Svečanom projekcijom filmova Ljudi (u prolazu) i Nedjelja 2, u prostorijama Društva hrvatskih filmskih redatelja otvorena je Retrospektiva filmova Lordana Zafranovića kojom DHFR obilježava 55 godina umjetničkoga stvaralaštva svoga člana i velikoga hrvatskoga autora koji je život u cijelosti posvetio istraživanjima u svijetu filmske umjetnosti te posjeduje impozantan opus od preko 80 filmova.

Svečanom otvorenju nazočili su ravnatelj HAVC-a, Chris Marchich, redatelji Zrinko Ogresta, Vinko Brešan, Bobo Jelčić, redateljica Jasna Nanut, predsjednik Društva Antonio Nuić, Budimir Lončar, glumac Zdenko Jelčić, filmska kritičarka Diana Nenadić, glazbenik Matija Dedić te brojni uglednici iz filmskoga i javnoga života.

Na samom je početku Retrospektive u njegovu čast, Lordan Zafranović zahvalio na posebnoj prilici prikazivanja njegovih starijih filmova i izrazio zadovoljstvo što će upravo s njegovim filmovima započeti ciklusi koji će se u budućnosti odvijati u prostorijama DHFR-a.

Iako kultni hrvatski redatelj, s filmskim opusom od preko 20 amaterskih filmova, 40-ak kratkih i 10-ak cjelovečernjih igranih filmova, Lordan Zafranović, kao jedan od glavnih protagonista jugoslavenskog Crnog vala i kao jedna od prominentnijih figura takozvane praške škole, nikad nije dovoljno valoriziran unutar okvira hrvatske kinematografije. I poslije 55 godina profesionalnog umjetničkog staža, od kojih je barem 20 redateljski apstinirao u (hrvatskoj) kinematografiji, Zafranovića prate kontroverze naslijeđene iz jugoslavenskog razdoblja, uglavnom vezane uz njegove cjelovečernje igrane filmove, poput nagrađivane “revolucionarne trilogije” koju krajem 1970-ih započinje Okupacija u 26 slika (1978.), nastavlja Pad Italije (1981.), a zaključuju Večernja zvona (1986.).

Prilike za revalorizaciju, doduše, i nije bilo mnogo jer je preduvjet za nju dostupnost filmova i njihovo češće prikazivanje generacijama koje su neopterećene prošlošću. Zato i danas nad Zafranovićevom umjetničkom personom, kao i nad njegovim cjelokupnim opusom lebde brojna pitanja i nerazriješeni prijepori. Upravo iz ovih razloga, kao podstrek nekim novim generacijama, DHFR prikazuje njegovu Retrospektivu, u cilju prepuštanja njegovih djela nekim novim očištima, kako bi se njegov cjelokupni opus stabilizirao kao nezaobilazna sastavnica hrvatske kinematografije. N.Vek.