Šteta što je Simon Hunter odlučio snimiti ziheraški film. Jer priča o 83-godišnjoj Edie nije od onih kroz koju bi trebao hoditi utabanim putovima, nego je potrebno istražiti skrivene puteljke. Glavna je akterica žena koja je posljednjih trideset godina života provela brinući se o suprugu koji je ostao nepokretan i nesamostalan nakon moždanog udara. Edie je sve do njegove smrti jednako posvećeno ispunjavala njegove potrebe, potiskujući pritom svoje, što će mnogi smatrati njezinom obvezom s obzirom na to da je u braku.

No na mračnoj je strani te priče gorka istina da ju je čovjek za kojeg se udala u ranim dvadesetim godinama sljedećih trideset zlostavljao, ne dopuštajući joj kontakt s ocem za kojega je bila jako vezana, otuđujući ju od ostatka društva, uskraćujući joj čak i sitna zadovoljstva, poput nove haljine... Zabranio joj je i baviti se hobijem - planinarenjem - koji je obožavala kao dijete, kada je sa svojim ocem često odlazila na izlete. Stoga ne čudi što Edie, nakon smrti supruga, odlučuje ispuniti svoj dugogodišnji san - popeti se na škotsku planinu Suilven, kamo je svojedobno, nakon udaje, trebala otići s ocem, ali ju je muž u tome spriječio. Njezina kći pak želi ju smjestiti u dom za stare, no Edie radije bira pustolovinu. U Invernesu upoznaje mladića Johnnyja, trgovca u lokalnoj prodavaonici planinarske opreme, koji joj pomaže u pripremi za osvajanje Suilvena kada nitko drugi ne vjeruje u to da 83-godišnja starica u tome može uspjeti...

Dakle, priča je i više nego izazovna, no Hunter nije stigao dalje od površine. Umjesto da se pozabavi bogatim unutrašnjim životom svoje junakinje i njezinom sudbinom te njezinim odnosom s mladićem s kojim, bez obzira na veliku razliku u godinama, dijeli jednake strahove i snove s njom, redatelj (i scenaristica Elizabeth O‘Halloran) zadovoljio se prikazivanjem fizičke zahtjevnosti njezina pothvata, brinući se više o detaljima, kao što je njezina pomodarska oprema za planinarenje, nego za životni teret koji je odvukla na tu planinu.