Napokon - kraj! Za jedne očekivan, za druge neočekivan, čak razočaravajući. Naravno, radi se o televizijskom serijalu “Igra prijestolja”, koji je nakon osam sezona priveden završnici koja je, eto, izazvala oprečna mišljenja. Uza sve što je taj serijal pratilo, od početnih priprema do odluke da sve završi onako kako je završilo, proteklo je gotovo deset godina, što je golemo razdoblje, premda u usporedbi s nekim drugim serijalima još i pristojne minutaže.

Uglavnom, “Igra prijestolja” najveće je postignuće HBO-a u povijesti tog američkog TV kanala. Uloženi trud se isplatio i HBO-u, i autorima serijala Davidu Benioffu i D.B. Weissa, dakako i Georgeu R. R. Martinu, prema čijoj je fantasy epopeji “Pjesma leda i vatre” serijal i sniman, pokupljene su brojne nagrade, gledanost je bila rekordna, jednako kao i komercijalna isplativost cijelog projekta i svih popratnih marketinških aktivnosti. “Igra prijestolja”, koliko god podlegla neizbježnoj holivudizaciji, postala je fenomen masovne popularne kulture i teško da će tu razinu u dogledno vrijeme itko nadmašiti, pa ni sam HBO, unatoč nizu dobrih serijala koje Home Box Office štanca gotovo na dnevnoj bazi. Ono pak po čemu ćemo taj unikatni televizijski proizvod pamtiti (tu ne računam hejtere koji su kraj serijala radikalno popljuvali!) vjerojatno duže od nekad slično uspješnog i intrigantnog “Losta”, svakako je njegova šira društvena, sociološka i kulturološka razina. Drugim riječima, “Igra prijestolja” u svojoj je osmosezonskoj dominaciji pokazala, kao ni jedan TV serijal do sada, kakva je moć eskapizma u svijetu kakav je ovaj naš posljednjih desetak godina. Zapravo smo svjedoci ne samo niza kontroverzi kojima je serijal krcat nego i upadljivog apsurda da se kroz fikciju “Igre prijestolja”, metaforički i simbolički, a ujedno i referentno stvarnosno nametnuo ne “bijeg iz stvarnosti”, dakle eskapizam, nego “povratak u stvarnost” koja nije ništa manje brutalna i surova, dramatski nepredvidljiva nego što su to Martinove priče o političkim intrigama i obračunima oko Željeznog prijestolja u izmaštanoj civilizaciji Westerosa.

Sve je u percepciji, i to koliko ćete toga viđenog u “Igri prijestolja” usporediti s onim što se zbiva u našem vremenu, koliko će vam sve viđeno biti fantastična fikcija, koliko referenca na univerzalnu stvarnost svakog, pa i našeg doba. Eskapizam “Igre prijestolja” utopijska je utjeha u svijetu realnih drama.