Magazin
REPORTAŽA: GORICA VALPOVAČKA

Selo breza od uspjeha ne preza
Objavljeno 21. lipnja, 2019.
Pozitivna demografija: U Gorici je 50 žena, 60 muškaraca i čak 30 djece u dobi do 15 godina...

Priča o gradu Belišću i njegovim pripadajućim naseljima bila bi nepotpuna bez kockice u mozaiku koja se odnosi na malo ali važno selo Goricu Valpovačku. Zajedništvo, razumijevanje, solidarnost i tradicijske vrijednosti, koje se poštuju iznad svega, čine to selo gotovo idealnom lokacijom za sve one koji takav način života vide kao svoj odabir.

Gorica Valpovačka, uz Kitišance, najmanje je prigradsko naselje grada Belišća. Naselje pod imenom Gorica postoji od 1869., danas je to selo uz cestu Valpovo - Bocanjevci desetak kilometara od Belišća. Prema posljednjim podatcima, ima šezdeset kućanstava u nešto više kuća, smještenih u jedinoj i glavnoj ulici. Iako prema posljednjem popisu Gorica ima službeno 156 stanovnika, podatci govore da su ih danas 144, od kojih je pedeset žena, šezdeset muškaraca i trideset četvero djece - dvadeset dječaka i četrnaest djevojčica.

Najvažniji od svega ipak je podatak da se ovo malo selo diči s brojkom o čak 30 djece u dobi do 15 godina! U osnovnu školu u Bocanjevcima iz ovoga sela ide trinaest učenika, a u Valpovo sedam. Srednju školu Valpovo polazi dvoje učenika. Selo ima ukupno trideset dva stalno zaposlena i četrdeset umirovljenika. Od gospodarskih sadržaja tu je farma muznih krava, tri obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG-a) i dva obrtnika. Najviše mještana bavi se, u većem ili manjem obujmu - poljoprivredom. Taj podatak i ne začuđuje ako se zna da je prije desetak godina upravo Gorica Valpovačka bila poznata kao selo koje je u Hrvatskoj imalo najviše krava u odnosu prema broju stanovnika. U Gorici krave i danas izlaze iz staja na obližnji pašnjak, što je rijetkost u užem i širem okruženju, tako da prometni znak upozorenja za životinje na cesti u Gorici nije simboličan, ili zaboravljen, nego stvaran i potreban!

DOBRO OPREMLJENI
Gorica je komunalno opremljena svim standardnim sadržajima osim kanalizacijom, naglašava povjerenik za Goricu Valpovačku, Milan Strahinec, nadajući se da će i taj problem uskoro biti riješen. Kroz cijelo selo izgrađen je nogostup, a u uređenom i opremljenom društvenom domu održavaju se radni sastanci, skupovi mještana, druženja ili svečanosti. I dječje igralište, u samom središtu sela, neposredno uz crkvu, uređeno je i dobro opremljeno. Premda u selu nema udruga ni sportskih klubova, u ovoj posve netipičnoj zajednici mještani su, pogotovo oni mladi, vrlo aktivni članovi nogometnog kluba, kulturno-umjetničkog društva, vatrogasnog društva i pjevačke skupine u susjednim Bocanjevcima.

Selo krasi i filijalna katolička crkva Velike Gospe, najmlađa crkva na području Grada Belišća i u Valpovštini, a u neposrednoj je blizini, u njezinu dvorištu, i poklonac sa slikom svete Petke koji su podigli pravoslavni vjernici, stanovnici Gorice.

Koliki sklad vlada među njima, najbolje svjedoči podatak da je prije nekoliko godina zajedničkim snagama održana velika akcija uređenja groblja u selu. Groblje je, naime, bilo potpuno zapušteno gotovo 40 godina, zaraslo u velik korov i raslinje, a zajedničkom akcijom mještana, obrta "Škorić" iz Gorice i komunalne tvrtke Kombel d.o.o. iz Belišća 2011. godine sve je iskrčeno, očišćeno i uređeno te je postavljena ograda i kapija na groblju. Groblje i okoliš od tada se redovito održavaju i uređuju.

Prije točno dvije godine stanovnici Gorice priču o uređenju groblja dopunili su i završetkom nove asfaltirane ceste do groblja, uz koju je izgrađen i most preko kanala. Nova cesta, duljine 327 metara, vrijedna je 426.739,62 kuna, a Osječko-baranjska županija dala je pomoć od 120.000 kuna. Cesta i most uvelike su pridonijeli uređenosti cijelog naselja i kvalitetnijim uvjetima za život stanovnika, naglašava povjerenik Strahinec.

VELIKA SJEČA
S obzirom na to da je u ovom selu godinama problem bio dotrajala niskonaponska elektromreža, prošle je godine mjesto konačno dobilo novu modernu niskonaponsku mrežu te javnu rasvjetu kakvu zaslužuje. Cijena toga bila je sječa zaštitnog znaka Gorice Valpovačke - drvoreda breza s jedne strane ceste što se protezao s jednog na drugi kraj mjesta, a to je izazvalo mnogo reakcija, upita, pa i negodovanja mještana. Za razloge toga postupka gradonačelnika Belišća Dinka Burića na jednoj je od prošlogodišnjih sjednica Gradskog vijeća upitala vijećnica HDZ-a Antonela Bungić Crnogaj. Nju je zanimalo je li se ipak mogla izbjeći ta sječa, bar sječom samo grana koje su smetale, ili je uklanjanje drvoreda bilo jedino moguće rješenje. Odgovarajući na njezino pitanje, gradonačelnik je kazao kako se unatoč pokušajima sječa breza nikako nije mogla izbjeći, ali i kako povijest tog ne tako jednostavnog problema traje posljednjih desetak godina. U Gorici Valpovačkoj je, naime, cijelo vrijeme bilo prigovora zbog niskog napona i stanovnici su doslovce govorili da, kada se uključe tri čekićara - u selu nestane struje!

Zanimljivo je naglasiti da u ovom malom selu, u kojem se mještani u velikoj mjeri i danas oslanjaju jedni na druge, na rodbinu, prijatelje i susjede, živi tradicija pomaganja u sezonskim poslovima kao što su berba kukuruza, sijanje krumpira, kolinje, skupljanje sijena i slično. Seljani naglašavaju kako je u prošlosti ovdje upravo zahvaljujući takvom modelu izgrađeno više od 95 posto obiteljskih kuća i drugih objekata i kako im je žao što se zbog novih propisa to više ne može raditi na njima omiljen tradicionalni način, svima od koristi, i poslovima i suživotu.

Upravo s ciljem očuvanja svih tih vrijednosti i upozoravanja djece i mladih na te važne nematerijalne životne vrijednosti, u Gorici su prije nekoliko godina pokrenuti susreti djece i roditelja pod nazivom "Igrajmo se zajedno". Na manifestaciji koju su pokrenuli tadašnji čelnici Vijeća Mjesnog odbora Gorica, a uz pokroviteljstvo Grada Belišća, zajednička aktivna igra djece i roditelja bila je glavni cilj manifestacije. Događaj, na kojem je svake godine na samom kraju kolovoza sve više sudionika iz okolnih mjesta, obuhvaća rušenje boca, bacanje novčića u čašu, potezanje konopa i nošenje jaja u žlici. Oni najuspješniji redovito dobivaju nagrade, a svi sudionici zahvalnice. U igrama se uz djecu okušavaju i roditelji te svi koji su došli podržati djecu, posebno u revijalnoj igri potezanja konopa, gdje se natječu mame, djeca i tate.

SELO S VAGOM
S privatizacijom Kooperacije u Bocanjevcima mještani Gorice i Bocanjevaca koji se bave stočarstvom izgubili su jedino mjesto za vaganje svoje stoke te je najbliže mjesto za vaganje bilo u PPK-u Valpovo. Potaknut tim problemom sumještana, povjerenik Strahinec uputio je Gradu Belišću molbu za nabavu stočne vage. Inicijativa je prihvaćena, nabava je odobrena, a realizacija je ubrzo ostvarena, prošle godine, u dvije faze. U prvoj fazi nabavljena je vaga u suradnji s tvrtkom Librateh Zagreb te je izgrađeno betonsko postolje za vagu. U taj dio realizacije uloženo je 31.775.00 kuna. Nakon toga izgrađeno je kameno okretište za traktore oko vage, čiji je izvođač bila tvrtka Gebruder, a uloženo je 16.912.00 kuna. Vaga je 2000 milimetara duljine, 1500 milimetara širine, maksimalna moguća težina je do 1500 kilograma, a očitanje je na osvijetljenom LCD digitalnom zaslonu. Vaga je instalirana iza društvenog doma u Gorici te je svima lako pristupna i besplatna, a namjera je da se njome koriste svi mještani Gorice i Bocanjevaca, čija je većina orijentirana proizvodnji i prodaji stoke. Isplativost i opravdanost tog ulaganja vidi se i po podatku da je već u prvih 15 dana sezone svinjokolje vaga čak 24 puta bila u funkciji.

Pričajući o svom selu, stanovnici Gorice Valpovačke ne propuštaju naglasiti i podatak da upravo njihovo selo slovi za najuređenije prigradsko naselje grada Belišća, koje je razdoblju od četiri godine čak tri puta osvajalo priznanja na natječaju za najuređenije naselje. Stajališta su da ta titula nije slučajnost, nego rezultat njihovih nastojanja, brige i posvećivanja velike pozornosti svom životnom prostoru. Gorica je prije svega zeleno selo, prepuno uredno pokošenih travnjaka u širokoj glavnoj ulici, s mnogo drveća, ukrasnog bilja te cvijeća, a neprestano se radi i na njegovu uljepšavanju i uređenju. Stoga im novčane nagrade koje dodjeljuje Grad Belišće i njegova Turistička zajednica itekako budu korisne i dobrodošle da bi uređenost mjesta podigli na još višu razinu.

Piše: Lidija ANIČIĆ
Doseljavanje bezemljaša
Gorica je selo jugozapadno od Belišća u blizini ušća Struga, pritoka Vučice, koji teče između rijeka Karašice i Vučice, a ubraja se u mlađa naselja Karašičke Podravine. Na području današnjega mjesta do 1866., na rudini Gorica, bile su malobrojne raštrkane parcele, šume i šikare (“gorica” deminutiv od “gora” - staroslavenska riječ u značenju “šuma” ili “vinograd”, pa otuda i ime rudine odnosno naselja, nap. L. A.). Šume i šikare valpovačko je vlastelinstvo iskrčilo, arondiralo teren, iskopalo kanale i 1868. podiglo majur/pustaru sa stajama, čardacima, skladištima i stambenim zgradama. Kao naselje Gorica Valpovačka iskazuje se od 1869., što su podatci uključujući i naselje Bocanjevci, kada su imali, vjerojatno, samo desetak stanovnika, a do 1900. iskazivana je pod imenom Gorica. U matičnim knjigama Župe Valpovo do 1885. zabilježena su prezimena prvih, uglavnom katoličkih, stanovnika Gorice: Veve, čuvar, Reisz, govedar, Schendel, Faul (luteran), Skender, Frič, vlastelinski panduri, Jahl, upravitelj gospodarstva, Balikić, kočijaš, Labodi (protestant), svinjar, Darabaš (kalvin) i Gjulaj. Bili su to većinom naseljenici iz Mađarske ili Baranje i poneki iz okolice, a danas u selu nema tih prezimena. Prema rezultatima istraživanja i podatcima lokalnog kroničara i povjesničara Milana Salajića, po narodnosti, prema dostupnim podacima, većinski stanovnici Gorice do popisa 1921. bili su Hrvati, uz nekolicinu Mađara i Srba. Tijekom provođenja agrarne reforme u Goricu su nakon Prvoga svjetskoga rata doseljeni kolonisti bezemljaši pretežno srpske narodnosti iz okolice Grubišnoga Polja (u Kotar Valpovo tada je naseljen 621 kolonist s nadijeljenih 4554 k.j.). Time se promijenila nacionalna struktura sela, a broj stanovnika u 1931. godini u odnosu prema 1910. se učetverostručio. Od tada do nakon popisa 1971. većinski stanovnici Gorice su Srbi, a manjinski su zastupljeni Hrvati, Mađari i Česi.
Šarolika etnička struktura
Za Drugoga svjetskoga rata srpsko stanovništvo Gorice bilo je od ustaških vlasti protjerano u Srbiju, a 1945., nakon oslobođenja od fašističke okupacije vraća se svojim kućama. Potomci starosjedilaca kolonista iz 1920-ih danas u Gorici žive u obiteljima Bukva, Čanadžija, Jeličić, Kuragić, Peulić, Radulović, Rašeta i Škorić. U tom razdoblju u Goricu se doseljavaju i predci današnjih obitelji Macašek i Repček. Nakon Drugoga svjetskoga rata veliko je doseljavanje obitelji podrijetlom iz Hrvatskoga zagorja i Bosne (Cuković, Puž, obitelji iz Marjanskih Ivanovaca, Markanović, Jozinović i dr.). Nakon dvadesetogodišnjega trenda smanjivanja broja stanovnika Gorica se osobito revitalizira 1970-ih doseljavanjem više obitelji iz nedalekih Marjanskih Ivanovaca (Božić, Čorković, Hasanac, Kovačić, Kunišinac, Matković, Petrović, Stubičan, Šagi, Španiček, Trušček, Vonić, Vučilovski i dr., podrijetlom uglavnom iz sjeverozapadne Hrvatske te iz okolice i Bosne). Nakon 1981., sve do 2011., bilježi se opet demografski pad, zabilježio je o Gorici lokalni kroničar Salajić.
U Gorici krave izlaze iz staja na obližnji pašnjak, pa prometni znak upozorenja za životinje na cesti nije simboličan, ili zaboravljen, nego stvaran i potreban!
Prije dvije godine stanovnici Gorice priču o uređenju groblja dopunili su i završetkom asfaltirane ceste do groblja, uz koju je izgrađen i most preko kanala.
Vaga je instalirana iza društvenog doma u Gorici te je svima lako pristupna i besplatna, a namjera je da se njome koriste svi mještani Gorice i Bocanjevaca.
Najčitanije iz rubrike