Dobar putnik je onaj koji ne zna kamo ide, a savršeni je putnik onaj koji ne zna odakle je došao. Autor ove mudre izreke je Lin Yutang, kultni kineski pisac, filozof, lingvist i novinar, preminuo 26. ožujka 1976. u Hong Kongu, dok je taj dalekoazijski poslovni i turistički megapolis još bio pod kolonijalnom upravom Velike Britanije.

Yutang je kao mlad i znatiželjan student i turist proputovao svijetom, a od 1936. živio je u SAD-u i pisao knjige s kineskom tematikom na engleskom jeziku. Bilo je to vrijeme kad se nad Europom i svijetom nadvijao bauk njemačkog nacizma s jedne te već postojeći bauk sovjetskog komunizma s druge strane, pa ljudima baš i nije bilo do turizma u današnjem hedonističkom smislu. U takvom kaotičnom i prjetećem vremenu mnoga su se putovanja svodila na bijeg od nacizma i komunizma u zavjetrinu Zapada, Amerike ponajviše. Nakon pobjede saveznika 1945. godine, Hladni rat podario je svijetu dva suprotstavljena ideološka bloka - zapadnjački kapitalizam i sovjetski socijalizam. U takvim podvojenim svjetovima prožetim obostranim strahovima, sukladno razvoju gospodarstva i životnog standarda, razvijali su se i modeli turizma, kao oblika "potražnje za odmorom" u okruženju napadnog širenja konzumerizma (Zapad) i svođenja istog na "osnovni minimum" (SSSR, zemlje Varšavskog bloka), s Jugoslavijom kao nekakvom "tampon-zonom" u hladnoratovskoj zapadnoj i istočnoj Europi.

Onda je komunizam krajem 80-ih doživio kolaps, SSSR se raspao, Jugoslavija se raspala, pa je između ostalog i turizam poprimio nove vizure, bez hladnoratovskih ideoloških barijera u kojima je svaki imalo ambiciozniji turist mogao biti pod sumnjom da je špijun Zapada ili Istoka. Drugim riječima, rušenjem Berlinskog zida kao jednog od najstrašnijih simbola komunističkog totalitarizma, srušene su i mnoge dotadašnje uvriježene norme, pa i one vezane uz slobodu putovanja, mađunarodnog druženja i naglo povećane potrošnje u okvirima globalnog razvoja konzumerizma i rapidnog širenja novih "zona ugode" za milijune novih turista koji su poput plimnog vala počeli zapljuskivali sva mora, obale i kontinente svijeta, ne razmišljajući puno o potencijalnim opasnostima posthladnoratovskog društva 90-ih godina prošlog stoljeća.

Onda se dogodio američki "crni rujan"- 11. 9. 2001. - nakon čega se iznova sve promijenilo, pa i turizam kao važna gospodarska grana. Umjesto širenja turizma dobili smo širenje terorizma, pa onda rat (američki) protiv terorizma koji još traje, pa ISIL, migrantsku krizu koja također još traje, pa nam se iz sjene prišuljao novi hladni rat, stare napetosti između SAD-a i Irana iznova su eskalirale dolaskom Donalda Trumpa na vlast, a Europska unija i ruski "car" Putin također su zbog Krima zahladili odnose. Uz sve to, EU je dodatno potresen Brexitom, koji također još traje, pa kad se sve zbroji, teško je zaključiti da živimo u svijetu trajnog mira, prosperiteta i lagodnog turizma. Kontekst je naime nimalo vedar i sretan pa se u takvo stanje stvari uklopio i stari dobri turizam, koji se morao prilagođavati novim izazovima kako bi opstao i dalje se razvijao unatoč gomili problema koje ga, ako ne izravno, onda neizravno, prate u hodu iz godine u godinu.

Ipak, turizam je "žilav organizam" i nije ga lako slomiti. Zapravo se niti zamisliti ne može da recimo Europljani koristeći godišnje odmore ne putuju na bliže ili dalje turističke destinacije, bilo u vlastitoj zemlji (u RH Jadran najviše), bilo negdje daleko, na južna mora, u Aziju, Latinsku Ameriku, tko zna gdje sve ne, i obratno. Naravno da se posljednjih godina i u turizam kao i u sve pore društva uvukao strah od svakovrsnih ugroza, strah da negdje ne eksplodira bomba (Egipat, Bali, Indija...), pa da osim dugoročne materijalne štete bude i ljudskih žrtava. No srećom i dalje se putuje jer se putovati mora, bilo turistički bilo poslovno, pa se strah potiskuje u drugi plan, riskira se svjesno ili nesvjesno, turističke agencije nude sigurne ture i destinacije, a milijuni turista sa svih strana svijeta to koriste i prepuštaju se čarima otkrivanja novih svjetova, novih zabava i novih rajeva za odmor.

Konačno, ali ništa manje važno, osim opasnostima koje vrebaju posljednjih desetljeća, turizam se morao prilagoditi i novom digitaliziranom dobu, globalizmu kao takvom i umreženosti na svim komunikacijskim razinama, uključujući i nove običaje i trendove u turizmu poput kulture selfija, zato što živimo u doba svemoćnih mobitela i društvenih mreža. Jer doći u RH i biti viđen prije trideset godina i danas nije isto. Danas, tko god da posjeti Jadran, odmah se uslika (gosti iz svijeta, glumci, glazbenici...) pa onda svoj selfi postavi na Instagram, Facebook, Twitter... Kud ćeš bolje, i još besplatne, turističke reklame!

U tom i takvom "vrlom novom svijetu" pitanje je opstanka biti konstantno IN, iz dana u dan u trendu, biti hype i kad su turizam i turisti u pitanju, biti moderan, pratiti suvremena tehnička i tehnološka postignuća i sukladno tom novom okruženju oblikovati turističku ponudu na visokoj profesionalnoj i normativnoj razini na izmaku drugog desetljeća 21. stoljeća. Mnoge zemlje odavno su se tim izazovima prilagodile, bilo zemlje stare Europe, bilo zemlje iz obje Amerike ili pak iz Azije. Na dobrom je putu da se novom turističkom dobu i novim sadržajima i trendovima prilagodi i Hrvatska, koja je pritom u prednosti pred susjedima, bližim i daljim, jer ima jadransku obalu, prekrasno plavo more i bezbroj otoka, dakle ima sačuvane prirodne resurse bogomdane za još izraženiji razvoj turizma. Važno je pritom i to što je Hrvatska mirna zemlja, bez terorizma i sličnih ugroza! Ukupno pak uzevši, hrvatski turizam ostaje i dalje glavni čimbenik koji puni državnu blagajnu i utječe na rast BDP-a svake godine, a tako će biti i 2019., kad se na kraju budu svodili računi za proteklu sezonu.

Naravno da nije sve "med i mlijeko", turizam, napose hrvatski, ima niz problema koji se moraju riješiti da bi u godinama koje slijede njegov razvoj i uspješnost mogli biti još bolji, veći i efikasniji. Pritom je, vodeći računa u kakvom svijetu i kakvom okruženju živimo, od izuzetne važnosti imati stabilne i učinkovite institucije koje vode računa o sigurnosti države, a tako i turizma i turista. S tim u vezi nameće se i nužnost praćenja situacije s migrantima u okruženju (granica s BiH, kod Bihaća), jer bi se eventualna nova velika migrantska kriza mogla negativno odraziti na turističku sezonu.

Još je jedna stvar za turizam problem - manjak sezonske radne snage iz "domaćih izvora", što je nakon silne kuknjave hotelijera potaknulo Vladu da odobri novu kvotu uvoznih radnika za potrebe jadranskih i kontinentalnih destinacija u 2019. godini.

Postavlja se također pitanje efikasnosti korištenja sredstava iz EU fondova za nove projekte u turizmu, što se provlači otkako smo ušli u Europsku uniju. Konstanta u turizmu, kad se radi o iskoristivosti cijele godine, jest i mantra o produžetku sezone, koju slušamo otkako je RH postala neovisna i samostalna država. S tim u vezi slušamo niz godina i o nedovoljnoj povezanosti morske i kontinentalne Hrvatske. Slušamo dakako i staru priču o previskom PDV-u u turizmu (25 %), čije snižanje traže mnogi, a najviše Koordinacija ugostitelja Hrvatske, koja također upozorava na ozbiljan manjak radne snage u turizmu. Ugostitelji su proteklog tjedna zatražili hitan sastanak s Vladom te upozorili da je hrvatski turizam pred kolapsom. No, takvo njihovo dramatiziranje ostavlja loš dojam, a moglo bi se govoriti i o politikantstvu, ucjenama i koječemu drugom. Naime, za stanje u svome sektoru odgovornost snose i sami ugostitelji (potplaćeni radnici), iako to ne žele priznati pa im je za sve kriva Vlada i država.

Recimo i da je glede turizma prije šest godina Hrvatski sabor usvojio Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine. Što je i koliko iz tog dokumenta realizirano do ove godine, i hoće li se planovi iz tog dokumenta u cijelosti provesti do iduće 2020., kao i što donosi nova i bolja strategija u turizmu, znat ćemo kad se otvori šira rasprava o tom i tim pitanjima. Kad budemo vidjeli statističko izvješće za 2019., vjerojatno u ožujku sljedeće godine, znat ćemo je li ovogodišnji hrvatski turizam iznova bio rekordan po broju noćenja i zaradi ili smo ostali na razini 2018. godine.

Bilo kako god, možda bi uputno bilo izokrenuti tezu Lin Yutanga s početka ovog teksta pa zaključiti da je dobar putnik onaj koji zna kamo ide (u Hrvatsku!), dok je savršeni putnik onaj koji zna odakle je došao kad se kao turist odlučio za konkretnu destinaciju (Hrvatsku!). Jer svim problemima unatoč, opći je dojam (može to potvrditi i Bon Jovi!), kako je i ove godine glavni turistički hit ljetovati i odmarati se u Hrvatskoj! Zlobnim predviđanjima o kolapsu turizma unatoč.