Kadifice uvijek dobro niknu i popune sva prazna mjesta na rubnim dijelovima cvjetnjaka ili povrtnih gredica. Premda potječu iz Meksika kadifice, lat. Tagetes sp., tako su udomaćene u našim krajevima da ih smatramo starinskim ljetnim cvijećem. Usprkos velikom broju različitih vrsta jednogodišnjega cvijeća, one su jedan od najupečatljivijih izvora žute, narančaste i crveno-smeđe boje na cvjetnim i povrtnim gredicama, balkonima, terasama i u kamenjarima.

Izrazito su slikovite i rado ih uzgajaju vrtlari i povrtlari diljem svijeta na svim područjima s povoljnom toplom klimom. Niske kadifice, lat. Tagetes patula, narastu od 15 do 30 cm, cvatovi su im manji, jednostruki ili dvostruki, žuti, kestenjasti, crvenkasti sa žutom sredinom, šatirani, dvobojni, ili poprskani. Grmolike su i zbijene, pa ih sadimo uz rubove gredica, uz staze, ili kao samostalne skupine ispod voćaka i na tratini. Izvrsne su i za sadnju u ukrasne posude i balkonske sandučiće. Treća skupina ukrasnih kultivara kadifica su sitnocvatne kadifice, lat. Tagetes tenuifolia, limunskožute do zagasito narančaste te crvene boje cvatova. Razlike između glavnih skupina kultivara kadifice nisu uvijek oštre, pa se tako u našim vrtovima, osobito ako prikupljamo vlastito sjeme, mogu naći kadifice različitih boja.


Tako su uvijek uredne i pune cvatova koji se izdižu iznad tamnozelenih duboko urezanih perastih listova. Povremeno ih treba okopati i oplijeviti. Ako je ljeto sušno, jednom na tjedan treba ih zaliti.


Zdrave zrele sjemenke pred kraj ljeta treba ubrati, osušiti i spremiti u staklenku za sljedeću godinu. Kadifice koje rastu oko debla voćaka nakon prvog jesenskog mraza treba posjecakti, sjemenke ravnomjerno razbacati po gredici, tlo lagano pograbljati i čekati da same niknu iduće godine. Kad niknu, prorijediti ih, a višak biljčica posaditi uz rub povrtnjaka. Zna se da izlučevine iz korijenja kadifica rastjeruju nametnike iz tla, posebice nematode. J.Kn.