Egzotičnim novčarskim središtem Daleke Azije i bivšom britanskom kolonijom koja sada uživa neku vrstu samouprave u odnosu na Narodnu Republiku Kinu protutnjali su masovni prosvjedi na kojima je sudjelovalo čak milijun ljudi. Autoritarna mjesna vlast koju uvelike nadzire komunistički režim u Pekingu prosvjednike je počastila, kako to i priliči, gumenim metcima, suzavcem, paprenim sprejem i palicama.

Tako je to u svim državama s ozbiljnim demokratskim defektom. U središnjoj Kini kojom vladaju komunisti nemoguće je zamisliti ikakve prosvjede, a ponajmanje političke. Sjećamo se još uvijek studentskog prosvjeda na Trgu nebeskog mira koji se odigrao prije točno trideset godina. Zahtjevi za više demokracije brutalno su ugušeni u krvi, a izlazak tenkova je osobno odobrio guru kineskih reformi Deng Xiaoping. Hong Kong nije nikada u svojoj kratkoj povijesti bio neka oaza demokracije jer se ta ideja nije pretjerano sviđala britanskim kolonijalnim vlastima. Sada kada je taj grad s posebnim povlasticama prepušten na milost i nemilost kineskog tumačenja njezina oksimorona "jedna država, dva sustava" uistinu je sve moguće. Pa i to da će u skoroj budućnosti svatko tko bude izrazio neslaganje s politikom Pekinga završiti pred nekim od ozloglašenih "narodnih sudova" u središnjoj Kini, suočen s drakonskom kaznom. Upravo je to i bio razlog koji je tolike prosvjednike izveo na ulice Hong Konga. Ljudi su jednostavno zahtijevali da im se ne oduzima pravo na slobodu govora, okupljanja i političkog djelovanja te pravo na pošteno suđenje.

Prilikom kineskog preuzimanja vlasti nad Hong Kongom 1997. nakon što je istekao stogodišnji ugovor koji je Ujedinjeno Kraljevstvo nametnulo dinastiji Qing u vrijeme Prvog i Drugog opijumskog rata, Peking je Hongkonžanima velikodušno zajamčio pedeset godina samouprave. Odnosno zadržavanje političkog i gospodarskog sustava iz vremena britanske vladavine koja je na mjestu nekoliko ribarskih sela sagradila financijsko središte s najviše nebodera na svijetu i čiji brutodruštveni proizvod premašuje hrvatski čak sedam puta. Posve je logično da diktatorski komunistički poredak u Kini smjera prema širenju svoje kontrole. Sjetimo se samo teritorijalnih ambicija u Južnom kineskom moru i izgradnje vojne baze na koraljnim grebenima u sklopu spornog otočja Spratly, ali i otvorenih prijetnji Tajvanu da je trenutak kineske invazije na taj odmetnuti otok već kucnuo. Poznato je kakva su kineska stajališta spram etničkih i vjerskih prava muslimana u zapadnoj pokrajini Xinjiang gdje se čak milijun pripadnika manjinskog naroda Ujgura nalazi u koncentracijskim logorima. Komunistički režim nastavlja s rušenjem kršćanskih crkava diljem Kine. U svibnju je srušena crkva u središnjoj pokrajini Henan, a članovi crkvenog odbora moraju platiti cijenu njezina razaranja. U rješenju o plaćanju globe piše kako su vjernici "nezakonito sagradili crkvu na poljoprivrednom zemljištu". Kineske vlasti koje bi sada željele suditi i stanovnicima Hong Konga prošle su godine porušile i uklonile više od sedam tisuća križeva u pokrajini Henan.

Sve to jako dobro znaju stanovnici Hong Konga koji su u velikom postotku kineskog podrijetla (98 posto) i strastveno prate što se zbiva u ostatku Kine. Kada 2047. istekne pedesetgodišnji moratorij Hong Kong će postati obična kineska pokrajina ili će biti uključen u neku od postojećih, pod punim nadzorom Kineske komunističke partije i njezinih represivnih tijela. Poznato je da u Kini uopće ne postoji pojam pravne države. Arbitrarna uhićenja, mučenje, uskrata pravne pomoći i nepravedno suđenje kineska su svakidašnjica. Kada je potpisivan kinesko-britanski ugovor o primopredaji Hong Konga (1984.) svi su bili optimisti glede kineskog reformizma i odbacivanja ideoloških okova komunizma. No, kako stvari stoje, naročito nakon što su Sjedinjene Države pokrenule križarski gospodarski rat protiv Kine, tamošnji režim dodatno nameće ideološku stegu Kinezima koji, jadni, i ne znaju što je demokracija niti su se njom ikada susreli u svojoj dugoj povijesti. Komunistička partija se spretno koristi stockholmskim sindromom, uvrćući ruke svakome tko misli svojom glavom.

Novi hongkonški zakon o izručenju čije je donošenje trenutno zaustavljeno predviđa i zamrzavanje cjelokupne imovine osoba osumnjičenih u kaznenom postupku. Pravnici iz Hong Konga upozoravaju da bi to moglo dovesti do širenja nesigurnosti među poslovnim ljudima i financijašima što bi moglo zapečatiti sudbinu ovog grada odluče li se oni za odlazak zajedno sa svojim kapitalom. Zanimljivo da je prigodom nedavnog posjeta kineskog vodstva Zagrebu i Kumrovcu tobože europska Hrvatska ekspresno potpisala isti takav sporazum o izručenju kineskih državljana, što bi moglo izazvati popriličnu gužvu u Bruxellesu i okolici, ako se na kineskoj tjeralici budu našli neki od razvikanih političkih disidenata iz te zemlje.

Da unatoč velikim gospodarskim i tehnološkim uspjesima, svilenim i drugim putevima, kineska država ipak ide stranputicom, govori i držanje Pekinga kada je posrijedi okrugla obljetnica pokolja kineskih studenata na Tienanmenu. Jedini komadić kineskog teritorija na kome je održana komemoracija žrtvama prodemokratskog pokreta bio je upravo Hong Kong. Uspije li Peking nametnuti Hong Kongu sporni zakon o izručenju, a mi se plašimo da to uopće nije upitno, svatko tko se bude usudio prkositi Kini mogao bi završiti u nekom od bezbrojnih neljudskih kazamata na teritoriju središnje Kine. Ista sudbina očekuje i Tajvan, komadić kineskog teritorija na koji se 1949. sklonila vlast generalismussa Chianga Kai-sheka nakon poraza u građanskom ratu, a koji i danas nosi naziv Republika Kina. Kad-tad Peking će ostvariti svoje prijetnje i pripojiti taj odmetnuti otok jer ga smatra dijelom svog teritorija.

Ono što svakog razumnog čovjeka zabrinjava jest pitanje je li moguće da se kotač povijesti ponovno zavrti unatrag, odnosno možemo li očekivati od gospodarski i politički sve moćnije Kine izvoz komunističke revolucije i u druge dijelove svijeta. Nazočnost kineskih vojnih savjetnika u Venecueli, gdje opasno vonja na građanski rat, ne ulijeva baš neki optimizam.