Zdravlje
PAPRAT PTERIDIUM AQUILINUM L.

Mladi listovi u proljeće pravi su gurmanski izazov
Objavljeno 13. svibnja, 2019.
Paprat ne razvija cvjetove, već se razmnožava truskama ili sporama. Cijela biljka je bez naročitog mirisa

Velika paprat, gorska paprat i stelja druga su imena za bujad. U Japanu već tisućljećima postoji tradicija branja mladih izdanka bujadi te su je pjesnici i razni umjetnici ovjekovječili na svoj način. Podrijetlo naziva aquilinum tumači se na temelju sličnosti mladih izdanka bujadi na orlove kandže kao i poprečno presječenim podankom koji nalikuje na dvoglavog orla.

Biljka je to tankog i dugog, slabo razvijenog podanka, horizontalno položenog u zemlji, a iz kojeg izrastaju do dva metra dugi listovi. Listovi su trostruko perasti, širokog trokutastog oblika, a stoje na dugim do 1 cm debelim peteljkama koje su s donje strane udubljene.

Za brašno
Paprat ne razvija cvjetove, već se razmnožava truskama ili sporama. Cijela biljka je bez naročitog mirisa, dok su mladi izdanci bljutavog i gorkog okusa koji se nakon kuhanja gubi. Uspijeva na kiselom, pjeskovitom i ilovastom tlu po proplancima, šumskim krčevinama te suhim crnogoričnim i svijetlim bjelogoričnim šumama.

U jesen, kad se listovi bujadi osuše, možemo ih brati za raznu uporabu. Korijen kopamo u proljeće i jesen za razna liječenja, a za dobivanje brašna u jesen kad ima najviše škroba. Svježe listove i korijen koristimo za razna liječenja tijekom godine prema potrebi.

Bujad je radioaktivna biljka koja svoju radioaktivnost zadržava dvije godine. Takvo djelovanje u raznim terapijama donosi razna olakšanja kao što su smanjivanje bolova te opuštanje bolnih dijelova tijela bez štetnih posljedica za zdravlje.

U proljeće za mnoge ljubitelje prirode mladi izdanci bujadi i paprati predstavljaju pravi gurmanski izazov. Prokuhani se dodaju kao nadomjestak raznim zelenim proljetnim salatama od samoniklog jestivog bilja, a možemo ih pripremati na razne načine od pohanja i pečenja do izrade raznih zelenih juha. Danas se u Japanu od brašna korijena spremaju razni slatkiši.

Mladi izdanci bujadi sadrže još neimenovani kancerogeni spoj te se sama uporaba za jelo u većim količinama ne preporučuje.

Od bujadi za liječenje rabimo svježi list, suhi list i korijen.

Poradi same radioaktivnosti bujad ne smiju rabiti trudnice za liječenje. Uzimanje čaja od bujadi za unutarnju primjenu mora biti pod kontrolom liječnika. Za neke životinje bujad je otrovna, a navode se primjeri da se toksičnost bujadi može prenijeti i preko mlijeka ako su te životinje jele lišće bujadi, kao i trovanja osoba koje su mlade listove rabile za spremanje salate. Svježi list najčešće rabimo za liječenje:

- bolesnih mutnih očiju (oblog)

- za izradu tekućine za masažu kod reume, gihta i oduzetih udova; kod išijasa i lumbaga

- čaj od svježe bujadi otklanja nametnike i parazite u crijevima.

Izrada jastučića od svježe bujadi staro je pučko sredstvo za liječenje nagluhosti i glavobolje kao posljedica nazeba i propuha.

Suhi list rabimo u prvom redu za:

- izradu raznih malih jastučića koje u svako vrijeme možemo podložiti na razna bolna mjesta na tijelu

- izradu madraca za spavanje, pogotovo za kronične reumatičare - razne grčeve mišića.

Suha bujad od sebe tjera uši i stjenice.

Korijen bujadi rabimo za: izradu tekućina za masažu (rakija, ocat, alkohol) kod oduzetih udova, raznih reumatičkih bolesti,

kao i za pripremu kupki koje liječe reumu, giht, razne nametnike na tijelu i gangrenu.

Ocat za masažu
Usitnimo 100 g svježih listova i 50 g korijena bujadi i prelijemo s 2 l octa, vinskog ili jabučnog. Držimo na toplom mjestu tri dana, svakodnevno malo promućkamo. Procijedimo. Rabimo za masažu kod navedenih bolesti. Napomena: Kod masaža prethodno i po završetku oboljelo mjesto namažemo uljem od gospine trave.

U proljeće za prehranu rabimo mlade izdanke od kojih kuhanjem pripremamo juhu, špinat ili kao dodatak zelenim salatama. Mladi izdanci svih vrsta paprati su jestivi, pa ne postoji opasnost za zamjenu.

U jesen korijen paprati sadrži najviše škroba te možemo sušenjem i mljevenjem dobiti brašno. Dobiveno brašno rabimo kao dodatak ostalim vrstama brašna za izradu kruha ili pogača, a ispiranjem brašna bujadi možemo odvojiti samu škrob. Jestiv je i kuhani korijen (u nuždi). Suhu bujad stavljamo u obuću (cipele) jer otklanja umor i grije noge. Lišće bujadi tjera stjenice. J.Kn.
Jastučić protiv bolova
Potrebno je 1 - 5 kg suhe bujadi (ovisno o veličini jastučića ili slamarice).

Tvrde dijelove suhog lista bujadi odvojimo, a preostali dio rukama zgužvamo te punimo pripremljeni jastučić. Jastučić punimo tako da ne bude ni tvrd ni mekan već ugodan za podmetanje. Po mogućnosti jastučić presvučemo finom i mekom tkaninom (vuna). Jastučić podmećemo ili stavljamo na bolna mjesta. Dužina držanja ovisi o djelovanju te sami odredimo prema potrebi rabljenje jastučića.
Mladi izdanci za juhu
U proljeće za prehranu rabimo mlade izdanke od kojih kuhanjem pripremamo juhu, špinat ili kao dodatak zelenim salatama. Mladi izdanci svih vrsta paprati su jestivi, pa ne postoji opasnost za zamjenu.
Otrovna za životinje
Za neke životinje bujad je otrovna, a navode se primjeri da se toksičnost bujadi može prenijeti i preko mlijeka ako su te životinje jele lišće bujadi, kao i trovanja osoba koje su mlade listove rabile za spremanje salate