Profesor psihologije Boris Blažinić kaže kako u politici nikada ne znamo "tko je iza scene". "Kada govorimo o nečijoj motivaciji, možemo govoriti samo o onome što vidimo i čujemo. A to može biti teška zabluda. Ono što znamo o Miroslavu Škori jest da je čovjek intelektualac i fakultetski obrazovan. Uz to ima jako dobre kapacitete, zato što kao pjevač zna upravljati emocijama mase. Ne znamo reći koji mu je glavni motiv, zašto bi izlazio iz komfora glazbe u nesigurni svijet politike. Sjetimo se Mosta, ponekad se ubaci ‘trojanski konj‘, da skrene pozornost neodlučnih. Tu može biti sto varijanti, dijelom možda i pokušaj udara na Grabar-Kitarović, kao i poruka nekih krugova, jer tu on sigurno ne nastupa sam. Uvijek može biti riječ i o kupoprodajnom procesu - ti nama napravi to, kao u šahu, žrtvujmo figuru, ali dobit ćeš nešto drugo. Puno je mogućih motiva i bilo bi neprofesionalno bez razgovora s tom osobom i činjenica to ustvrditi, sve drugo su špekulacije. To su igre. Škorina motivacija je skrivena, kao nekad Hebrangova kada su ga gurnuli u predsjedničke izbore, iako se znalo da neće proći. Ili uzmite Kolakušićevu grandioznost i egocentrizam, samo ja, ja, ja. Visoko leti, a s obzirom na zakonske ovlasti funkcije predsjednika realitet je zapitati se o čemu tu pričamo. Pa ta funkcija je fikus. A uz to je ‘ispucao karte‘ unaprijed, što se tu ne radi. Dok Škoro karta mudrije, a još nije ni potvrdio svoju namjeru, što i jest poanta", kaže Blažinić. I.Bošnjak