Kultura
NOVA GLAZBENA PREMIJERA HNK-A OSIJEK

"Sugar" dokazao da je osječko kazalište najbolje za mjuzikle
Objavljeno 30. svibnja, 2019.
Glumci su i pjevali, pjevači glumili, ponetko se prvi put našao u "suprotnoj" ulozi, ali svi na sceni obvezno su zaplesali

Prenijeti određenu dramaturšku formu i redateljsku koncepciju primjerice iz filma u drugi glazbeno-dramsko-scenski žanr, kakav je mjuzikl, zahtijeva posebne redateljsko-dirigentske kombinacije. U osječkom slučaju tu su Nina Kleflin i Mladen Tutavac. I pitamo se kojom se to alkemijom teatarskog umijeća prelazi iz filma "Neki to vole vruće" u žanr mjuzikla, preimenovanog u "Sugar". Je li ta alkemija teatarskog umijeća - zapravo travestija, što govori i posljednji insert iz filma, ali i mjuzikla. Nakon što se Daphne razotkrije skidanjem perike, sir Osgood zaključi: "Nitko nije savršen".


Tako je u utorak, 28. svibnja, u 112. kazališnoj sezoni na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku izveden prvi put u Hrvatskoj mjuzikl "Sugar". Ovo djelo, koje pomiče granice među žanrovima, potpisuju Jule Styne (glazba), Peter Stone (tekst), Bob Merrill (tekstopisac songova), Billy Willder i I. A. L. Diamond (redatelj i scenarist). Pod ravnanjem dirigenta maestra Mladena Tutavca s razvijenim osjećajem za glazbu brodvejskog tipa, odnosno zahvaljujući lucidnoj redateljici Nini Kleflin, može se "laganini" prijeći s filma na kazališne daske.

Dobra podjela

Kao glavne protagoniste na sceni u mjuziklu moglo se vidjeti sedam umjetnika, za koje se može reći da su gotovo idealno izabrani. No posebni među njima su dva glavna lika, koji su svoj posao pronašli muzicirajući u ženskom sastavu. Nenemjerno vidjevši gangsterski obračun, a i jer su bez novca, prihvaćaju jedini posao koji im se nudi. Tako Joe i Jerry postaju Josephine i Daphne donoseći na scenu sve što zahtijevaju ženski likovi - perike, šminku, haljine, štikle...


Ulogu pjevačice u orkestru Medene Med, a u filmu i sviračice egzotičnog instrumenta - ukulelea, u osječkom mjuziklu izgledom i glasom svakako je opravdala lijepa i izvrsna pjevačica - sopranistica Ivana Medić, kod koje se mogu izdvojiti kvaliteta raspona glasa, kolorature, legato fraziranje i muzikalnost. Osječka sopranistica Vesna Baljak (u ulozi Slatke Sue) imponirala je prirodnom komikom (geste, gluma, izraz lica).


Najveću pažnju ipak privlače likovi Joe i Jerry, koje su na osječku pozornicu donijeli glumački poduzetni i efektni Duško Modrinić (Josephine/Joe) i Matija Kačan (Daphne/Jerry). Bili su prava iznenađenja. Pokazali su izuzetnu muzikalnost za glumce.


S posebnim osjećajem za glumu nastupio je sinoć (u formi mjuzikla) Ladislav Vrgoč (kao Dendi Palazzo). Kao polivalentan umjetnik (gluma, scenski pokret, raspon glasa, izvrsna dikcija) ostvario je profil lika. A Nenad Tudaković (kao sir Osgood) razotkrio je svojim nastupom identitete muško/ženskih likova (u pjesmi, plesu, glumi ili organizaciji na sceni). Na kraju Tudaković izgovara onu besmrtnu rečenicu: "Nitko nije savršen."


Poseban nastup naglašenog osjećaja za formu mjuzikla ostvario je glumac Mario Rade (u ulozi Bienstocka). Njegov nastup treba izdvojiti jer je prvi put nastupio u nekom glazbenom projektu.


Glazba koja prati ovaj mjuzikl pripada svim pravcima jazza. U njemu imamo dixilanda, bluesa, swinga (to je glazba koja od početka do kraja predstave prati tekst). Izuzetno su zahtjevne scenske promjene, koje se moraju dogoditi vrlo precizno, jer glazba mora ići u sekundu točno.


Što se tiče jazza, treba istaknuti za orkestar da je odlično odgovarao toj vrsti glazbe. Valja prvo istaknuti odlične trombone te sjajnu prvu trubu, posebno u ekstremnim visinama. Također, i sjajne saksofone, koji inače nisu članovi opernog orkestra. Osim toga, treba izdvojiti sve ostale članove osječkog orkestra (odlične klarinete, flaute, ostale drvene puhače te, naravno, gudače, u kojima su ovaj put najvažniji bili kontrabasi). Brodvejski tip glazbe podrazumijevao je dobro snalaženje u svim glazbenim vrstama jazza..
Ples, ples, ples

Scenski orkestar činilo je šest izvrsnih glumaca: Dina Vojnović (Olga), Selma Mehić (Dolores), Mirjana Peteš (Mary Lou), Danijela Božičević (Rosella), Mirna Vidović (Emily) i Katarina Toplek (Candy). Ulogu Prike donio je Davor Solanović, a Mozarelle Zorislav Štark. Izdvajaju se i Robert Adamček (kao Šaka Norton) i Slavko Bogdanović (Lima). U ulogama Charlija je Blaž Galojlić te kao mehaničar Igor Krišto.


Treba istaknuti i koreografa Vuka Ognjenovića (njegovo zadovoljstvo radom plesne skupine svuda se osjećalo). Članovi ženskog i muškog dijela zbora bili su usklađeni sa scenskim pokretom plesa i s pjesmom. Upravo je dirigent Mladen Tutavac za Vuka Ognjenovića napomenuo "kako je uspio sjajno povezati pjevački dio s plesom."


Kostimografkinja je Sara Lovrić Caparin kojoj je ovo prva velika predstava (za koju je kreirala čak 130 kostima); "šminka" i "frizure" bile su u skladu s kvalitetom predstave. Uspjehu predstave dala je doprinos i odlično uvježbana tehnika na čelu s Davorom Molnarom.
I na kraju priče zaključak: vrhunac praizvedbe mjuzikla "Sugar" na sceni HNK-a Osijek donijeli su svojim nastupima predvodnici sjajne glumačke ekipe Duško Modrinić (Joe/Josephine) i Matija Kačan (Jerry/Daphne): Posebno je glumački bio uspješan tenor Ladislav Vrgoč (Dendi) te genetski nezamjenjiva "persona" za žanr mjuzikla Nenad Tudaković (Sir Osgood). Glumački, a dakako i pjevački, iznenađujuće osječke snage V. Baljak i I. Medić. Na sceni HNK-a Osijek ponovno se tako rađa nova "škola" mjuzikla. Da, to je bila tajna alkemije teatarskog umijeća na osječkoj pozornici. Branka Ban
SVI NA SCENI MORALI SU ZAPLESATI
Koreograf Vuk Ognjenović, rođen u Osijeku, autor je više desetaka koreografija i pokretač vraćanja baleta na scenu HNK-a Osijek. Osim svoje baletne skupine, koja je imala značajne i vrlo dinamične nastupe tijekom gotovo trosatne predstave, morao je prilagoditi i plesne korake svima na sceni, jer ni jedan lik nije bio bez plesnih koraka. Kao da se scenom uopće nije hodalo. Sve je bilo lepršavo pa su govorni dijelovi ostali malo po strani. Ipak, oni su bili nužni za razumijevanje inače poznate fabule. Ali možda je ipak netko prvi put doznao za radnju jedne od najznačajnijih filmskih komedija, snimljene u crno-bijeloj inačici.
300 KOSTIMA IZ MAJSTORSKE RADIONICE
Scenograf i oblikovatelj svjetla bio je Osman Arslanagić (sa zavidnim opusom filmskih i kazališnih djela), a kostimografkinja Sara Lovrić Caparin (rođena 1981.) diplomirala je između ostalog u Pragu, a danas djeluje surađujući sa Zagrebačkim kazalištem lutaka. Uz tehničku ekipu koja je izradila scenografiju i dinamično ju zamjenjivala (ima bar 11 promjena), svakako veliku pohvalu imaju djelatnici krojačke radionice, koji su sašili 300 nimalo jednostavnih kostima. I promjene odjeće bile su u suglasnosti s dinamikom predstave. Sve je moralo djelovati skladno, jer svaka pogreška vidjela bi se. No bi li se vidjela u ponekad sveopćoj jurnjavi...
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

HUMANITARNA LIPANJSKA OPERNA NOĆ

Nikad veći odaziv publike i donatora

2

ZORAN ŠIMUNOVIĆ PRIJE UMJETNOSTI ZAVOLIO JE MOTORE

Umjetnici su ljudi velikoga ega i s nekima je teško surađivati

3

21. KONCERT MLADIH SLATINSKIH GLAZBENIKA

Nastupile sadašnje i bivše učenice