Osječki i zagrebački studenti na čelu s Matejem Sudarićem snimili kratki film "Poljošice"
O odlasku mladih iz Osijeka i Slavonije mjesecima se govori i piše. Odlaze u potrazi za (boljim) prilikama. Odlazili su i prije 30-ak godina, ratnih 90-ih. Situacija se nije mnogo promijenila od Domovinskog rata, samo ih danas ‘tjeraju‘ neki drugi razlozi. Iako se u vrijeme prvog egzodusa nije rodio, a i drugi ga je, srećom, mimoišao, daroviti 22-godišnjak Matej Sudarić (student dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti), odlučio uhvatiti u koštac s ovom mnogima bolnom temom. Onima koji odlaze i onima koji ostaju...
Matej je odlučio sve to zabilježiti na filmu, pravoj filmskoj vrpci. Kratkom 15-minutnom igranom filmu, a za koji je napisao scenarij i koji režira, dao je nimalo slučajno naziv Poljošice. Bitan u cijeloj priči upravo je prostor, pa su njemu i brojnoj filmskoj ekipi (uglavnom osječkoj i uglavnom Matejevim vršnjacima) ruševine na Tenjskoj cesti - ostatci Poljoprivrednog instituta, Poljoprivrednog i Prehrambeno-tehnološkog fakulteta te srednje Poljoprivredne škole - idealno poslužile kao kulisa.
Simbol prošlosti
- Savršeno simboliziraju taj propali bivši sustav, prošla vremena kada je ovdje bilo više ljudi i više mogućnosti za obrazovanje i poticaja za rast i razvitak poljoprivrede i gospodarstva. Paralela je povučena s novom zgradom Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek u kampusu - pojašnjava Josip Martinović, student produkcije na ADU i član filmskog seta. Snimanje je trajalo četiri dana, proteklo je u najboljem redu i prema planu, premda je bilo i kašnjenja u hodu, što ne čudi s obzirom na uvjete u kojima su radili - ljetne vrućine plus komarci.
Matej kao Osječanin i zagrebački student ujedinio je dvije akademije, pa je u timu šestero studenata AUKOS-a i nekoliko s ADU-a te glumci profesionalci - Anita Schmidt i Antonio Jakupčević iz HNK u Osijeku, izv. prof. art. Goran Grgić s AUKOS-a, nacionalni prvak zagrebačkog HNK, Areta Ćurković iz Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića.
- Kada se rade filmovi nikada nema dosta novca. Hvala timu Izvan fokusa, jer bez njih ne bismo niti pokušali. Mnogi su nam pomogli jer smo studenti, pa imamo profesionalnu opremu uz koju ide pratitelj - naglašava Nikša Modrić, student produkcije na ADU. Spomenuti tim Izvan fokusa bitan je za Matejevu priču. Matej je imao ideju, a oni su takvima kao što je Matej nudili podršku i nešto novca. Naime, raspisali su natječaj i pozvali mlade kreativne filmaše da pitchaju. Stručni je žiri od pristiglih 11 ideja odabrao dva najbolja filma - Čuvar Kristine Grubiše i Veronike Milinović te Poljošice Mateja Sudarića i Nikše Modrića. Dva su tima podijelila budžet od 10.000 kuna.
Dragocjena im je bila pomoć Adrijane Dimić i Tajane Bakota koje su upravo pred dovršetkom studija produkcije na ADU i znaju koje su nevolje kada želiš napraviti film mimo fakultetskih obveza. Stoga su i organizirale spomenuti natječaj za projekte koji nisu isključivo vezani uz nastavu. Iako skroman budžet, mladi su filmaši sretni i zadovoljni da su bar išta dobili. Kada su krenuli u projekt, troškovi su počeli rasti, tako to obično biva, ali su na to u neku ruku i računali, jer su htjeli raditi kvalitetno i profesionalno - kaže Nikša. Upravo ta inicijalna potpora osigurala im je i druge, jer tako to u svijetu filma ide, doznajemo od Josipa Martinovića, Nikšinog kolege sa studija.
- Iako studenti, vladaju onim čime se bave i iza sebe imaju mnogo neprofesionalnog iskustva koje se itekako računa. Kada ih vidite na setu ne biste rekli da nam je ovo prvi film - zadovoljan je Martinović. Zadovoljiti tehničke, postprodukcijske standarde Pule ili ZFF-a, neće biti problem jer su snimali s vrhunskom opremom.
Važan kotačić direktor je fotografije Filip Kos.
- Kada sam čuo što Matej radi, zanimalo me tko mu je snimatelj. Pogledao me i rekao: "Ti si!", na što smo se obojica nasmijali, i to je bilo to. Zapravo sam na proglašenju dobitnika potpore bio zbog tri druga projekta na kojima sam trebao biti angažiran. Uz Matejev, nagrađen je i kratki film Čuvar, koji uskoro počinjem snimati u Zagrebu - kaže nam Filip koji je Mateja do tada poznavao samo iz viđenja. Ovom 20-godišnjem studentu snimanja i bivšem fotoreporteru Glasa Slavonije, ovo je drugi kratki igrani film. Prvi je zimus snimao kao vježbu na Akademiji, no kako su zadatku pristupili “kao veliki”, prijavili su ga na filmske festivale i sada očekuju povratne informacije. Ideja, scenarij, ekipa, pristup filmu i dogovori oko estetike fotografije u filmu, Filipu se itekako sviđaju i uvjeren je da Poljošice očekuje festivalska budućnost. Još jedan veliki razlog zašto se Filip pridružio projektu jest mlada ekipa.
- U lipnju se u Hrvatskoj snima nekoliko dugometražnih igranih filmova i teško je doći do ekipe, asistenta režije i kamere, opreme, no sve smo uspjeli riješiti. Kada smo snimili prvi kadar svi smo bili jako zadovoljni, iako smo znali da je pred nama još mnogo posla - dodaje zadovoljno Filip koji je tijekom četiri dana snimio brojne terabajte materijala koji će u montaži poprimiti konačnu formu i trajanje.
- Filip Kos je u početku odradio dobar dio posla koji ne bismo mogli pokriti jer nemamo ljudi - ističe Matej, koji je u izvid terena došao upravo s Filipom. Obojicu je lokacija i potencijal objekta oduševio.
- Nakon prvog oduševljenja, Filip i ja smo se pitali: što ćemo kada dođe ekipa - uz smiješak prisjeća se Matej prvih muka. Prije prve klape morali su ishodovati dopuštenje Grada, proći sigurnosne uvjete na setu, dovesti ljude i osigurati im smještaj, hranu. Sve to i još mnogo više, a budžet koji je jedini bio siguran - 5000 kn.
Mnogo posla, malo vremena
Cijela situacija podsjeća na priču o Isusu koji je s pet riba i pet kruhova nahranio mase.
- Još tražimo načine i nadamo se da ćemo još negdje nešto dobiti - optimističan je Matej. Želja im je premijera na Pulskom filmskom festivalu ili Kockicama ZFF-a. Film nije jeftin šport, pa veliko hvala adresiraju mladi filmaši djelatnicima i upravi FAZOS-a koji su im pomogli sa smještajem i mnogim tehničkim pojedinostima. Iako mladi, sve je bilo profesionalno.
Iako mu nije prvo filmsko, Josipu Marijanoviću ovo je prvo profesionalno filmsko iskustvo neovisno o Akademiji.
- To mi je iskustvo pružio Osijek i Osječani - smješka se Josip, priznajući da ih je bilo ‘frka‘. Vrhunska oprema od njih zahtijevala je oprez. Imali su veliku odgovornost, mnogo posla i malo vremena.
- Imamo montažera, u postprodukciji će nam pomoći tim Izvan fokusa na čelu s direktorom Filipom Treznerom, Produkcija Antitalent bila nam je od velike pomoći s opremom, a hvala ide i Udruzi Oksimoron iz Osijeka, koja je malo pomogla s financiranjem - zahvalan je Matej. Iako studira dramaturgiju, kroz izborne je programe pohađao filmske predmete, poput teorije montaže, praktikuma filma i televizije, fotografsko i filmsko snimanje. Prošao je gotovo sve što i filmski redatelji.
- Iznimno je teško okupiti ekipu iz Zagreba da idu snimati na neku udaljenu lokaciju, pa se rijetki odvaže na takav pothvat. Mnogi su entuzijasti, studenti akademije i polaznici kinoklubova kojih u Osijeku, nažalost, nema. Za snimanje smo se vrlo dobro opremili, a tu su opet do izražaja došle sposobnosti Filipa Kosa koji je u Zagrebu odradio mnogo poslova i poznaje jako mnogo ljudi - zaključuje Matej.
Narcisa Vekić
Planiranja su idealna, a u praksi uvijek nešto iskrsne
- Dok studiramo svi se trudimo ubacivati u projekte, makar i volontirati, jer se i tako stječe iskustvo. Direktor fotografije Filip Kos studira i svaki slobodan trenutak koristi za snimanje, fotografiranje, asistiranje. Sve to vrijedi na ovakvim projektima. Akademija ima opremu, ali ne kao na pravim profesionalnim, posebice stranim setovima. Radiš i učiš, a ponekad dobijemo i honorar - kaže Modrić. Svjesni su da je pogrešaka bilo i da će ih biti, ali iz svega će izići iskusniji. Planiranja su idealna, a u praksi uvijek nešto iskrsne, poput kiše zbog koje su prvi dan kasnili nekoliko sati.
- Sve što smo ovdje napravili, ovdje je uspjeh. Mnogima je ovo prvi ozbiljniji izlet u film izvan akademije. Svi radimo, trebamo biti pozitivni i zadovoljni, ma kako sve na koncu ispalo - poručuje Nikša. Predivno im je svima bilo iskustvo četiri dana na setu, jer je u ekipi bilo i dosta profesionalaca ispred i iza kamere (ton, izoštravanje slike, postavljanje reflektora...), pa su mladi svakodnevno od njih učili.
Konačno im se pružila prilika
Prvi put na filmskom setu je i Adrian Bagarić iz Zagreba, student 3. godine glume i lutkarstva na AUKOS-u: Do sada sam samo gledao druge kako snimaju filmove i sam to želeći. Konačno mi se pružila prilika.
Nešto starija Lucija Subotić na 4. je godini i jednako oduševljena, iako su svi bili svjesni velike odgovornosti, baš s obzirom na svoju mladost i neiskustvo: Upustila sam se u nešto o čemu sam do tada samo razmišljala i maštala.
Osoba koju Matej ističe je i David Gašo, prvi asistent režije koji je vodio brigu o filmu i da se svi na setu osjećaju ugodno.
Antiratna poruka i ljubavna priča
U ekipi su Anita Schmidt i Antonio Jakupčević iz ansambla HNK u Osijeku.
- Bilo mi je iznimno zadovoljstvo snimati Poljošice, jer se radi o sjajnoj priči koja u sebi sjedinjuje i antiratnu poruku, ljubavnu priču, kao i onu tako aktualnu dvojbu - otići ili ostati. Gdje je stvarna sreća ako ju čovjek nije u stanju prepoznati u sebi. Igram profesoricu koja na kraju svoje sveučilišne karijere pravi rekapitulaciju svoga života i emocija. Bilo je divno raditi s mladom, a tako profesionalnom i odvažnom ekipom. I redatelj Sudarić i snimatelj Filip Kos baš su me oduševili talentom i gerilskom požrtvovnošću. Glumačka momčad naprosto je bila očaravajuća! - oduševljena je Anita.
Antonija Jakupčevića na snimanje je pozvao Matej osobno:
- Iako sam imao dosta obveza u svom matičnom kazalištu, odlučio sam prihvatiti njegov poziv i nisam požalio. Okupio je mladu, entuzijastičnu i prije svega profesionalnu ekipu s kojom smo svi zajedno stvorili kreativnu atmosferu i mislim da će se to u filmu vidjeti. Moram priznati da na početku nisam očekivao ono što me dočekalo – a to je punokrvni filmski set. Usput je ovo bila i prilika da radim s divnim studentima glume s kojima sam nedavno dijelio radni prostor na akademiji. Najdraže mi je bilo što je Matej spojio Zagreb i Osijek na najljepši mogući način, i svi smo skupa napravili nešto čime se možemo ponositi, tako da jedva čekam kad ću pogledati finalni produkt.