RIJEKA - U Malom je salonu otvorena izložba "120 umjetnina na drugom katu". Pokušaj je to dokumentarne rekonstrukcije prvog (stalnog) postava Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, tada Galerije likovnih umjetnosti, koji je javnosti predstavljen izložbom otvorenom 2. svibnja 1949. u tadašnjem Centralnom domu kulture (Guvernerovoj palači) u čast 30. godišnjice osnivanja Komunističke partije Jugoslavije.


Inicijativa za otvorenjem Galerije pojavila se odmah nakon oslobođenja Rijeke 1945. te se s tom svrhom počela prikupljati građa. Kao službeni datum osnivanja Galerije zabilježen je 1. siječnja 1948., iako se u dokumentaciji spominju i ranije godine. Izložbu prvog stalnog postava, čiju 70-godišnjicu obilježavamo izložbom „120 umjetnina na drugom katu“, postavio je tadašnji ravnatelj Vilim Svečnjak.


Kao što otkriva naziv izložbe u Malom salonu, prva izložba stalnog postava Galerije likovnih umjetnosti bila je postavljena na drugom katu Centralnog doma kulture, u njegovom istočnom dijelu izložbenog prostora od 300-tinjak metara kvadratnih. Postav je bio kronološki i tematski podijeljen u osam prostorija: predsoblje, balkon, pet soba i hodnik. U predsoblju Galerije bile su „stare“ slike i crteži „bez oznake“, nepoznatih autora. Slijedile su prostorija s grafikama odnosno crtežima na temu Narodnooslobodilačke borbe i obnove zemlje te dvije prostorije s radovima iz 19. stoljeća, dok su na balkonu, u hodniku te u još dvije prostorije bili izloženi radovi iz 20. stoljeća.


Oba stoljeća zastupljena su radovima iz zbirke i posuđenim djelima iz različitih područja likovnih umjetnosti; slikarstva, skulpture, crteža i grafike, s različitim likovnim motivima: krajolicima, portretima, aktovima, žanr-scenama, mrtvom prirodom…


Izložba „120 umjetnina na drugom katu” koja će u Malom salonu biti otvorena do 29. svibnja, publiku upoznaje s povijesnim trenutkom osnivanja i otvaranja Galerije, preteče današnjeg Muzeja. Čini to kroz dokumentarnu građu i umjetnine koje su tada bile predstavljene na postavu a danas čine nukleus MMSU-ove zbirke.


Radovi su organizirani u tri sobe Malog salona. Prva soba posvećena je ženi, koja je ne samo prisutna u postavu iz 1949. nego je i u društvenoj kronici tog vremena sveprisutna kao snažna nositeljica promjena nakon svršetka rata. Iako te 1949. žena već ima promijenjenu ulogu, onu trudbenice, udarnice ali i glasačice, njen je status u radovima zastupljenima na izložbi bitno drugačiji. Ona je zavodnica uhvaćena u češljanu na kroki crtežu Vanje Radauša, fizički i emotivno izmorena žrtva na ekspresivnom prikazu majke s djetetom Petra Šimage ili odbornica u narodnoj nošnji, pri čemu njenu funkciju ne prepoznajemo ni po čemu osim po naslovu slike Zlatka Price. Koju god da je žena ulogu imala u tom ratnom i poslijeratnom razdoblju, ona je u umjetnosti još uvijek zatvorena u idealizaciju, u uzak prostor emocija i ekspresije, što je ilustrirano i u Malom salonu.


Druga soba pripada temi pejzažnog slikarstva, ponajviše primorskog krajolika. Pejzažno slikarstvo najviše je na izložbi iz 1949. godine zastupljeno u sobama 19. i 20 stoljeća. Tu je cijela panorama krajolika te raznih tehnika i ekspresija kojima su slikari odavali svoj umjetnički izraz ali i porijeklo, vezu s krajem iz kojeg su potekli i kojem su se često vraćali. Sve su to umjetnici izuzetnog osjećaja ne samo za prikaz podneblja, već i doma, obitelji, djetinjstva – nostalgično, sjetno ili ekspresivno, u mašti ili sjećanju odaju nam neraskidivu vezu čovjeka i prirode.


Za treću sobu odabrani su prikazi društvenih tema koje je iznjedrila Narodnooslobodilačka borba i poslijeratna obnova. U prvom postavu iz 1949. ta tema bila je zastupljena kao jedini dio postava koji je pratio aktualnost trenutka, ponajviše se našavši u funkciji propagandnog poticaja kojim se vojnike i radničko društvo pokretalo na borbu i društvene promjene. Prikazi su to grupa ljudi/figura, u odori i radu, pri pokretu i u međusobnom odnosu, i to uglavnom u skicama, vjerojatno stoga što su njihove autore od završetka radova odvlačile same situacije koje su opisivali. Podsjećajući nas na formu dnevničkog zapisa, to su realistički dokumenti povijesti koji su pri osnivanju Galerije dobili svoju umjetničku vrijednost.


Na izložbi su izloženi radovi sljedećih autora: Menci Clement Crnčić, Petar Dobrović, Željko Hegedušić, Oskar Herman, Rudolf Ivanković, Miroslav Kraljević, Ferdo Kovačević, Frano Kršinić, Mila Kumbatović, Ivo Lozica, Gabriele Mucchi, Pavao Perić, Oton Postružnik; Zlatko Prica, Vanja Radauš, Nikola Reiser, Ivo Režek, Jakov Smokvina, Petar Šimaga, Frano Šimunović i Ljudevit Šestić. Kustosica izložbe je Diana Zrilić, voditeljica Odjela dokumentacije Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. N.Vek.