Velika paprat, gorska paprat i stelja druga su imena za bujad. U Japanu već tisućljećima postoji tradicija branja mladih izdanka bujadi te su je pjesnici i razni umjetnici ovjekovječili na svoj način. Podrijetlo naziva aquilinum tumači se na temelju sličnosti mladih izdanka bujadi na orlove kandže kao i poprečno presječenim podankom koji nalikuje na dvoglavog orla.

Biljka je to tankog i dugog, slabo razvijenog podanka, horizontalno položenog u zemlji, a iz kojeg izrastaju do dva metra dugi listovi. Listovi su trostruko perasti, širokog trokutastog oblika, a stoje na dugim do 1 cm debelim peteljkama koje su s donje strane udubljene.

Paprat ne razvija cvjetove, već se razmnožava truskama ili sporama. Cijela biljka je bez naročitog mirisa, dok su mladi izdanci bljutavog i gorkog okusa koji se nakon kuhanja gubi. Uspijeva na kiselom, pjeskovitom i ilovastom tlu po proplancima, šumskim krčevinama te suhim crnogoričnim i svijetlim bjelogoričnim šumama.

U jesen, kad se listovi bujadi osuše, možemo ih brati za raznu uporabu. Korijen kopamo u proljeće i jesen za razna liječenja, a za dobivanje brašna u jesen kad ima najviše škroba. Svježe listove i korijen koristimo za razna liječenja tijekom godine prema potrebi.

Bujad je radioaktivna biljka koja svoju radioaktivnost zadržava dvije godine. Takvo djelovanje u raznim terapijama donosi razna olakšanja kao što su smanjivanje bolova te opuštanje bolnih dijelova tijela bez štetnih posljedica za zdravlje.

U proljeće za mnoge ljubitelje prirode mladi izdanci bujadi i paprati predstavljaju pravi gurmanski izazov. Prokuhani se dodaju kao nadomjestak raznim zelenim proljetnim salatama od samoniklog jestivog bilja, a možemo ih pripremati na razne načine od pohanja i pečenja do izrade raznih zelenih juha. Danas se u Japanu od brašna korijena spremaju razni slatkiši.

Mladi izdanci bujadi sadrže još neimenovani kancerogeni spoj te se sama uporaba za jelo u većim količinama ne preporučuje.

Od bujadi za liječenje rabimo svježi list, suhi list i korijen.

Poradi same radioaktivnosti bujad ne smiju rabiti trudnice za liječenje. Uzimanje čaja od bujadi za unutarnju primjenu mora biti pod kontrolom liječnika. Za neke životinje bujad je otrovna, a navode se primjeri da se toksičnost bujadi može prenijeti i preko mlijeka ako su te životinje jele lišće bujadi, kao i trovanja osoba koje su mlade listove rabile za spremanje salate. Svježi list najčešće rabimo za liječenje:

- bolesnih mutnih očiju (oblog)

- za izradu tekućine za masažu kod reume, gihta i oduzetih udova; kod išijasa i lumbaga

- čaj od svježe bujadi otklanja nametnike i parazite u crijevima.

Izrada jastučića od svježe bujadi staro je pučko sredstvo za liječenje nagluhosti i glavobolje kao posljedica nazeba i propuha.

Suhi list rabimo u prvom redu za:

- izradu raznih malih jastučića koje u svako vrijeme možemo podložiti na razna bolna mjesta na tijelu

- izradu madraca za spavanje, pogotovo za kronične reumatičare - razne grčeve mišića.

Suha bujad od sebe tjera uši i stjenice.

Korijen bujadi rabimo za: izradu tekućina za masažu (rakija, ocat, alkohol) kod oduzetih udova, raznih reumatičkih bolesti,

kao i za pripremu kupki koje liječe reumu, giht, razne nametnike na tijelu i gangrenu.

Usitnimo 100 g svježih listova i 50 g korijena bujadi i prelijemo s 2 l octa, vinskog ili jabučnog. Držimo na toplom mjestu tri dana, svakodnevno malo promućkamo. Procijedimo. Rabimo za masažu kod navedenih bolesti. Napomena: Kod masaža prethodno i po završetku oboljelo mjesto namažemo uljem od gospine trave.

U proljeće za prehranu rabimo mlade izdanke od kojih kuhanjem pripremamo juhu, špinat ili kao dodatak zelenim salatama. Mladi izdanci svih vrsta paprati su jestivi, pa ne postoji opasnost za zamjenu.

U jesen korijen paprati sadrži najviše škroba te možemo sušenjem i mljevenjem dobiti brašno. Dobiveno brašno rabimo kao dodatak ostalim vrstama brašna za izradu kruha ili pogača, a ispiranjem brašna bujadi možemo odvojiti samu škrob. Jestiv je i kuhani korijen (u nuždi). Suhu bujad stavljamo u obuću (cipele) jer otklanja umor i grije noge. Lišće bujadi tjera stjenice. J.Kn.