Novosti
SPAŠAVANJE MIGRANATA IZ DUNAVA

Ivijan Hmeljina: U usta sam stavio mobitel i skočio u rijeku
Objavljeno 5. lipnja, 2019.
Kada su dvojica policajaca iskočila iz čamca, migranti su se vratili po njih

Policajci Ivijan Hmeljina (40) iz Bilja i Josip Gibičar (56) iz Osijeka, iz Postaje granične policije Beli Manastir, u ponedjeljak su spasili 12 ljudskih života boreći se s valovima Dunava koji su potopili službeni policijski čamac dok su spašavali migrante nedaleko od Aljmaša.

Sve je počelo dojavom iz Centra 112 da su negdje na Dunavu u blizini Aljmaša ljudi koji zovu u pomoć. Dojavljeno je da se nalaze na nekakvom otoku, ali ne znaju točno gdje. Tri policijska plovila, dva iz Postaje granične policije Beli Manastir i jedno iz Postaje granične policije Dalj, krenula su u potragu za njima.

Ivijan Hmeljina, koji u policiji radi već 22 godine, a posljednjih godinu i pol dana na granici, ispričao nam je kako se sve odvijalo te lipanjske noći. U njegovom dvorištu o događaju svjedoče službeni oprtač i uniforma koji se suše na užetu za rublje, kao i čizme koje se suše pokraj njih.

- Pronašli smo ih oko 6 sati. Neki su se držali za grane, a uglavnom su svi bili u vodi na otprilike metar i pol dubine. Svi su bili promrzli i jako su se tresli, jer su samo od dojave stajali oko dva sata u ledenoj vodi, a tko zna koliko su prije poziva u pomoć ondje bili. Probali su se probiti i izići iz rijeke, ali kamo god da su pošli voda je bila sve dublja. Pozvali smo ih da uđu u čamac i primili smo 12 osoba, a u manje policijsko plovilo ušla su još četvorica. Ušli su u čamac i sjeli na dno da se ugriju i dok smo čekali da nam dežurni jave kamo da ih vozimo i što da s njima radimo, dva kruzera su prošla, a oni voze tako brzo da je to nevjerojatno i zato naprave velike valove - kaže policajac Hmeljina. Tada i počinje prava drama.

- Kako su ti valovi došli do nas, udarili su u granje i počeli se vraćati nazad. Mi nismo bili nasukani, jer to i nije bilo moguće. Samo smo došli plovilom u granje, što bliže migrantima zato da mogu ući k nama. U tom trenutku Dunav nas je povukao nazad i sve se uzburkalo. Kako smo bili puni, valovi su počeli prebacivati vodu u brod i vidio sam da tonemo. Rekao sam kolegi da doda gas da se bar pokušamo nasukati i dođemo što bliže obali, jer na tih nekoliko metara može razlika u dubini biti i do pet metara. Migranti su se uspaničili jer nisu znali što se događa. Iako je kolega dodavao gas nismo se uspjeli previše pomaknuti, jer sam vidio kako motori nestaju pod vodom, a voda je već bila napunila i pola čamca. Nekako smo uspjeli ponovno ući među granje i pokazali smo migrantima da poiskaču van. Nekako smo im uspjeli pokazati da iziđu jedan po jedan, jer kako je koji krenuo čamac se naginjao i mogli smo se prevrnuti. Kada su oni iskočili iz čamca, kolega Josip Gibičar i ja pokušali smo kantama izbaciti vodu, no nije nam uspjelo. Imao sam osjećaj da kako ja izbacim jednu kantu vode iz čamca tako ih šest ponovno uđe - priča Hmeljina, i dodaje da se sve to odigravalo u nekoliko sekundi.

- U jednom trenutku vidio sam kako je sidro, kada se čamac nagnuo, krenulo prema nama i viknuo sam kolegi: "Pazi, sidro!", ali, srećom, pa na vrhu glisera postoji metalni rub koji ga je zadržao. Taman je Josip glavu promolio i sidro je udarilo. Mogao je poginuti. Kada smo vidjeli da nećemo uspjeti izbaciti vodu, i ja sam krenuo iz čamca, no sjetio sam se mobitela. Jedino su mi na pameti bile fotografije koje imam u mobitelu, pa sam se vratio po njega, stavio sam ga u usta i skočio u Dunav. Kada sam iskočio upetljao sam se u neko grmlje, a migranti su već bili daleko od nas. Srećom, vratili su se, pa su nam pružili ruke da se i mi izvučemo - priča policajac iz Bilja. Kada je Gibičar skočio za Hmeljinom uspio je uhvatiti konopac da zaveže čamac kako ga valovi ne bi ponovno povukli u dubinu.

- Oko pola sata do 45 minuta stajali smo u vodi zajedno s migrantima i čekali da netko dođe po nas. Došli su dečki iz postaje u Dalju i odvezli nas u Aljmaš te razvezli kućama. Da se to dogodilo samo malo dalje od obale pitanje je bi li itko od nas preživio, jer smo svi bili odjeveni, a migranti su imali i ruksake. Na Dunavu smo neprekidno, ali ovo je baš izdvojen slučaj - zaključuje Hmeljina.

Josip Gibičar, voditelj službenog policijskog čamca, u policiji radi 28 godina, a na Dunavu oko 21 godinu i kaže da do sada nije doživio ovako nešto. "Ovo je prvi put, a nadam se i zadnji. Ne daj Bože da se ponovi", kaže Gibičar.

- Kada sam vidio da brod tone prva misao je bila spasiti i migrante i nas, a što se tiče čamca, on i ako potone danas-sutra će ga izvući iz vode i popraviti. Najvažnije je bilo spasiti ljudske živote. Migranti su nam pružili ruku da se možemo izvući, jer smo imali na sebi i čizme i svu opremu - ističe.

Sandra Lacić
Ivijan Hmeljina

policajac iz Postaje granične policije Beli Manastir

Imao sam osjećaj da, kako ja izbacim jednu kantu vode iz čamca, tako ih šest ponovno uđe
KRUZERI JURCAJU
Kako priča jedan od policajaca koji je sudjelovao u spašavanju migranata, a onda se s kolegom borio i za svoj život, baš u noći kada su krenuli u spašavanje migranata, nevjerojatno je mnogo kruzera bilo na Dunavu. “Mi policijskim plovilima ne smijemo glisirati u blizini Zelenog otoka jer je rijeka previsoka, pa da voda ne bi ulazila u kuće i vikendice. Ondje vozimo polako, no kruzeri nemaju običaj usporiti, išli uzvodno ili nizvodno”, kaže Hmeljina.
Možda ste propustili...

STRUČNJACI O SIGNALIMA NOVE EKONOMSKE KRIZE

Strah od recesije u SAD-u, prve naznake i u Europi

HRVATSKA PREDSTAVNICA U EUROPSKOJ KOMISIJI

Odbor za europske poslove podržao kandidaturu Šuice

Najčitanije iz rubrike