O kandidatima za funkciju predsjednika/predsjednice Republike Hrvatske, dojam koji ostavljaju u javnosti predstavljajući svoju kandidaturu te općenito faktorima koji utječu da se netko uopće bavi politikom u Hrvatskoji, razgovarali smo s Denisom Avdagićem, uglednim geopolitičkim analitičarem i političkim konzultantom. Avdagić trenutačno radi u privatnoj konzultantskoj tvrtki koja se bavi analitikom i strateškim komunikacijama, a prethodeći tomu deset godina je radio na promociji NATO-a u Hrvatskoj i drugim zemljama koje su se pripremale za članstvo u savezu.

Osim Kolinde Grabar-Kitarović, koja još važe kad će obznaniti kandidaturu za drugi mandat, u utrku za Pantovčak uključio se i Zoran Milanović, sa sloganom "Predsjednik s karakterom". Vaš komentar?

- Svi slogani, tajming i ideje o prezentaciji vjerojatno izgledaju sjajno autorima u idejnoj razini. No onda dođe dan predstavljanja. Neke stvari je teško predvidjeti, a naravno još je teže anticipirati kako će politički suparnici pristupiti svojoj kampanji i time umanjiti nastup drugih. Na neki način, iako već neko vrijeme imamo najavu nekolicine političara o pitanju kandidature, bivši premijer ipak je prvi istrčao na teren, stavio slogan "Predsjednik s karakterom" i najavio ulazak u "predsjednički ring". Nekada to može biti prednost, a nekada mana. U ovom slučaju brzo se ta prva najava medijski istopila jer se pojavila i druga neko vrijeme iščekivana kandidatura.

Mislim da je kandidatura Zorana Milanovića prije svega veliki strateški potez za predsjednika SDP-a Davora Bernardića. Podrškom stranačkih tijela ovoj kandidaturi potpuno je otupio oštricu unutarstranačke kritike sklone bivšem predsjedniku stranke i time je postao zasad jedini koji je od ovih predsjedničkih izbora već profitirao, bez obzira na njihov ishod. Naime, Milanović je već svojim predstavljanjem kandidature pokazao kako radi distancu od stranke jer ona nije predstavljena u stranačkim prostorijama, nego u Novinarskom domu.

Ishod kampanje Zorana Milanovića doista će biti karakterna bitka i to ponajprije samog kandidata sa svojim karakterom, zbog čega se njegov teži ili lakši poraz neće odraziti na SDP, a od dobrog će rezultata i sama stranka, pa i Davor Bernardić profitirati.

Što u utrci za Pantovčak, odnosno predsjednika Republike Hrvatske, mogu postići Kolakušić i Škoro, pa i Pernar, koje su u tom "društvu" doima autsajderom?

- Bez želje da nekoga podcjenjujem, nego pokušavajući objektivno analizirati prezentaciju i potencijale, mislim da će kandidatura Ivana Pernara, ako do nje službeno doista dođe, biti najmanje uspješna od spomenutih. Vjerujem da se i Most mora uključiti u kampanju podrškom nekom od kandidata ili sa svojim kandidatom, jer su za njih svaki izborni ciklusi borba za opstanak tog pokreta - stranke.

Za Kolakušića sam vjerovao kako ima potencijal ulaska u EU parlament, ali njegovo apstiniranje od javne komunikacije koje sad traje, ako se nastavi, u takvom obliku, te ako bude pokušao na isti način voditi eventualnu predsjedničku kampanju kao i onu za EU izbore, onda smatram da ga se može "otpisati kao ozbiljnog" izazivača. Sada kreće novi izborni ciklus, s donekle drukčijim temama, različitim startnim pozicijama, ali i protivnicima koji imaju sličan politički diskurs u nekim segmentima, pa se za birače morate doista boriti i dokazivati.

Kandidatura Miroslava Škore s razlogom je doista jako odjeknula, uostalom kako i ne bi, o njemu pozitivno govore dva bivša predsjednika koja pripadaju lijevoliberalnom spektru, govorim o Mesiću i Josipoviću, a s druge strane podršku mu pruža "suverenistički pokret", Ruža Tomašić i TV zvijezda desno orijentiranog gledateljstva, Velimir Bujanec. Sve to zajedno ga čini intrigantnim kandidatom i ozbiljnim izazivačem.

Iako bi izborne kampanje u Sjedinjenim Američkim Državama i Hrvatskoj bar teoretski trebale biti slične, praksa pokazuje goleme razlike. Vidimo i slušamo da je Donald Trump već krenuo u kampanju vrlo žestoko, dok Demokrati još i nemaju nekog svog jakog kandidata. U nas, što se kampanje tiče, sve je puno skromnije...?

- Postoje ozbiljne razlike u kampanjama, usporedno gledano između SAD-a i Hrvatske. Prije svega u financijama. Poglavito je to bilo tako kada se Obama borio za drugi mandat, kada su dva politička tabora, Demokrata i Republikanaca utrošila zajedno više od dvije milijarde dolara. Takva sredstva morate prikupljati, plus, tu su interni predizbori, zbog čega tamo taj predizborni show doista traje.

Što se Hrvatske tiče, sada se kandidati izjašnjavaju, što je tek njihova takoreći taktička odluka kao što se mjesecima unatrag o nekim kandidaturama govorilo. To je recimo slučaj one Zorana Milanovića. I Mislav Kolakušić je već kandidaturom za EP najavio sudjelovanje na predsjedničkim izborima. Dakle, kampanja na ovaj ili onaj način, bar što se tiče nekih kandidata, traje mnogo duže od šest mjeseci.

Jednako tako, aktualna predsjednica ima očito drukčiju taktiku, i o njezinoj kandidaturi se već dugo govori i očito je da su i potencijalni i sada već poznati protukandidati željeli da i ona svoju istakne prije kako bi ju slijedili. Međutim, Kolindu Grabar-Kitarović ništa formalno pravno ne prisiljava na isticanje kandidature. Dapače, sve do samog raspisivanja izbora ona može čekati ako procijeni da je to za nju i njezinu kandidaturu povoljno. Dakako, to bi bio izniman rizik, ali valja istaknuti kako ju ništa ne sprječava da povuče takav potez ako ga može uskladiti sa strankom koja će ju poduprijeti, ili možda i ne, jer će donijeti zajedno ili zasebno drukčiju odluku, iznenađenja su svakako moguća.

U svakom slučaju, ova kampanja mi se čini jednako zanimljivom kao i ona 2009. godine, kada je isto tako bilo pregršt pomalo i neočekivanih kandidata, i vjerujem da će biti izazovna i za one koji će raditi na kampanjama i za one koji će pratiti i odlučivati komu pružiti svoj glas.

Jedno načelno pitanje - zašto se ljudi uopće bave politikom, zašto iz nekih drugih sigurnih i uspješnih profesija ulaze u nesigurne političke vode, čak se, eto, kandidiraju i za predsjednika RH? Možda je to pitanje za psihologe...

- Doista zanimljivo pitanje, u godinama iza nas, u izbornim ciklusima često sudjeluju kandidati i stranke koje po nekoliko izbora zaredom ne ostvare prelazak izbornog praga. Tako da to izgleda kao svojevrsni hobi. Vjerojatno su neki od njih doista uvjereni da će njihov dan doći, možda se računa i na protestno glasanje, toga smo imali, i neki kandidati su znali proći kao iznenađenje. No bilo bi za sve korisnije da shvatimo izbore ozbiljnije, jer biramo ljude koji upravljaju našom imovinom i imidžem.

Republika Hrvatska i u drugom mandatu s predsjednicom ili s novim, prvim mandatom predsjednika, kakav je izbor i kakve su mogućnosti, i što u tom smislu očekivati od Kolinde Grabar-Kitarović, još uvijek aktualne predsjednice, koja, međutim, i dalje izbjegava najaviti svoju kandidaturu?

- Mogu samo reći svoje mišljenje, ne samo u odnosu prema predsjednici nego u odnosu prema svim političkim predstavnicima. Trebamo osobe koje imaju potencijal kvalitetne prezentacije Hrvatske. Uz to je jednako važno odgovorno ponašanje prema zajedničkoj materijalnoj imovini i poreznoj politici.

Što se predsjednice tiče, nadam se da će sama predstaviti ulaskom u kampanju svoj mandat, a na svakome od nas je da odlučimo kako ćemo valorizirati njezin rad i uspoređivati ga s protukandidatima. Moja je procjena da će predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović voditi pozitivno nastrojenu kampanju, naravno ipak naslonjenu prije svega na biračko tijelo HDZ-a. (D.J.)