Magazin
SVIJET BUDUĆNOSTI: TRENIRANJE POSLOVANJA

Treba biti strpljiv i raditi, djelovati odozgo prema dolje!
Objavljeno 29. lipnja, 2019.
Mario Buljan: Tri su glavna strateška pitanja: Gdje smo sad? Gdje želimo biti? Kako ćemo dotamo doći?

U svijetu globaliziranom u svim sektorima, umreženom i digitaliziranom, puno se toga odvija posve različito u odnosu prema analognim vremenima prije interneta, mobilnih telefona, viralne i virtualne stvarnosti kakvoj smo danas izloženi. U takvom "vrlom novom svijetu" i marketing se morao prilagoditi novim izazovima, pa smo dobili agencije specijalizirane za digitalni marketing. Bez te i takve, uvjetno rečeno, nove globalne forme poslovanja gotovo je nemoguće opstati na tržištu, pa je digitalnih agencija sve više i u Hrvatskoj.

Zato smo ovaj put u Magazinu odlučili predstaviti jednu od takvih agencija, eWyse, koja se nedavno pozicionirala na listi top 20 najboljih svjetskih kompanija u eLearningu. O svemu tome, digitalnom marketingu, organizacijskoj kulturi, načinima rada i poslovanja, sadašnjosti i budućnosti, razgovarali smo s Mariom Buljanom, poslovnim trenerom, stručnjakom za organizacijsku kulturu i direktorom eWyse digitalne agencije iz Zagreba.

PRENOŠENJE ZNANJA
Direktor ste eWyse agencije, čime se agencija bavi, kojim poslovima...?

- Agencija eWyse radi u jako zanimljivom i relativno novom području, a to je eLearning. Naime, naša je osnovna djelatnost stvaranje digitalnih edukacija za naše klijente. Kako bih što bolje približio naše poslovanje čitateljima, bit ću tako slobodan i pojasniti što je to točno što mi radimo.

Svaki klijent edukacijama želi riješiti određenu vrstu problema s kojom se suočava. Nekada je to velika fluktuacija radne snage, pa žele tečajeve koji će ubrzati i olakšati "onboarding" novih zaposlenika. Nekada pak žele povećati prodaju, pa je fokus tečajeva edukacija kupaca. U svakom slučaju, svaka produkcija sadržaja započinje detaljnim razgovorima s klijentima gdje je glavni zadatak shvatiti što je glavni cilj tih edukacija. Jer, učenje uvijek ima svoju svrhu. A jednom kada shvatimo svrhu, sve je nakon toga puno lakše.

Nakon što smo shvatili širu sliku, klijent nam pošalje sve materijale koje ima - knjige, brošure, prezentacije… sve što trenutno posjeduje, a sadrži to potrebno znanje. Često klijenti traže da digitaliziramo sadržaj koji je bio prilagođen treninzima radioničnog tipa. Nerijetko se događa da klijent nema ništa, pa onda s njim, u nekoliko razgovora, usmenim putem dolazimo do toga.

Jednom kada primimo materijale i znanje u njihovu sirovom obliku, naš Learning Architect prolazi kroz to sve i stvara tzv. Outline tečaja - njegovu strukturu. Što će se objasniti prvo, što ćemo na kraju, treba li staviti kvizove, hoćemo li uključiti branching scenarij (grananje)…. Ono na što mi jako pazimo, a to je zato što dolazimo iz svijeta edukacija i treninga, jest da način prenošenja znanja bude na prvom mjestu. Stvoriti lijep digitalan sadržaj koji neadekvatno prenosi znanje jednako je loše kao i dobro koncipirati sadržaj, a prenijeti ga u neadekvatnom formatu, tj. u lošoj digitalnoj produkciji.

Nakon što napravimo Outline i klijent ga potvrdi, prelazimo na stvaranje Storyboarda, a to je ključan dokument u našem poslu. Na njemu se nalazi cjelokupan sadržaj koji će se nalaziti na ekranima, upute za dizajnere, animatore, naratore o svim detaljima koje treba ugraditi u finalni proizvod. Na Storyboardu paralelno radi Learning Architect i Copywriter. Storyboard je zapravo tekstualni prikaz kako će izgledati gotov tečaj. Možda bi najbolja usporedba bila sa sektorom građevine, pa možemo reći da je ovaj prvi dio kao kada arhitekt radi projekt, a gradnja kuće tek slijedi.

Nakon odobrenja Storyboarda, idemo u finalnu produkciju. Tada u igru stupaju eLearning dizajneri koji udišu život Storyboardu. Koriste se raznim alatima - od onih kojima se koriste svi dizajneri (npr. Photoshop, Illustrator, After Effects…) do nekih specifičnih kojima se koriste samo u našoj branši (npr. Storyline, Captivate…)

Jako veliki naglasak je i u ovom drugom dijelu produkcije gotovog sadržaja. Pazimo na trendove u svijetu učenja, a među najvažnijima su interaktivnost i dinamičnost. Pri samoj produkciji u glavnom fokusu nam je korisnik. Da bi korisnik sa što većim interesom konzumirao edukaciju, moramo ga maksimalno uključiti. Prenošenje znanja nije jednosmjerna komunikacija, tako da polaznika potičemo da sudjeluje - on mora kliknuti, nešto napisati, nešto prevući... Na taj način povećavamo fokus i zainteresiranost, i pomažemo u ostvarenju osnovnog cilja. Također, trend je tzv. microlearning ili bite-sized learning, što znači da se znanje prenosi u malim cjelinama, lako probavljivim, a opet zaokruženim i cjelovitim. Upravo ove godine smo izišli na listi 20 najboljih agencija za microlearning na svijetu. Listu je sastavio najutjecajniji medij u svijetu eLerninga, Elearning Industry. Postoji još puno elemenata u svijetu eLearning produkcije, a još jedan od izrazito važnih je svakako i gejmifikacija, na koju obraćamo posebnu pozornost.

Sve u svemu, trudimo se svaki tečaj učiniti zanimljivim i korisnim, a to naši klijenti prepoznaju i zbog toga smo jako sretni.

S obzirom na Vaše višegodišnje iskustvo u isporuci treninga iz različitih poslovnih područja, što nam o tome možete reći?

- Trenerskim poslom bavim se od 2009. godine, kada sam odlučio napustiti radno mjesto u kompaniji u kojoj sam radio i napraviti zaokret u polovnoj karijeri. Iskreno rečeno, posao koji sam tada radio nije me baš ispunjavao, razmišljao sam o nečem što bih radio s više entuzijazma. A kada nešto tražiš, to uglavnom i dobiješ, samo moraš biti spreman odreagirati u pravom trenutku i napraviti pravi potez kad se prilika ukaže. Dobra se stvar dogodila kada su me u kompaniji predložili za internog trenera. Tada sam stekao svoja prva trenerska iskustva i shvatio što zapravo želim raditi u životu. Kupio sam franšizu za područje Hrvatske od jedne međunarodne trenerske kuće koja je poslovala globalno. Započeo sam s novom karijerom, kako se kaže od nule. Sad kad pogledam unatrag, vidim kako je to bila prava avantura.

Educirao sam se i usavršavao na raznim Train The Trainer programima u raznim zemljama svijeta, a treninge sam držao uglavnom u Hrvatskoj. Što se tiče trenerskih područja tzv. mekih vještina, najviše sam radio na razvoju prodajnih, pregovaračkih i prezentacijskih vještina. Međutim jedno od područja koje sam najviše zavolio je područje rada na implementaciji pozitivnih promjena u organizacijskoj kulturi. Najveće mi je zadovoljstvo raditi s upravama organizacija koje žele uvesti pozitivne promjene koje za cilj imaju stvaranje boljeg radnog okruženja, a samim time i boljih poslovnih rezultata na svim poljima.

HVATANJE KORAKA
Kad govorimo o digitalnoj transformaciji, napose u ekonomskom i poslovnom smislu, kasnimo li za razvijenim zemljama svijeta? Ima li pozitivnih pomaka u razvoju organizacijske kulture u Hrvatskoj...?

- Prije nego odgovorim na ovo pitanje volio bih razjasniti što je to zapravo organizacijska kultura. Jednostavno rečeno, organizacijska kultura je jedan živi organizam koji je aktivan 24/7, a započinje znanjem i iskustvom ljudi koji su dio te organizacije. Potom ti isti ljudi na temelju svojih stečenih znanja i iskustava formiraju svoja uvjerenja, tj. vjerovanja. Stvaraju svoj mentalni stav. Zatim, uvjetovani tim svojim uvjerenjem, vjerovanjem ili mentalnim stavom, ti isti ljudi nešto rade. Demonstriraju određeni set ponašanja, tj. aktivnosti. I, naposljetku, organizacija na temelju ponašanja, aktivnosti, tj. rada dolazi do određenog rezultata. Dakle, možemo izvesti vrlo jednostavan zaključak da organizacijska kultura proizvodi organizacijski rezultat.

Ako pojedina organizacija želi drukčiji rezultat (bolji, veći, brži, jači…), jedino mjesto gdje treba raditi je organizacijska kultura. Uprave organizacija koje su željne boljeg rezultata rade na razvoju kulture organizacije koju vode i samim time implementiraju učinkovite digitalne promjene. U Hrvatskoj u gospodarskom sektoru imamo lijepih primjera dobre prakse koja prati svjetske trendove, međutim, generalno gledano, promatrajući područje eLearninga, mi ipak znatno zaostajemo u odnosu prema razvijenijim zemljama.

Sad se postavlja pitanje kako to promijeniti. Svaka promjena u organizaciji koja se želi učinkovito implementirati mora započeti odozgo prema dolje. Nema nikakvog načina da se bilo kakva promjena implementira iz sredine ili odozdo. Ako i bude nekih takvih pokušaja, to je sve kratkog vijeka i stvar se brzo vraća na staro.

Iako bih jako rado rekao da ne kasnimo, to nažalost ne mogu reći. Baš u svom poslu vidimo koliko su druge države po tome ispred nas. Inače, 90 % naših klijenata su stranci, kako velike multinacionalne tvrtke, tako i mali startupi. I baš po tome vidimo najveću razliku. No, ono što mi uočavamo u posljednjih godinu dana je sve veći interes i povećani broj upita iz Hrvatske. To nas jako veseli jer vidimo da se lagano i naše tržište budi i okreće prema eLearningu. Cijela Ed Tech branša je jedna od najbrže rastućih tehnoloških branši danas. Tehnologija u svijetu učenja nam sve više i više omogućuje zamijeniti osobni pristup.

Zamislite velike tvrtke koje trebaju educirati zaposlenike koji se nalaze dislocirani na velikom području. Morate ih sve povući s posla jedan ili dva dana, rezervirati dvoranu, platiti trenera koji ne može efikasno učiti više od 10 - 20 ljudi, svima dati dnevnice, osigurati catering….

Veliki problemi su kod uključivanja novih zaposlenika u posao. Ponekad se dogodi da zaposlenik radi po nekoliko mjeseci dok dođe na red datum kada je planiran neki trening radioničkog tipa. Još jedan veliki problem je kod kompanija koje imaju veliki sezonalni utjecaj, npr. hotelijerstvo. Kod tih kompanija treba educirati jako veliki broj ljudi u jako kratko vrijeme. Takvo što gotovo je nemoguće bez upotrebe eLearninga.

Dakle, što se tiče razvoja digitalne organizacijske kulture, maksimalno pojednostavljeno, to počinje postavljanjem ciljeva, odlukom o implementaciji digitalnih rješenja koja kreiraju nova iskustva kod zaposlenika, nova iskustva potom stvaraju nova uvjerenja (da se uz pomoć digitala može bolje, brže, jače), a to potom rezultira snažnijom primjenom i potragom za novim rješenjima. Na taj način stvara se digitalna kultura.

Zaključak je - iako kasnimo za razvijenim zemljama, lagano se budimo, a to je jako važno.

POČETNA TOČKA
Nedavno je objavljeno izvješće Europske komisije u kojem stoji da je RH u okviru indeksa digitalnoga gospodarstva i društva (DESI) za 2019. među 28 zemalja članica zauzela 20. mjesto. Vaš komentar?

- Odgovor na prethodno pitanje vrijedi i u ovom slučaju. Hrvatsku isto tako možemo promatrati kao jednu veliku organizaciju ljudi koji u njoj žive i rade. I država ima svoju organizacijsku kulturu, a znamo da organizacijska kultura proizvodi organizacijski rezultat. U ovom pitanju koje ste postavili čak imamo i konkretan mjerljivi rezultat. Rezultat nije dobar, ali je dobro da ga imamo. Rezultat je početna točka svake promjene u organizacijskoj kulturi. Do 20. mjesta stigli smo svi zajedno sa znanjem koje imamo, stavovima koje gajimo i aktivnostima koje smo radili. Vrlo jednostavno, nema tu nikakve velike mudrolije.

Prvi korak je definirati kakav rezultat želimo. Na kojem mjestu želimo biti 2020? Mogli bismo možda reći da želimo biti 15. u 2020. godini. Uglavnom, da bismo to postigli, definitivno treba nešto raditi na zajedničkoj organizacijskoj kulturi, a već smo rekli da promjene tog tipa isključivo mogu ići odozgo prema dolje.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Vrijeme je da se krene...
Svi govore da se umjesto bavljenja prošlosti moramo okrenuti prema budućnosti, provesti reforme i transformirati se kao društvo na svim razinama pa i digitalnoj, uključujući i najvažniji sektor gospodarskog razvoja i poslovanja. Što valja činiti da se ubrza tempo...?- Tri glavna strateška pitanja su: Gdje smo sad? Gdje želimo biti? Kako ćemo dotamo doći? Možda da za početak podijelim jedan svježi primjer od ovoga mjeseca koji sam osobno doživio kako bih ilustrirao gdje smo sad. Naime, mijenjali smo adresu sjedišta društva. U današnje digitalno doba čovjek bi očekivao da bi takvo što trebalo biti gotovo za nekoliko minuta. Netko bi negdje u neko polje u kompjutoru trebao ukucati novu adresu, stisnuti jedan gumb i to bi bilo riješeno u nekoliko klikova mišem. Međutim, ta je radnja trajala danima, zapravo tjednima. U taj proces uključeno je više ljudi, od javnog bilježnika, ljudi u trgovačkim sudovima, da ne spominjem da su to dva suda jer se adresa mijenjala iz jednog grada u drugi. Trebam li spomenuti da sam morao osobno putovati, fizički se pojaviti da bih potpisao cijelu hrpu papira. Toliko papira da smo se i javni bilježnik i ja doista smijali toj situaciji dok sam se ja potpisivao i lupao pačate, a on se brinuo da ne bi neki od stotinu papira preskočio. Sada su svi ti papiri negdje na putu između trgovačkih sudova. Ja još nisam dobio rješenje jer me nije bilo na adresi kad je poštar dolazio, ali doći će on opet. Na pošti su mi rekli da dva puta šalju ako se ne predigne prvi put. Uglavnom promjena adrese je vidljiva u online sudskom registru. Taj dio me veseli. Uglavnom, da ne zaboravim, knjigovođa mi je rekao da kada dobijem rješenje, da ga moram osobno proslijediti u Poreznu upravu jer sada pripadam drugoj upravi. Nije mi jasno zašto to ne ide nekako digitalnim putem kad je promjena u Sudskom registru, ali očito te sustave treba povezati. Neću spominjati koliko tisuća kuna je bio potrebno odvojiti za ovu radnju, ali nakon ovog iskustva treba doista snage ostati optimističan.

Međutim, da ne bi ispalo da postoje samo negativni primjeri, evo jedan koji koji ulijeva malo optimizma. Naime, u mojoj banci morao sam obaviti osobno jednu transakciju. Naravno, kao pravi poduzetnik naoružao sam se svim što sam mislio da bi mi moglo trebati i svakako pogađate ponio sam i pečat. Ponosno sam spremno držao pečat u ruci prisjećajući se svih onih trenutaka kada ga nisam imao kod sebe, a trebao mi je. Čekao sam trenutak kada će službenica pokazati prstom gdje da ga lupim (ima nešto u tom lupanju pečatom), međutim na moje iznenađenje rekla je: ‘Ne, kod nas više ne trebate imati pečat, identificirali smo vas preko osobne iskaznice i u sustavu (digitalnom!) se vidi da ste vi osoba ovlaštena za zastupanje.’

Evo, na ovom negativnom i pozitivnom primjeru vidjeli smo gdje se zapravo nalazimo. Zlobnici bi rekli - ni na nebu ni na zemlji!

Kamo želimo doći? Pa pretpostavimo da bismo se željeli pomaknuti koje mjesto gore s 20. mjesta po indeksu digitalnog gospodarstva na kojem se sada nalazimo.

A kako ćemo tamo doći? Što valja učiniti da se stvar ubrza? Neke stvari će ići jako teško, neke će ići lakše. Treba biti strpljiv i raditi. Djelovati odozgo prema dolje. Za to trebamo prave lidere koji će postavljati mjerljive ciljeve, raditi transparentno, komunicirati otvoreno, uključivati širu zajednicu kako bi postala svjesna svoje uloge i svog doprinosa promjenama.

Na taj način, ponovit ću opet, odozgo prema dolje kreiramo nova iskustva, stvaraju se nova uvjerenja, ljudi rade drukčije i dolazimo do novog, boljeg, jačeg rezultata. Pravo vrijeme da se krene je - sada!
I država ima svoju organizacijsku kulturu, a znamo da organizacijska kultura proizvodi organizacijski rezultat...
Stvoriti lijep digitalan sadržaj koji neadekvatno prenosi znanje jednako je loše kao i dobro koncipirati sadržaj, a prenijeti ga u neadekvatnom formatu...
Pazimo na trendove u svijetu učenja, a među najvažnijima su interaktivnost i dinamičnost. Pri samoj produkciji u glavnom fokusu nam je korisnik...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

REPORTAŽA: BICIKLIMA OD OSIJEKA KROZ MAĐARSKU DO UKRAJINE (2)

Ulaz u Ukrajinu iz četvrtog pokušaja!

2

PODZEMNI LABIRINT RAVNE

Svjedoci pozitivnog zračenja iz bosanskih piramida: Nakon 25 godina ponovno čuje!

3

WILLIAM KLINGER I DENIS KULJIŠ: TITOV TAJNI IMPERIJ

Predator iz visokog dvorca