Prvi se put osječkoj publici predstavila 2011. na Osječkom ljetu kulture, a na poziv maestra Filipa Pavišića ubrzo debitira u Traviati u osječkom HNK-u. Prije pet godina pjevala je i posljednju osječku Traviatu, uz maestra Mladena Tutavca. Ova uloga sopranistici Jeleni Štefanić donosi poziv iz Operalije Placida Dominga. Uslijedile su uloge Donne Anne (Mozartov Don Giovanni) te Leonora (Verdijev Trubadur). Osječka publika zadnji ju je put mogla čuti upravo kao Leonoru koncem ožujka ove godine...

Jelenu čeka radno i uzbudljivo ljeto koje će kulminirati pjevačkim natjecanjem u Kini, od 28. kolovoza do 10. rujna, s vrlo bogatim fondom nagrada za pobjednike: 50 tisuća američkih dolara za prvo mjesto, 20 tisuća za drugo te 10 za treće mjesto.

The International Music Competition at Harbin čeka te koncem kolovoza. O kakvom je natjecanju riječ i zašto si se prijavila? Što očekuješ od natjecanja, ali i poslije?

- Nemam nikakva očekivanja, s natjecanjima se nikada ne zna… No, samo ću reći da ću u danom trenutku dati najbolje od sebe. To je jedino što mogu jamčiti. A razlog prijave? Ima ih više… Volim Kinu, a sjevernije od Pekinga nikada još nisam bila. Ovo je novije natjecanje i fond nagrada je jako velik, plus plaćeni svi troškovi. Žiri ne može biti bolji (Metropolitan opera, Covent Garden, Pariz Garnier), tako da je to zgodna prilika da se pjevač prezentira casting direktorima najvećih kuća na jednom mjestu. Prijavu sam poslala koncem travnja. Uz preporuke, kopiju diplome, životopis, bila je potrebna i videosnimka u trajanju od više od 20 minuta, tako da sam poslala osječku Leonoru (Trubadur). I eto, pozvana sam uz 30-ak pjevača iz cijeloga svijeta. Bit će i prijenos na Medici TV.

Što uopće STVARNO takva natjecanja znače pjevačima?

- Natjecanja su stresna stvar. To je sasvim drukčije od koncerta ili predstave, ali su potrebna pjevaču. To je kao da ulazite u boksački ring, prisutna je druga energija. Ima mnogo natjecanja raznih rangova. Neka imaju smisla, neka baš i ne… Od onih najprestižnijih -BBC Cardiff, Operalia, Met Council Auditions..., i da ne nabrajam - pjevač uvijek nekako profitira, jer i sam poziv i ulazak u takvo natjecanje je prestiž. Lakše dođete do agenture koja vam automatski može omogućiti audiciju, ili čak izravan angažman kod određene kuće čiji predstavnik sjedi u žiriju. Usto, takva natjecanja vas ništa ne koštaju, osim živaca, jer su vam plaćeni svi troškovi, od puta, hotela, hrane, čak i dnevnica. Ono što su sportašu Olimpijske igre, to je pjevaču BBC Cardiff ili Operalia.

Velika je to stvar za tebe, ali prije toga odradit ćeš nešto možda još i značajnije, kako za tebe osobno, kao glazbenicu, tako i za Hrvatsku, pa i svijet, rekli bismo. Daj nam detalje: tko, što, kada, zašto? I najvažnije, kako si postala dijelom toga velikoga projekta u Londonu, praizvedbe djela Antonija Smareglie?

- Prva opera skladatelja Antonia Smareglie Caccia lontana (Daleki lov), 20. kolovoza otvara londonski festival Opera in the City u Bridewell Theatru. Ostale dvije predstave su na rasporedu 21. i 22. kolovoza. Riječ je o praizvedbi Smaregliena djela na području Ujedinjenog Kraljevstva. Sama opera je koprodukcija INK-a Pula i HNK-a u Varaždinu te je svoju hrvatsku praizvedbu doživjela u studenome prošle godine u Puli. Varaždinska premijera odigrala se u veljači ove godine. Nakon prijave na natječaj u London izabrani smo za otvorenje festivala. Sam projekt im se činio interesantan, jer se radi o praizvedbi, te se radi također o nepravedno zanemarivanom hrvatskom kompozitoru koji polako u ovom dobu, mogli bismo reći, doživljava renesansu i ponovno otkrivanje.

O prestižu je suvišno i komentirati, no kako se osjećaš?

- Početak ove priče o Smaregliji počinje s mojom kolegicom i prijateljicom Sofijom Cingulom (Fiordaliso). Ona je prije nekih godinu i pol dana u spomen-sobi Antonia Smareglie u Puli naišla na note ove opere. Naknadno je izvela fragmente na solističkom koncertu te se zaljubila u glazbu. Ubrzo nakon koncerta, predložila je INK-u Puli i HNK-u Varaždin da bi u koprodukciji mogli izvoditi ovu komornu operu. Ukratko, tako je sve to krenulo i ja se našla u tom. Gospodin Ozren Prohić je odmah s veseljem i entuzijazmom prihvatio režirati (osječkoj publici su poznate njegove predstave Tosca i Porin), a kao dirigent/ujedno klavirist uletio je mladi Stjepan Vuger. Same probe su bile intenzivne jer se radi o vrlo jednostavnoj priči i baš tu leži ta težina. Muž Madonne Belle odlazi u lov, ona ostaje sama u dvoru s pažem Fiordalisom koji je zaljubljen u gospodaricu. Ona to nekako naslućuje, tako da i ona počinje svoj lov… Sada, kako da dvije pjevačice nekih 50-ak minuta održe intenzitet, tu energiju i privuku pozornost publike i da na kraju krajeva zainteresira. Plus, glazba vam baš ne olakšava, jer iako se radi o kraćoj formi, dionice za glasove su zbilja teške. Svi smo uzbuđeni u vezi Londona, jedva čekamo izvedbe, ali svatko od nas ima još prije neki posao koji mora odraditi.

Što nakon Londona i Kine? I što paralelno radiš?

- Ja se trenutačno spremam za Njemačku gdje me početkom srpnja čeka Verdijev Requiem, pa sam sada samo u tom. Pjevam ga prvi put, a upućeni znaju koliko je sopranska dionica zahtjevna. Nakon Njemačke, na Cresu pjevam Gerhildu u Die Walküre Richarda Wagnera, ali to mi je manji stres i slobodno mogu reći raj za dušu. Tek onda na red dolaze London i Kina. Što nakon Kine i Londona? Nadam se da ćemo imati prilike igrati Cacciu Lontanu i drugdje, osim u Varaždinu i Puli. Čekaju me manji koncerti i tada, nadam se, kratak odmor. Sljedeće sezone dolaze nove, sve zahtjevnije uloge, ali o tom ćemo nekom drugom prilikom.