Đakovo upravo živi u znaku 53. Đakovačkih vezova što se ove godine održavaju od 21. lipnja do 7. srpnja, a kada nižu bogatu nisku folklornih, kulturnih, gastronomskih i enoloških, zabavnih, glazbenih, konjičkih, sportskih i drugih događaja. O tome kako teku u svom 53. izdanju, jesu li doživjeli kakve promjene, kakvo je značenje manifestacije kao što su Đakovački vezovi, što znače za grad i širu zajednicu i dr. razgovaramo s gradonačelnikom i predsjednikom njihova Organizacijskog odbora, Marinom Mandarićem.

I ovogodišnji Đakovački vezovi sažeti su u dva i pol tjedna programa, a što je značajno manje nego prijašnjih godina, kada su oni trajali i više od mjesec dana. Na čemu su naglasci u takvom, sažetijem, no ne i manje bogatom, raznovrsnom programu?

- Svijest o kulturnoj važnosti i vrijednosti Grada Đakova sveprisutna je i samorazumljiva. Na tom temelju godinama se gradilo ono što danas imamo, a to je grad bogate kulturne tradicije i bogatog kulturnog života tijekom cijele godine. Ono što se dogodilo u posljednjih deset, petnaest godina s mnogim kulturnim, zabavnim i turističkim manifestacijama možemo tumačiti kao ili elitizaciju ili popularnu, da ne kažem populističku, banalizaciju. Osobno mislim da ono bitno našeg grada i nas samih mora biti u prvom planu te vrijednost i dignitet svakog događaja mora počivati u njegovoj kvaliteti i izvoru iz kojeg dolazi. Samo kada stvari možemo nazvati pravim imenom i kada predstavljaju ono što jesu, možemo reći da su uspješne i da su na ponos svima. Tako je i s Đakovačkim vezovima, koji su osmišljeni i koje su osnivači odredili kao smotru izvornog folklora. O važnosti i imenu Đakovačkih vezova govori i činjenica da je manifestacija uvrštena u Statut Grada Đakova i njime definirana kao smotra folklora, prvenstveno izvornog, od posebnog značenja za Grad Đakovo radi očuvanja i promicanja folklora, narodnih običaja, narodnog stvaralaštva, kulturne baštine i turističkoga promicanja Grada Đakova. Upravo se u godinama koje su nam prethodile Đakovačke vezove u njihovom izvornom smislu obezvrijedilo na način da su postali manifestacija svega i svačega, a najmanje onoga što zaista jesu, a to je bogatstvo nasljeđa, tradicije i folklora. Mnoga događanja, koja su uvrštavana iz tko zna kojih razloga u Đakovačke vezove, nepravedno su gubila na važnosti, a nosila su predznak imena koje s njima nema nikakve veze. S tim nisu mogli biti zadovoljni ni organizatori, ni sudionici, a ni posjetitelji jer od šume nisu mogli vidjeti stablo. Zato smo već prošle godine odlučili vratiti Vezove na pravi kolosijek i novi put usmjeriti prema dizanju kvalitete i izvrsnosti sadržaja. Među mnogima je postojala bojazan da će se time umanjiti turistička vrijednost i izgubiti status top-događaja, ali upravo je vraćanje naglaska na korijene i čišćenje programa od suvišnih sadržaja prepoznato na svim razinama, od Ministarstva kulture do Županije, a posebno na razini Hrvatske turističke zajednice, koja je Đakovačkim vezovima kao top-događaju dodijelila povijesno najviši iznos. Ono zasigurno najvažnije u cijeloj ovoj priči jest to što su Vezovi vraćeni Đakovčanima u onom smislu kako ih oduvijek doživljavaju i kako se njima ponose u Hrvatskoj i svijetu. Srce Slavonije živi srcima svojih Đakovčana u koja su utkani Đakovački vezovi.

Nastavlja se zamisao da se novim sadržajima kao što je Festival Baština djeci osnaže neki dosadašnji programi kao što su Mali vezovi, pa oni sada traju tri dana, kao i to da Vezovima posluže neki novi prostori kao što je kuća Reichsmann na korzu…

- Mali vezovi, točnije, kao i “veliki”, imaju mnoštvo pratećih programa kroz cijeli tjedan: izložbe, radionice, natječaje i festival. Možemo reći da smo došli do razine kada Đakovački vezovi imaju dva osnovna programa: program za djecu i program za odrasle. Zašto je to tako? Mislim da smo svi, i kao pojedinci i kao društvo, došli do trenutka u kojem smo postali svjesni važnosti, ne samo očuvanja tradicije nego i njezina prenošenja na nove generacije. Razvijanje svijesti i ljubavi prema bogatstvu baštine kod onih najmlađih možda je i jedino bitno jer samo empatija prema onome što doživljavamo kao osobni i kolektivni identitet garancija je opstojnosti i budućnosti. Snaga nasljeđa vidljiva je i moguća onoliko koliko ulažemo u najmlađe, na kojima svijet ostaje.

Nadaleko i naširoko je poznato da Đakovčani žive svoje Vezove i potpuno je primjereno da sukladno tome Grad svojom prirodnom ljepotom i urbanom arhitekturom otvori vrata bogatstvu programâ. Vezovi jesu trenutak kada Đakovo ponosno izlaže zlato vlastita identiteta, a jedan takav dukat sigurno je i secesijska arhitektura. Mnoštvo je takvih lokacija u našem predivnom gradu i mislim da je i to jedna od važnih stavki koje valja i dalje razvijati i otkrivati.

Vezovi su nastavili s prošle godine uvedenom praksom da imaju zemlju partnera. Ove je godine to Slovačka Republika. Kakvi su prvi učinci te prakse?

- Ideja o uvođenju zemlje partnera ima višestruke učinke, ali vjerujem da su oni dugoročne prirode. Teško je govoriti o praksi nakon prvog partnerstva, ali ono što je važno i što trajno ostaje jesu veze, a to je ono što Vezovi u svome imenu nose. Povezivanje zemalja na kulturnom polju zasigurno može donijeti pozitivan gospodarski, turistički i društveni učinak. Status zemlje partnera na praktičnoj razini stavlja bogatstvo naše tradicije u međunarodni kontekst, a osvještava na jednoj višoj razini vrijednost onoga što imamo. S druge strane, istovremeno dolazi do razmjene iskustava i otvaranja suradnje mnogim dionicima kulturnog, društvenog pa vjerujem i gospodarskog života. Kažem, o praksi i učincima govorit ćemo u godinama koje dolaze, ali divno iskustvo i reakcije mnogih na prošlogodišnje gostovanje zemlje partnera Ukrajine govori da smo krenuli ispravnim putem.

HTZ je Vezove uvrstio u top-događaj u Republici Hrvatskoj. Koliko to obvezuje Grad, njegovu Turističku zajednicu, Organizacijski odbor manifestacije i dr. da ona “drži” taj ritam, taj status?

- Prethodno sam već nešto o tome rekao. Dakle, status top-događaja ne samo da je zadržan već je i potvrđen potporom HTZ-a. Mislim da takav status ne obvezuje, on proizlazi iz prirode onoga što činimo i volimo i kako to radimo. Iz godine u godinu, rekao sam, Đakovo živi svoje Vezove i ulaže iznimne napore da bi se oni organizirali i održali. Na ovome mjestu moram zahvaliti svima koji su ulagali i koji danas ulažu posljednje napore da sve prođe kako treba i da Đakovački vezovi budu prepoznati kao važan nacionalni i međunarodni događaj. Ništa od toga danas ne bi bilo da Turistička zajednica Grada Đakova, SAKUD-i i Grad Đakovo sa svim zaposlenicima gradske uprave u zajedništvu sa svim građanima, gradskim ustanovama, udrugama i svim društvenim organizacijama nesebično ne daju najbolje od sebe. Status i ritam lako se mogu održati ako postoje ljudi koji će na prvo mjesto stavljati kvalitetu i poštovati temeljne vrijednosti na kojima počivaju Đakovački vezovi.

Prema podacima Policijske postaje Đakovo, u sve dane Vezova grad posjeti oko 100.000 gostiju, a što je tri puta više od broja njegovih stanovnika. Također, još prije tri mjeseca popunjeni su svi smještajni kapaciteti u gradu za boravak u Đakovu u dane Vezova, kao i dio kapaciteta u drugim mjestima. Što Vezovi znače za đakovačko, a i gospodarstvo regije?

- Očito da se važnost Vezova vidi i u tom segmentu. Dolaskom brojnih gostiju u Đakovo i Slavoniju jasno je da raste potrošnja te svi imaju koristi od toga, ali volio bih da učinak bude daleko trajniji i održiviji, da svijest o manjku kapaciteta i potencijalu kulturnih događanja bude motor zamašnjak za razvoj poduzetničke klime među domaćima i ulagačima, a vjerujem isto tako da će se uloženi trud kad-tad isplatiti.

Za kraj, scenska slika ovogodišnjih Vezova posvećena je prvi put ženi, a uz prkosni stih “Spremit ću se ja i sama”. Koja je uloga žene u tradiciji i cijeloj ovoj vezovskoj priči što teče još od 1967. godine?

- Stav prema položaju i ulozi žene u društvu u povijesti se mnogo puta mijenjao, ali ono što se nikad nije moglo osporiti svakako su snaga, ljepota i temelj opstojnosti društva. Na sve to danas može biti ponosno Đakovo i Slavonija. Bogatstvo tradicije i ljepota kojom se ponosimo nikada ne bi bili očuvani da nije bilo žena, njihove snage i vrijednosti. One su čuvarice našeg jezika, zato se i zove materinji! Njihove vrijedne ruke izrađivale su materijalnu baštinu, one su prenosile sjećanja i odgojem usađivale ljubav prema tradiciji i identitetu. Majčinska ustrajnost i požrtvovnost temelj je i stup društva. Uloga žene kao majke, kao simbola ljepote i snage, kao čuvarice i prenositeljice nasljeđa ono je čemu se divimo i ono je čime se dičimo. Đakovački vezovi su upravo mjesto na kojem pokazujemo vrijednost kojom se ponosimo.