Četiri test-susreta odigrao je Osijek na pripremama u Austriji, a pobjeda se još nije ukazala. Onako, na prvu, bez da je čovjek pogledao te utakmice, to bi moglo izazvati zabrinutost. No, takvim razmišljanjima nema mjesta.

Zamarati se isključivo rezultatom na utakmicama tog tipa doista nema smisla. Treba pogledati širu sliku, a ona se najviše odnosi na način na koji bijelo-plavi igraju i koliko je uspješno trener Dino Skender implementirao svoj plan igre. Taj dio izgleda obećavajuće jer Osijek će biti, ako se nastavi u ovom smjeru, vrlo agresivan s izraženom namjerom igranja visokog presinga čiji je cilj organizaciju suparničkih napada ugušiti već u samom začetku.

Upravo je taj segment bio itekako izražen u prvih 45 minuta susreta protiv Mattersburga. Bijelo-plavi Austrijancima nisu dali disati, tjerali su ih na igru dugačkim loptama, a svoje su napade gradili strpljivo i pametno. Iskreno, fascinantan je bio tempo u kojem se odigralo prvih pola sata utakmice. To je bila visoka europska razina. Uopće nema dvojbe kako na tako visok intenzitet pritiska i trčanja većina momčadi u HNL-u jednostavno neće imati odgovor.

- Dogovor je bio da od prve minute krenemo u visoki presing i na taj način testiramo svoje trenutačne kondicijske sposobnosti. Prvo poluvrijeme bili smo dominantni i imali kontrolu, što je i rezultiralo našim vodstvom. Uspijevali smo tu razinu igre držati negdje do 60. minute, a onda smo malo pali. Dijelom zbog umora, a dijelom i zbog toga što je Mattersburg u drugom dijelu uveo devet svježih igrača. Bez obzira na taj pad ostavio sam istu momčad 70-ak minuta u igri, iako se to pokazalo možda malo i predugo, ako na to gledamo s rezultatske strane - kaže Dino Skender, trener nogometaša Osijeka.

Naravno, nije baš sve bilo idealno. Osijek je primio tri pogotka, prvi, naravno, opet iz prvog suparničkog udarca prema vratima, a opet se pojavilo i razdoblje panike kod obrambenih prekida.

- Nikad ne možeš biti zadovoljan kad primiš tri pogotka, ali važno je znati uzroke, a mi ih znamo, pa nema mjesta nikakvoj drami. Prvi pogodak došao je nakon našeg slabog kombiniranja u zadnjoj liniji. U toj smo utakmici inzistirali na igri sa zadnje linije i u situaciji kada suparnik igra na nju maksimalni presing. U natjecateljskim utakmicama to sigurno neće uvijek biti imperativ, ali u susretima tijekom priprema možemo si dopustiti taj luksuz i po cijenu primanja pogodaka. Drugačije nećemo dobiti potrebnu mirnoću. Istina je kako je opet bilo problema kod defenzivnog prekida, jednostavno nam padne koncentracija. To su stvari na kojima ćemo raditi i to ispravljati. Analizirat ćemo te probleme te zašto do njih dolazi, i uvjeren sam da ćemo do početka prvenstva otkloniti uočene nedostatke - smatra trener bijelo-plavih.

Zapravo, Osječani su u tom susretu s Mattersburgom postali žrtve vlastitog tempa, jer još nisu i ne trebaju biti u optimalnom tjelesnom stanju. No, ostaje jak dojam kako je Dino Skender na dobrom putu da od Osijeka napravi agresivnu i trkački moćnu momčad.

Međutim, neće to biti samo radna momčad, jer u njoj talenta ima na pretek. Tri "terijera" u sredini terena - Jugović, Žaper i Kleinheisler, sposobni su podjednako dobro odgovoriti na zadatke u razgradnji i izgradnji napada, ponekad bi možda mogli i ranije poslati dijagonalne lopte na krilne pozicije, ali valjda se i od njih traži igra kratkih pasova kojom se osvaja prostor, ali se na taj način u završnicu dovodi više ljudi. Vezni red, već smo ranije ustvrdili, više neće predstavljati problem. Vrlo dobar je i Petar Bočkaj. Motiviran, sada i na potrebnoj razini tjelesne spreme. Juriša k‘o tatar po lijevoj strani i nekako nam se čini kako se tamo najbolje osjeća, makar neće biti problem, ako će biti potrebno gurnuti ga u centralu. Protiv Mattersburga upisao je dvije asistencije, a pripremio je još poneku priliku suigračima koja je ostala nerealizirana. Ta lijeva strana na kojoj su Pero i Laszlo bit će napadačka forza Osijeka. Ipak, ono što nam najviše podgrijava optimizam jest stvaranje vrlo zanimljivog i potentnog napadačkog tandema. Mirko Marić dokazana je vrijednost iz prošle sezone, a nestrpljivo se čekala spoznaja kako će s njim u tandemu funkcionirati Antonio Mance. Protiv Mattersburga jasno se vidjelo zbog čega je trener Dino Skender inzistirao na Manecovom dolasku. Riječ je o posve drugačije tipu napadača u odnosu na Marića. "Mara" je čista tehnika i lucidnost. Osim što zabija, spreman je u svakom trenutku i podvaliti kakvu loptu "s očima" za suigrača. Prošle sezone često nije imao partnera u napadu koji bi to znao iskoristiti. Bilo je bljeskova u suradnji njega i Bobana, ali ovo s Manceom baš izgleda obećavajuće. Mance je "mandžukićevski" tip centarfora. Brz, snažan, probojan, a i skok mu nije strana igra. I još jedna važna karakteristika: taj nikada ne odustaje, spreman je maltretirati suparničke centralne braniče baš do bola. Čak toliko da ga je u jednom trenutku i trener Dino Skender morao podsjetiti kako može ponekad povući i ručnu.

- Mance, Mance, selektiraj malo izlazak u presing. Ne moramo baš stalno - upozoravao je šef struke.

Uglavnom, tandem "M&M" trebao bi imati sposobnost razbijanja svake varijante suparničkih obrana. Dugo, jako dugo Osijek nije imao tako kompatibilan tandem napadača. Valjda još tamo od Roberta Špehara i Gorana Ljubojevića koji su u sezoni 2003./04. kombinirano zabili čak 34 pogotka (Šephar 18, Ljubojević 16). Ovi dečki bi im mogli biti prijetnja, gdje ćeš bolje vijesti...