vlastita života. Pogled u povijest i baštinu nije samo nostalgija, već je i otkrivanje korisnih spoznaja za suvremenost kako bi se danas moglo živjeti bolje. Izazovi s kojima smo suočeni trebali bi nam pomoći da shvatimo da dobar i održivi pristup "iznutra" (bottom up pristup) od strane lokalnih stanovnika, udruga, škola, hobističkih grupa, biciklističkih i planinarskih udruga, amaterskih i folklornih grupa, vinskih zadruga itd. daje onu kreativnu i stvaralačku snagu. Ne ovisimo o nekom drugom, ne ovisimo o vremenu ili o tome da će naši konkurenti doživjeti podbačaj pa će ti gosti ona doći k nama! Turizam je mobilnost, putovanje i postoje puno kreativnih načina kako dovesti turiste, i to ne samo u sezoni! Kao primjer može se navesti lokalno amatersko kazalište koje izvan sezone povezivanjem sa sličnim kazalištima u zemlji i inozemstvu daje priliku za organiziranje susreta i mobilnost sudionika koji dijele iste strasti i interese. Naizgled mala priča može dovesti do velike promjene, da navedem odličan primjer Glumaca u Zagvozdu gdje je jedna osoba pokrenula promjenu ili primjer Motovunskog filmskog festivala koji je svojim aktivnostima i popularnošću pomogao obnovu grada i prepoznatljiv imidž Motovuna.
BORBA ZA OPSTANAK
Ukupno uzevši, što država, ali i privatni sektor (hotelijerstvo, ugostitelji...) trebaju i mogu činiti kako bi se nastavilo osnaživanje ne samo turizma na Jadranu nego i cjelogodišnjeg turizma s naglaskom na kontinent?
- Pozitivnih primjera koji ne ovise o vremenu i ne boje se podbačaja u Hrvatskoj ima mnogo, ali postojeći način rada u turističkim zajednicama gradova i općina (tu mislim prije svega na kontinent) gdje je često zaposlena jedna osoba s malim budžetom i ima vijeće koje nije stručno te predsjednika turističke zajednice koji nije upućen, a često ni zainteresiran za turizam, onemogućava mnoge projekte i inicijative iz čisto praktičnih i financijskih razloga. Promjenom zakona o turističkim zajednicama i transformacijom u destinacijske menadžmentske organizacije (DMO) te otvaranjem novih DMC agencija koje će biti kombinacije receptivne turističke agencije i event menadžment agencije ovaj postojeći problem sustavno će se i nadajmo se uspješno rješavati.
Ministarstvo turizma nema čarobni štapić da brzo riješi goruće probleme kao što je nedostatak radne snage, smanjenje PDV-a, stimuliranje obiteljskog poduzetništva i pretvaranje sterilnih apartmana i obiteljskog smještaja u male tematske i specijalizirane hotele s pričom. Trenutno je situacija takva da je porezna stopa puno povoljnija za privatni smještaj nego za hotele pa se većini više isplati imati apartmane koje će registrirati na članove obitelji i prijatelje, iako broj kreveta koji pojedinci i obitelji na taj način iznajmljuju često premašuje broj kreveta u manjim hotelima. Tu su i posebne dozvole, cerifikati itd. što hoteli moraju poštovati. Puno ministarstava a ne samo ministarstvo turizma te koordinacija na višoj razini treba omogućiti realne uvjete za razvoj održivog turizma u kojemu će i lokalna zajednice i gosti imati zajedničke koristi i u kojemu će zaposleni u turizmu biti pošteno plaćeni za svoj rad uz stimuliranje i motiviranje. Velike hotelske korporacije i brendovi često su ograničeni svojom razvojnom politikom i hijerarhijom isključivo na tržišnu utakmicu i rast i u toj "borbi za opstanak", kreativnost i inovativnost u poslovanju često je nepoželjna, a tu mislim na to da takvi objekti nemaju identitetska obilježja i atmosferu destinacije i lokalne zajednice, da ne nabavljaju hranu i namirnice od lokalnog stanovništva niti promoviraju i stimuliraju lokalnu autentičnost i identitet, izlete i potrošnju u destinaciji, već žele zadržati svoje goste najčešće u svom resortu, svojim objektima ili hotelu. U sadašnjoj situaciji vidljivo je da je radnik u turizmu negdje "metnut u stranu". Kontinent nudi goleme potencijale i kroz edukaciju mladih kreativnih ljudi koji će moći pokrenuti nove održive projekte sigurna sam da će biti pomaka.
U idućem pitanju dat ću i odlične već postojeće primjere upravo s kontinenta. Mi na Bernaysu u edukaciji budućih turističkih djelatnika veliku pažnju poklanjamo ekonomiji doživljaja i razvoju kreativnosti kod naših studenata. Organizirali smo i poseban diplomski studij pod nazivom "Upravljanje doživljajem u turizmu". Kroz spajanje našeg nastavnog plana i programa s realnim sektorom i s turističkim tržištem mi kroz praktično iskustvo vodimo studente kroz cijeli studij, i to kroz različite oblike nastave, kao što je terenska nastava, stručna praksa i dualni oblik obrazovanja u istinskom smislu. Kada se studenti na licu mjesta upoznaju s onim što je dobro, a što nije u razvoju i postojećoj situaciji u turističkoj destinaciji, hotelu, kampu i pruži im se prilika da kroz kreativni projekt i holistički pristup donesu moguća rješenja, tada imamo nadu za budućnost da će ti mladi ljudi biti nositelji promjena i da će ostati u svojoj zemlji i razvijati održivi turizam po mjeri čovjeka i okoliša.
OSJEČKI PRIMJER
Ulaskom u EU, RH je postala korisnica sredstava iz europskih fondova. Koliko je ta mogućnost iskorištena u turističkom sektoru unatrag pet godina? S tim u vezi koliko se radi na boljem pozicioniranju RH turizma u okviru EU institucija?
- Kako sam već navela, radna grupa predsjednice HR donijela je smjernice za poboljšanje imidža HR i kreiranje brenda, a tu je i prilika koju ćemo imati iduće godine kada će HR predsjedati Europskom unijom, pa Rijeka kao europska prijestolnica kulture. To su sve prilike koje nam daju odličnu platformu da se pokažemo u pravom svjetlu u mnogim aspektima, a ne samo u turizmu. Evo, konkretno mi imamo odličan primjer suradnje lokalne zajednice i hotelijera u Međimurju, ali i povlačenja sredstava iz EU-a. Ta kontinentalna županija napravila je velik iskorak i njihova županijska turistička zajednica povukla je velik dio sredstava za razvoj turizma. Tu se radi o turizmu koji je po mjeri i ukusu domaćih ljudi koji ne žele da im turizam bude teret - tu mislim i na ekološki, ali i etički aspekt. Oni su točno postavili kakve oblike turizma žele razvijati i stimuliraju planski, postupno i promišljeno svoj turistički razvoj. Life class terme u Sv. Martinu na Muri velik dio namirnica nabavljaju od lokalnih proizvođača i posebno osmišljenim programima stimuliraju i osobni kontakt svojih gostiju s lokalnim OPG-ovima, vinarima, etnozbirkama. Njihova vinska cesta nakon godina rada i truda dobila je svoju prepoznatljivost i usklađenu priču kroz povezivanje s cikloturizmom, wellnes-turizmom, new age turizmom, etnoturizmom, gastroturizmom. Kruna je manifestacija Urbanovo koja je od male lokalne priredbe prerasla u veliku regionalnu manifestaciju koja svojim programom od nekoliko tjedana pokazuje da se može bolje i drugačije raditi.
Imamo i odličan primjer u Slavoniji, gdje se kroz nove projekte brendira grad Osijek - književnica i znanstvenica Jasna Horvat svojim primjerom OSvojski spaja kreativne industrije s turizmom i kroz autentičnu priču iz povijesti i nove tehnologije stvara održivu platformu turističke destinacije kao otvorenog sustava, stvara priliku za ulazak novih dionika i njihovih poduzetničkih i inovativnih projekata.
Dobrih primjera ima ne samo na kontinentu već i u drugim dijelovima Hrvatske, da istaknem aktivnosti u Istri, npr. projekte u Puli kao što je nedavno otvaranje ART parka na Verudeli, primjer povezivanja umjetnosti i turizma, aktivnosti u Caffe galeriji Cvajner kroz viziju i propulzivnost poznate menadžerice u kulturi Gorke Ostojić Cvajner, tu je i primjer izvrsnog Istra inspirita i njihove primjene ekonomije doživljaja u turizmu, novi primjer vremeplova u Opatiji gdje je oživljeno šest likova iz povijesti Opatije i kroz oblik living history i storytellinga na nekoliko jezika vode besplatno goste Opatije u šetnju kroz povijest... Tu je i primjer male, ali srčane Petrinje koja kroz entuzijazam turističke zajednice i mali budžet godinama organizira manifestacije i legende, nove tematske ture i sadržaje, tu je i projekt industrijske baštine grada Siska koji je u procesu itd.
Svi ovi napredni i hvalevrijedni primjeri financirani su neki iz sredstava EU-a koji su bili namijenjeni za kulturu, socijalnu inkluziju i slično, a djelomično vlastitim sredstvima turističkih zajednica i lokalnih budžeta te dijelom sredstvima preko natječaja HTZ-a koji transparentno i u velikoj mjeri i uz veliku financijsku pomoć pomaže razvoju novih manifestacija i novih turističkih proizvoda i tura, ali i pomaže obogaćivanju već postojećih manifestacija novim sadržajima. Tu je i fenomen glazbenih festivala i manifestacija koji svakako treba spomenuti jer privlači posebnu klijentelu i nudi nove mogućnosti za razvoj pojedinih turističkih destinacija i uključivanje lokalnih dionika.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
SINIŠA TOPALOVIĆ
OD BLAGOSLOVA DO PROKLETSTVA
Horwath HTL je globalno vodeća, te ujedno i najstarija, tvrtka za savjetovanje u turizmu, hotelijerstvu i industriji slobodnog vremena. Od svog smo osnutka, 1915. godine u New Yorku, do danas proširili svoju prisutnost na više od 45 ureda globalno, realizirali više do 20.000 projekata, savjetovali više od 80 svjetskih vlada i sudjelovali u velikom broju projekata razvoja hotela, resorta i turističkih atrakcija - pojašnjava Siniša Topalović, direktor hrvatskog ureda tvrtke, te dodaje:
- Turizam i hotelijerstvo su nam utkani u genetski kod, a o tome svjedoči i činjenica da smo jedni od utemeljitelja USALI standarda računovodstvenog izvještavanja u hotelskoj industriji, koji je postao globalni standard praćenja uspješnosti poslovanja hotela. U regiji jugoistočne Europe prisutni smo već 25 godina, i to mrežom ureda u Zagrebu, Beogradu i Podgorici.
Sredinom travnja u jednom ste intervjuu rekli kako će ovo biti najteža turistička sezona u posljednjem desetljeću. Stojite li i dalje iza te tvrdnje, koji su argumenti?
- Tako je, ova će sezona biti vrlo teška i neizvjesna i definitivno najteža do sada. O tome hoće li biti u konačnici uspješna, odlučivat će i potezi naših konkurenata i naši vlastiti potezi, ali i vrijeme, koje, kada nam okrene leđa, često rezultira minusima, posebice u pred i posezoni. O tome smo svjedočili u svibnju ove godine kada smo imali osjetan pad noćenja u odnosu na isti mjesec prošle godine.
Zbog konkurencije koja je, u kontekstu posljednje četiri godine, ove godine najjača, našim hotelijerima i iznajmljivačima sigurno nije lako, a to se i vidi povećanom razinom "nervoze" zbog stanja rezervacija koje je kod nekih na razini prošle godine, ali kod nekih i lošije u odnosu prema prošloj godini. Naše su vodeće destinacije već prošle godine bile uglavnom u minimalnim plusevima turističkog prometa, a s povećanom konkurencijom može se očekivati kako će se fizički rast ove godine usporiti u dijelu destinacija.
Podatci za prvih pet mjeseci upravo su na ovom tragu jer su dolasci rasli, ali ukupna noćenja su u tom razdoblju "u crvenom". Međutim, lipanj je ostvario bolje rezultate, tako da zapravo prva polovina godine više-manje je na tragu očekivanog, ali i potvrđuje tezu kako će ovo biti prva "teška" godina nakon razdoblja induciranog iznadprosječnog rasta turizma. Pogrešno je bilo očekivati i nadati se da će se takav trend nastaviti sam po sebi i u budućnosti...
Prošla je godina bila godina otrežnjenja, a ova je prva godina ponovne snažne konkurencije, i signal da moramo biti agresivniji u marketingu ali, još važnije, početi voditi razvojnu politiku turizma u skladu s potrebama sektora. A za to nije dovoljno samo da Ministarstvo turizma inicira pomake, nego puno važnije, da se radi daljnjeg kvalitetnog razvoja u interesu cijele nacije, primjereno aktiviraju, i to ne samo deklarativno nego i operativno, ona ministarstva bez čijeg senzibiliteta i želje za promjenama neće biti dugoročnih iskoraka - Ministarstvo financija, Ministarstvo državne imovine, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i niza drugih. Treba doći do sinergija kojih u prethodnom razdoblju nije bilo u mjeri u kojoj to zahtjeva sektor koji nosi gotovo petinu bruto domaćeg proizvoda.
Kad smo kod turizma, kasnimo li s reformama u tom sektoru, jesmo li zastarjeli, gdje su glavni problemi, kratkoročno i dugoročno gledano?
- Nažalost, izgleda da kada gledamo turizam, fizički uspjesi, odnosno rast prometa, od blagoslova je prerastao u prokletstvo i postao jedan od najvećih neprijatelja sektora. Naime, zbog kontinuiranog rasta turističkog prometa stvorila se idealizirana slika stvarnosti da je u turizmu sve u redu. A u takvoj je situaciji onda turizam "zadnja rupa na svirali" u smislu upravljanja i političke agende jer uvijek imamo "važnijih" gorućih tema. Pa se tako dogodi da nam jedna od strateških gospodarskih djelatnosti tapka u mraku posljednjih 20-ak godina, i, uz iznimku nekolicine proaktivnih ministara u tom razdoblju, nije se znatno pomaknula unaprijed. Porazni rezultati takve dugoročne maćehinske politike prema sektoru vidljivi su u nedavno objavljenoj studiji "Ključna pitanja održivosti hrvatskog turizma", koju potpisuju stručnjaci iz sektora turizma i financija, a koja je nastala kao inicijativa Think Tanka "Polazišta i perspektive" osnivača Franje Lukovića i Željka Ivankovića. Analiza je jasno ukazala na niz ključnih područja u kojima se trebaju hitno dogoditi promjene kako bi se otvorio investicijski potencijal te osigurala dugoročna perspektiva održivog razvoja.
Reforme kasne već desetljećima, no ako je suditi prema posljednjim kretanjima, ipak bih rekao da se stvari kreću nabolje. Tu je prvenstveno situacija s napokon usvojenim paketom zakona o turističkim zajednicama, turističkim pristojbama i članarinama, ali i najava zakona o turističkom zemljištu, čime bi se riješio gordijski čvor koji je limitirao investicijski potencijal postojećih turističkih kompanija zadnjih desetljeća. Stoga, neovisno što su ovi iskoraci trebali biti učinjeni davnih godina, treba pohvaliti ove iskorake i nadati se kako je ovo početak jedne nove ere upravljanja turističkim sektorom. Strategija koja će se trebati izraditi u sljedećem razdoblju mora biti razvojne prirode s održivošću u svojoj srži, utemeljenja u realnom sektoru, ali i manje teoretska...
Ulaskom u EU, RH je postala korisnica sredstava iz europskih fondova. Koliko je ta mogućnost iskorištena u turističkoim sektoru unatrag pet godina? Čini se premalo...
- Nedopustivo premalo. Fondovi Europske unije za razvoj turizma nisu odgovarajuće osigurani u postojećoj perspektivi. Pritom mislim na ozbiljne budžete namijenjene razvoju ključnih turističkih proizvoda, odnosno onoga, što bi trebali biti ključni turistički proizvodi. Hrvatska, za razliku od svih drugih članica EU-a, nije osigurala sredstva za razvoj kapitalnih projekata turističke infrastrukture poput kongresnih centara, revitalizacije lječilišta, specijalnih bolnica te toplica, razvoj hotela, znatno osuvremenjivanje turističke infrastrukture nacionalnih parkova, kapitalne nove turističke atrakcije, snažniju turističku revitalizaciju kulturne baštine te ostale projekte.
Slovenija je za razvoj svog termalno-zdravstvenog proizvoda osigurala više od 80 milijuna eura nepovratnih sredstava, koji su u drugoj polovini 2000-ih investirani u brojne toplice i lječilišne destinacije u Sloveniji. Mađarska je znatan dio razvoja ruralnog turizma financirala EU fondovima, a Rumunjska, Slovenija i Mađarska (između ostalih) u znatnoj su mjeri financirale svoje nacionalne marketinške kampanje iz fondova EU-a, i tako dalje, da ne nabrajam. Smatram da tu Hrvatska nije odradila dobar posao, ali ne treba plakati nad prolivenim mlijekom… Važno je da se ista greška ne smije ponoviti u novoj financijskoj perspektivi.
Pripremi nove financijske omotnice iz perspektive turizma treba se pristupiti puno agresivnije i na vrijeme te lobirati i u konačnici izboriti da se ključne potrebe osiguraju iz sredstava fondova EU-a. Bez toga, niz slabo razvijenih područja poput Slavonije, Gorskog kotara, Like, kontinentalnih županija, jednostavno nemaju šanse za ozbiljniji i brži razvoj, a postojeće snažne destinacije neće se moći graditi svoju konkurentnost potrebnom brzinom.
(D.J.)DUBRAVKA MILJKOVIĆ
TURIZAM JE I PSIHOLOGIJA
Kada se govori o turizmu, uobičajeno se gleda najviše na zaradu i u konačnoj godišnjoj bilanci koliko je bio udio turizma u BDP-u zemlje. No turizam nije samo ekonomija nego i psihologija, kao što to u svojoj knjizi navode dr. sc. Irena Miljković Krečar, prof. visoke škole (Sveučilište Vern), prof. dr. sc. Dubravka Miljković (Učiteljski fakultet, Zagreb) i prof. dr. sc. Majda Rijavec (Učiteljski fakultet, Zagreb). Njih tri su prije četiri godine započele na Veleučilištu VERN s kolegijem Psihologija u turizmu, na diplomskom studiju Menadžment održivog razvoja turizma.
INDIVIDUALNA ISKUSTVA
Što nam može reći o knjizi, čega je ona rezultat, kojih i kakvih istraživanja, pitali smo dr. sc. Dubravku Miljković.
- Ljudi su, u svojim različitim ulogama (kao turisti, kao zaposlenici u turizmu i svim službama koje ga prate, ali i kao lokalno stanovništvo), ključni faktor odnosa u svim područjima vezanim uz turizam (ekonomskom, ekološkom, kulturnom, obrazovnom i dr.) pa je jasno zašto i psihologija tu ima svoje interese. Psihologija u turizmu bavi se zakonitostima doživljavanja i ponašanja ljudi koji se koriste turističkim uslugama ili ih izravno ili neizravno pružaju. Dakle, što bolje razumijemo turiste i što bolje razumiju oni nas, bolju ćemo im uslugu pružiti; oni će biti zadovoljniji, a ostvareni će prihod biti veći.
Vjerovali ili ne, poticaj za knjigu došao je preko WC-a! Zamislite situaciju: krenuli ste autobusom na duže putovanje. Vodič vam iznese plan s uključenim piš-puš pauzama svaka dva sata. Naravno, očekujete da će se toga pridržavati. Ali, ne. Stane se samo kad netko iz prvih redova počne protestirati. - Bio je dogovor... počnem ja, kad napokon izađemo iz busa, ali me on(a) odmah prekine: - Da ste tražili, stali bi. Za poludit! Čemu onda dogovor? Ako i to zanemarimo, ljudi su različiti: netko će odmah tražiti (bio dogovor ili ne), netko će trpjeti i šutjeti i ljutiti se. Takve su me situacije navele na traženje odgovora na pitanje: koliko su oni koji rade s ljudima u turizmu upoznati sa psihologijom ljudi u turizmu, čak s tako temeljnim stvarima kao što je hijerarhija ljudskih potreba? Dovedi čovjeka pred fascinantni Taj Mahal, ali on će najprije otrčat u WC, a tek će se onda diviti građevinama. I tako je sve krenulo. Počele smo istraživati gdje se sve susreću turizam i psihologija i kako se rezultati tog susreta mogu iskoristiti u turizmu.
Tako je na kraju nastala ova knjiga; pokušava odgovoriti na pitanja poput: zašto uopće ljudi putuju, tj. koje potrebe zadovoljavaju putovanjima; jesu li ljudi određenih osobina i crta ličnosti skloniji određenim (turističkim) destinacijama i aktivnostima; kako ljudi odlučuju o putovanju; kako opažaju, obrađuju i pamte informacije i doživljaje s putovanja; kako putovanja utječu na njihovu sreću i životno zadovoljstvo; koji su im izvori mogućeg stresa; kako komuniciraju i/ili bi trebali (efikasnije) komunicirati s pripadnicima drugih kultura; koje su specifičnosti zapošljavanja i rada u turizmu; kako prilagoditi rad zaposleniku i turistu itd.
U knjizi pišete i o metodama istraživanja u psihologiji u turizmu. Zašto su nam potrebna takva istraživanja?
- Koliko god svatko od nas ima iskustava u nekom području, ovdje konkretno u turizmu, treba biti svjestan da su to samo individualna iskustva. Možemo ih razmjenjivati s prijateljima na kavi ili preko društvenih mreža, ali donositi na temelju njih velike poslovne odluke isto je kao i vjerovati da je Zemlja ravna ploča zato jer je preda mnom sve ravno. Znanstvena nam istraživanja omogućuju objektivnost u opažanju i pouzdanost u zaključivanju.
Jedno naizgled banalno pitanje: Zašto ljudi putuju? U kakvoj su vezi, da se tako izrazim, psihologija motivacije i turizam?
- Da, to je doista samo naizgled banalno pitanje. Nekim je ljudima važno samo da se putuje, (samo da im d*** vidi puta, kako se to lijepo kaže), nekima je bitna određena destinacija (npr. europski gradovi, morska ljetovališta, egzotični krajevi), nekima je presudna svrha putovanja (skijanje, hodočašće, šoping, posjet rodbini i/ili prijateljima), a nekima način putovanja (npr. kruzer, autostopiranje, vlak). No, uglavnom, postoje neki unutarnji faktori koji nas tjeraju na putovanja, npr.: želja za promjenom okoline ili želja za upoznavanjem novih krajeva i ljudi koji tamo žive, uživanje u prirodnim ljepotama, u kulturnim znamenitostima i događanjima ili samo želimo nakratko pobjeći iz svakodnevne kolotečine. Ili čak putujemo samo zato da bismo se pohvalili drugima, nabildali svoj socijalni status. S druge strane, postoje i faktori koji nas privlače na baš određenu lokaciju. Tu sad nastupaju oni koji nude turističke proizvode i usluge: Kako uvjeriti turista da će baš kod nas naći ono za čim mu srce teži? Ako želi pobjeći od svega, čime ću ga privući da odluči pobjeći baš k meni; ako su mu važna kulturna događanja, što mu od kulture mogu ponuditi, itd.
Stvari se dodatno kompliciraju kad u jednadžbu uvrstimo različita demografska obilježja turista. Primjerice, jeste li znali da je turizam seniora ili sivih pantera (dakle, ljudi starijih od 60 godina), na svjetskoj razini najbrže rastući segment turizma? Zahvaljujući napretku medicine i boljim uvjetima života, ljudi su zdraviji, žive sve duže i kvalitetnije, gledajući globalno, i bit će ih sve više. Prema podatcima UN-a, oko 2050. godine u svijetu će biti više od dvije milijarde ljudi od 60 i više godina; otprilike svaki peti - za razliku od svakog desetog u 2000. godini. Oni putuju sve više, sve češće, iskusni su putnici, putuju tijekom cijele godine, a budući da imaju više vremena i općenito veću kupovnu moć u odnosu prema drugim dobnim skupinama, putovanja im duže traju. I nemojte misliti da kod nas takvih ljudi nema ili da su jako rijetka pojava.
PUTOVATI SE MORA...
Živimo u svijetu punom opasnih situacija. Terorizam, migracije, sigurnost granica... koliko je u svemu tome i turizam postao rizik?
- Naravno da ljudi vode računa o sigurnosti lokacije na koju se spremaju (na stranicama Ministarstva vanjskih poslova uvijek su aktualne informacije o tome kamo ne bi trebalo ići). S druge strane, rizično je i živjeti. Zapravo, statistički gledano, ljudi najviše stradavaju u vlastitom domu. Prošle sam godine bila na Filipinima: penjala se po vulkanu, proklizavala na stepenastim rižinim poljima, imala bliske susrete s koraljnim grebenima, ali vratila se kući neozlijeđena. I ‘‘smandrljala‘‘ se niz četiri kućne stepenice i završila na Hitnoj!
(D.J.)HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA
KONTINENTALNA HRVATSKA IMA VELIK POTENCIJAL
U HGK-u uspješno djeluje i Sektor za turizam. Recite nam nešto o tom važnom sektoru?
- Sektor za turizam je prije svega orijentiran na umrežavanje svih dionika turističkog sektora gospodarstva kao i na zastupanje zajedničkih gospodarskih interesa poduzetnika prema nadležnim institucijama. Krovno okuplja 14 aktivnih nacionalnih oblika organiziranja turističkog sektora: Turističko poslovno vijeće, sedam udruženja (hoteli, hosteli, ugostitelji, agencije, marine, čarteri, brodari), pet zajednica (zdravstveni, kulturni, pustolovni, ronilački, obiteljski) te jednu grupaciju (Stories-jedinstveni luksuzni hoteli).
Svojim aktivnostima i rezultatima Sektor za turizam postao je jedan od ključnih partnera čitavom turističkom sektoru: turističkom gospodarstvu (tvrtkama-članicama te drugim profesionalcima u turizmu), relevantnim domaćim institucijama (ministarstvima, Hrvatskom saboru, HTZ-u i turističkim zajednicama, HBOR-u, znanstvenim institucijama, fakultetima i dr.), Europskoj komisiji kroz projekte (Dunavske kulturne rute) i članstvo u radnim grupama (projekti TourismLink i Digital Tourism Network) te brojnim europskim udruženjima (ECTAA, ESPA, EHNA, NECSTour). Nadalje, Sektor uz redovne aktivnosti na međunarodnim turističkim sajmovima aktivno sudjeluje i kao suorganizator međunarodnih događanja u Hrvatskoj. Ove godine smo kao suorganizatori i domaćini na godišnjem kongresu organizacije European SPAS Association (ESPA) okupili predstavnike 24 europske zemlje, a tijekom kongresa dodijelili i nagrade "ESPA Innovation Awards" za inovativnost pružatelja medicinskog wellnessa i spa hotela, kao vrlo bitne reference u zdravstvenom turizmu. U Hrvatskoj je isto tako pod domaćinstvom Sektora održan Odbor Svjetskog udruženja marina ICOMIA-e u kojemu je HGK sa svojim Udruženjem marina član od prošle godine.
Intenzivno je uključen u izradu legislative koja se odnosi na turistički sektor kroz radne skupine pri nadležnim institucijama kao i u izradu više nacionalnih strateških dokumenata.
Nositelj je nekoliko važnih godišnjih turističkih događanja: Dani hrvatskog turizma u suradnji s MINT-om i HTZ-om u sklopu kojih je HGK akcija Turistički cvijet - kvaliteta za Hrvatsku; Forum obiteljskog smještaja koji okuplja 1000 iznajmljivača, uz održavanje 10-15 regionalnih foruma u suradnji sa županijskim komorama i turističkim zajednicama; HGK Dani nautike - kongres za pružatelje usluga u nautičkom turizmu za vrijeme Biograd Boat Showa te akcije "Kupujmo hrvatsko - Hrvatski proizvod za hrvatski turizam", projekt umrežavanja hrvatskih turističkih tvrtki i drugih pružatelja usluga u turizmu s domaćim proizvođačima i dobavljačima proizvoda.
Ove godine Dani hrvatskog turizma održavaju se u Slavoniji, što će biti značajan doprinos popularizaciji i jačanju kontinentalnog turizma i prepoznatljivosti Slavonije i Baranje kao turističke destinacije s velikim potencijalom.
Sektor za turizam će i u budućnosti nastaviti raditi na rješavanju ključnih problema koji ograničavaju rast i daljnje unaprjeđivanje turističkog sektora, a to su: porezno rasterećenje, problematika nedostatka radne snage i zakonska regulativa na temelju prijedloga i potreba turističkog sektora gospodarstva.
AKCIJE I POTICAJI
Prema saznanjima i analizama HGK-a, hoće li 2019. biti uspješna turistička godina i o čemu to sve ovisi? Kakve su o tom pitanju "prognoze", da se tako izrazim, u HGK-u?
- Lipanj je očekivano donio pozitivan učinak te smo u razdoblje samog vrhunca sezone ušli s pozitivnim indeksima turističkog prometa. U ovom trenutku imamo ostvarenih oko 26 milijuna noćenja i oko 6,5 milijuna dolazaka turista. Prošle godine Hrvatsku su u prvih šest mjeseci posjetila 6,4 milijuna turista, koji su ostvarili 25,4 milijuna noćenja.
Tijekom ljetnih mjeseci očekuju se rezultati slični prošlogodišnjim dok su na razini godine procjene o rastu do tri posto.
Predsezona je dobro odrađena, ulazi se u špicu turističke godine s najintenzivnijim turističkim prometom i sigurni smo kako je turistički sektor spreman za sve što će ponuditi gostima.
Trendovi u modernom turizmu usmjereniji su u većoj mjeri na nematerijalne dimenzije turističke potražnje odnosno na iskustvo. Proces možemo ubrzati aktiviranjem neiskorištenih turističkih resursa i kreiranjem novih motiva dolazaka turista na turistički nerazvijena područja, obnovom i podizanjem kvalitete smještajnih kapaciteta i kreiranjem dodatnih turističkih sadržaja na turistički nerazvijenim područjima, ulaganjem u javne turističke infrastrukture, unaprjeđivanjem obnove objekata i područja značajnih povijesnih, kulturnih i tradicijskih vrijednosti, ruralnih običaja i manifestacija kao i poticanjem plasmana kvalitetnih autohtonih i tradicijskih proizvoda hrvatskog sela te brendiranjem i promocijom. Kontinentalna Hrvatska ima velik potencijal za pozicioniranje kao destinacija zdravstvenog turizma, ponajprije zbog prisutnosti brojnih poliklinika i specijalnih bolnica, kao i bogate ponude lječilišnog turizma. HGK aktivno potiče razvoj svih posebnih oblika turizma koji su najzaslužniji za produljivanje sezone, a pri Sektoru za turizam djeluju četiri zajednice koje su pokretači mnogobrojnih inicijativa, naročito za razvoj kontinenta: Zajednica obiteljskog turizma, Zajednica zdravstvenog turizma, Zajednica pustolovnog turizma i Zajednica kulturnog turizma. Lansiran je i brend Stories, Grupacija jedinstvenih luksuznih hotela od kojih većina radi i potiče cjelogodišnje poslovanje. Kroz njihovo djelovanje nastojimo povezivati tvrtke, pojedince, institucije i ustanove jer smatramo kako je u zajedničkom djelovanju ključ uspjeha.
JAKA KONKURENCIJA
Je li turizam i dalje naš najbolji prodajni izlog? Hoće li 2019. biti najizazovnija godina za RH turizam do sada?
- Uz sve rekorde koje hrvatski turizam postiže proteklih nekoliko godina za ostvarenje ciljeva Strategije razvoja turizma i povećanje konkurentnosti nužne su investicije i daljnja ulaganja u razvoj. Prema podatcima, u 2019. godini u hrvatskom turizmu uložit će se oko milijardu i 50 milijuna eura, što predstavlja povećanje u odnosu prema planiranim investicijama prema anketi u 2018. godini, a koje su iznosile 940 milijuna eura. Pri tome će tvrtke investirati 626 milijuna eura u svoje turističke projekte, a javni sektor, odnosno županije i gradovi te općine s njihova područja, investirat će 425 milijuna eura. Najavljene investicije u privatnom sektoru uključuju ulaganja u hotele, kampove, nautiku i ostale vrste smještajnih objekata, sadržaje i atrakcija. Kako bismo povećali rast investicija, moramo osigurati stabilan pravni i fiskalni okvir, moramo zajednički raditi na dodatnom poreznom rasterećenju, posebice rada, rješavanju zakonske regulative te sustavnom otklanjanju problematike zapošljavanja i nedostatka radne snage. U tom kontekstu treba spomenuti da je u proceduri prijedlog Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a kojim bi se riješilo pitanje upravljanja turističkim zemljištem.
Ova, a i svaka iduća godina turističkom sektoru bit će izazovna zbog toga što su se konkurentska tržišta snažno vratila, a i zbog promjena potrošačkih navika turista koji imaju sve više zahtjeve te traže sve kvalitetniju uslugu u smislu turističke potražnje. Stoga je iznimno važno dodatno ulagati u kvalitetu ponude te jačati nove oblike turističke ponude.
Što se tiče vremenskih prilika, one jednim dijelom utječu na kampove i nautiku. Uz male disbalanse u svibnju, i dalje, prema e-visitoru, imamo oko dva posto više turista nego u prvih šest mjeseci prošle godine.
Turizam, manjak radne snage, turizam i PDV? Može li tu država (vlada) nešto učiniti sa sniženjima nekih stopa, taksi, fiskalnih i parafiskalnih nameta kako bi se pojačao razvitak turističkog sektora kao ključnog čimbenika u BDP-u i ukupno u budžetu zemlje?
- S obzirom na to da je jedan od ključnih razvojnih problema hrvatskog turizma, ali i gospodarstva općenito, deficit kvalificirane radne snage, svakako bi trebalo ići u smjeru rasterećenja plaća kako bi se stvorio dodatni prostor za povećanje plaća. Udio turizma u BDP-u je relativno velik, no svakako treba imati u vidu multiplikativne učinke turizma na rast i razvoj drugih sektora.
(D.J.)