Za sredovječne i starije žene spavanje uz upaljena svjetla ili uključeni televizor povezano je s većim izgledima za razvoj pretilosti. Visoko kalorična prehrana i sjedilački način života najčešća su objašnjenja za pretilost, no nedavna istraživanja također su povezala izloženost umjetnoj rasvjeti tijekom noći i povećanje težine, navode znanstvenici u medicinskom časopisu JAMA Internal Medicine.

Znanstvenici su pratili gotovo 44.000, uglavnom zdravih žena u dobi od 35 do 74 godine. Njih oko 17.000, spavalo je uz noćno svjetlo u sobi, više od 13.000 spavalo je uz upaljeno svjetlo izvan sobe, a oko 5000 spavalo je uz upaljeno svjetlo ili uključeni TV u spavaćoj sobi. Na početku istraživanja žene su uglavnom imale prekomjernu težinu, no nisu bile i pretile, prema indeksu njihove tjelesne mase (BMI) - odnosu težine i visine. BMI između 18,5 i 24,9 smatra se zdravim, onaj od 25 do 29,9 označava prekomjernu tjelesnu težinu, iznad 30 znači pretilost, a više od 40 tešku pretilost. Ni jedna od njih nije radila u smjenama koje mogu utjecati na cikluse spavanja.

Nakon šest godina praćenja, žene koje su spavale uz uključeni TV ili upaljeno svjetlo imale su 22 % veće izglede za prekomjernu težinu i 33 % veće izglede za pretilost u odnosu prema ženama koje su spavale u potpunom mraku. Studija nije bila kontrolirani eksperiment, pa stoga ne može služiti kao dokaz toga utječe li i koliko umjetno svjetlo tijekom noći na razvoj pretilosti.

U svijetu je 1,9 milijardi odraslih osoba pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu težinu. Oko 40 % osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu, a više od 10 % pretilo je, što je stanje koje može povećati rizike za srčane bolesti, dijabetes, probleme s bubrezima, zglobovima i određene vrste karcinoma. Ova je studija pokazala da su žene koje su spavale uz svjetlo ili uključeni TV imale veće izglede za BMI koji ih svrstava u osobe s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretile osobe i veće izglede da tijekom studije povećaju BMI za najmanje 10 % u odnosu prema ženama koje su spavale u potpunom mraku. Jedno od ograničenja studije bilo je da su žene same davale podatke o svojoj težini, a znanstvenici nisu raspolagali ni podacima o promjenama izloženosti svjetlu tijekom istraživanja koje su mogle utjecati na rezultate istraživanja.