Nogometaši Osijeka još su jednom na gostovanju pali bez ispaljenog metka. Nakon još jedne bljedunjave igre čovjeku ne preostane ništa drugo nego da duboko i teško uzdahne. Utvrđivanje gradiva opet je bilo bolno, pa se moramo zapitati koliko je puta potrebno tako izgubiti kako bi u stručnom stožeru bijelo-plavih shvatili kako igra "na vrapca u ruci" jednostavno nije dobar izbor.

To će potkrijepiti i rezultati. Otkako je Dino Skender sjeo na klupu prve momčadi, četiri puta je Osijek istrčao s filozofijom "dobar je i bod" i uzeo samo jedan - onaj na Poljudu, a tri su susreta završila minimalnim porazima (1:0) u kojima su bijelo-plavi sve zajedno u okvir suparničkih vrata ozbiljno zapucali tri ili četiri puta i svi ti udarci dogodili su se u istoj utakmici protiv Istre 1961 u Puli. U Koprivnici i sada u Gorici Osijek je suparničkog vratara ostavio bez ozbiljnog posla. Za momčad koja ima europske ambicije takvi su podaci zapravo tragični.

Shvatili bismo orijentaciju na dekadentan nogomet da nije bilo ranijih gorkih iskustava, ali čemu ponavljati nešto što ti nije dalo nikakav rezultat, i to u utakmici u kojoj u biti nisi imao što izgubiti. Jedan bod značio je tek matematičku potvrdu plasmana u Europu. Pobjeda bi značila uz Europu i praktično osiguravanje trećeg mjesta, a poraz je opet ostavio tu mogućnost. I zašto je onda, dovraga, izabrana najmanje simpatična, kalkulantska, opcija? Osijek u Velikoj Gorici nije izgledao kao momčad koja u džepu već ima europsku ulaznicu, nije izgledao kao momčad koja i u primisli ima pobjedu dok je rezultat bio 0:0. Ma dajte, ljudi, pa ne igrate samo za sebe. Treba voditi računa i o ukupnom dojmu koji je nakon Velike Gorice bio baš otužan. Nije bilo ni jednog dobrog razloga za tako neambiciozan pristup. U pripremi utakmice stručni stožer se očito opet više bavio razmišljanjima kako izbjeći protivnikove udarce nego kako ga baciti na "konopce". "Plesali" su Osječani po velikogoričkom "ringu" bez prave želje za zadavanje nekakvog ozbiljnog udarca suparniku, a na kraju su, kao i obično, primili jedan koji ih je bacio u "nokdaun", iz kojeg se više nisu mogli izvući.

- Došli smo po bod, ideja je bila uzeti Gorici njezino najjače oružje - kontranapade. U prvom dijelu to je dobro funkcioniralo, ali smo u nastavku susreta brzo primili pogodak, nakon čega smo pokušali izjednačiti, krenuli smo ofenzivnije, ali moram priznati kako nam je učinak bio skroman - kaže Dino Skender, trener nogometaša Osijeka.

Opet je momčad prilagođavao suparniku. Zato je u veznom redu osvanuo Alen Grgić. Cilj je bio zaustaviti Kristijana Lovrića, koji je potopio bijelo-plave ovog proljeća u Gradskom vrtu. U tome se uspjelo, ali ostao je dojam kako je u toj "partiji šaha" za Osječane to bila žrtva "kraljice za pijuna" jer se izgubila moć u organizaciji igre.

- Gorica je vrlo dobra momčad. Mislim kako smo izabrali rezonski pristup utakmici, pokušali smo ih izvući na široki prostor gdje se ne osjećaju ugodno. No, kada utakmica završi ovako, onda je normalno da se pojavljuju razmišljanja kako bi nam drukčiji pristup donio bolji rezultat. Natrag više ne možemo, ostaje nam još taj susret protiv Intera, u kojem možemo popraviti dojam i staviti stvari na pravo mjesto - smatra trener nogometaša Osijeka.

Nas muči jedno drugo pitanje. Nakon pobjede protiv Rijeke Dino Skender je nedvosmisleno poručio: "U uzletu smo, idemo u Veliku Goricu po pobjedu." Tko ga je ili što nagnalo da samo u četiri dana taj hrabri stav, koji je bio ‘za pozdraviti‘, promijeni u nešto što je negledljivo i neprihvatljivo? Očito je nekih sugestija bilo, a tko god da mu ih je dao, nije učinio uslugu ni Dini, a još manje NK-u Osijek.

Tako je bijelo-plavima još jedan "vrabac iz ruke" odletio u nepoznato, a trener je uporno pokušavao obrazložiti promjenu stava iz "idemo pobijediti" u "dobar je i bod".

- Na Goricu su otvoreno krenuli Rijeka i Hajduk, pa se nisu dobro proveli. Ovo je neugodno gostovanje, a ne treba zaboraviti da su nam izostali neki igrači koji su nam iznimno važni za organizaciju igre. Pokušali smo izvući maksimum iz kadra koji nam je bio na raspolaganju. Porazi su sastavni dio nogometa i moramo ih kao takve prihvatiti bez obzira na to što nam se to ne sviđa - smatra trener bijelo-plavih.

Ako već voli paralele, evo mu jedne. I Rijeka i Hajduk su, bez obzira na te poraze, ispred Osijeka jer u utakmice uvijek ulaze s pobjedničkim ambicijama. U tome se dogode i porazi, koje se može prihvatiti, ali pobjede će se jako rijetko događati ako će prevladavati filozofija "dobar je i bod". Osijek to uvijek mora saznati na najteži način, ali je još gore što se takvom načinu razmišljanja stalno vraća. Iz svega će ostati još jedan loš dojam, ali i puno pitanja na koja, bar u ovom trenutku, još nitko nije spreman odgovoriti. Prije svih ono o kvaliteti igračkog kadra. Jasno je kao dan kako Osijek, ako uđe u Europu, u njoj će teško biti konkurentan.

- Neću sad pričati o tome. Sada nam u fokusu mora biti samo susret protiv Intera i ništa više. Tek kada potvrdimo plasman na europsku scenu, možemo podvući crtu i vidjeti što i kako dalje - rekao je na kraju Dino Skender, trener nogometaša Osijeka.

Nema dvojbe kako će ovo ljeto u Gradskom vrtu proći u znaku brojnih revizija i preispitivanja stavova i vizija. Igrački kadar će nedvojbeno doživjeti značajne promjene jer puno je igrača s upitnim statusom, ali još važnije će biti konačno odbaciti dekadentna i kalkulantska razmišljanja kada su igra i pristup u pitanju. To je dio koji Dino Skender mora riješiti sa sobom ili sa svojim suradnicima iz stručnog stožera ako je od njih došla ideja o "vrapcu u ruci".

Europu će Osijek vjerojatno uhvatiti, ali od toga će biti malo koristiti ako europski ne bude i stav na terenu u sljedećoj sezoni. Stav u kojem će uvijek prioritet imati pobjeda...